Zlatnom medaljom „Knez Ivo od Semberije”, nagradom koja se dodjeljuje povodom Dana Grada Bijeljina, nagrađen je primarijus dr Srđan Mijatović.
Nagradu je dobio za izuzetno uspješan rad i postignute rezultate u poboljšanju zdravlja građana u oblasti urgentne medicine, za doprinos u oblasti društvenog i obrazovnog rada, te afirmaciju sporta.
Odlukom Skupštine grada, dobili ste značajno priznanje, Zlatnu medalju „Knez Ivo od Semberije“. Šta za Vas znači ovo priznanje koje ste dobili u gradu u kom ste rođeni, u kom živite i radite?
-Kada se nečim ozbiljno bavite i kada se trudite da svoj posao radite kako valja, onda vam ovakva priznanja budu potvrda da je vaš trud prepoznat i nagrađen, a to je uvijek lijep osjećaj i dodatni vjetar u leđa. Nastavljam raditi i poslije dobijenog priznanja sa jednakim žarom i sa ciljem da moj rad bude još bolji i kvalitetniji. Velika je čast dobiti priznanje od grada u kom živim i radim, a u kom su rođena i moja djeca. Želim naglasiti da ovo priznanje nije samo moje, već uključuje sve moje kolege doktore, tehničare i vozače, jer mi funkcionišemo kao jedan veliki tim, odnosno kao velika porodica.
Za one koji Vas ne poznaju, kada ste poželjeli, a potom i odlučili da se bavite ovim izuzetno humanim, ali i odgovornim pozivom?
Kada sam 1994. godine završio tadašnju Poljoprivrednu školu – smjer veterinarski tehničar, imao sam želju da upišem Stomatološki fakultet. Međutim, sticajem nekih okolnosti prijemni ispit sam polagao na Medicinskom fakultetu i potom se upisao na studije medicine. Nakon završetka studija posao sam dobio u Domu zdravlja Bijeljina gdje sam radio u tadašnjoj Službi opšte medicine i Dječijem dispanzeru, ali onog trenutka kad sam počeo raditi u Službi hitne medicinske pomoći dogodila se ljubav prema urgentnoj medicini koja traje i danas. Specijalizaciju iz urgentne medicine sam završio 2012. godine na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, a trenutno sam na završnoj godini doktorskih studija.
Zaposleni ste u Domu zdravlja kao doktor urgentne medicine. Svjedoci smo da su upravo timovi Službe hitne medicinske pomoći prva i izuzetno važna karika u spašavanju ljudskog života. Šta karakteriše timove ove službe?
-Karakteriše timski rad koji možda ni u jednoj grani medicine ne dolazi tako do izražaja kao u urgentnoj medicini. Zajedno u tim teškim trenucima gledamo kako da pacijentu pomognemo, tako da ogromnu zahvalnost dugujem cijelom svom timu, koji pored ljekara uključuje i medicinske tehničare i vozače, a veliku pomoć nam pružaju i ljudi koji se nađu na mjestima nesreće. Urgentna medicina je izuzetno stresan posao, ali u mnogo većem procentu je praćen uspjehom, nego neuspjehom. Ko uđe u to i zavoli, na neki način postaje i zavisan od adrenalina koji proizvodi urgentna medicina, jer se gotovo svakog dana srećemo sa situacijma oživljavanja, saobraćajnim udesima, raznim tipovima povreda, porođajima na terenu, akutnim stanjima u stomaku, grudnom košu… Čovjeka čini srećnim kad pomogne ljudima i spasava živote. Ima i situacija gdje se djelimično pomogne, ali i onih gdje se apsolutno ne može pomoći. To je posao gdje je sve u opticaju, i uspjeh i neuspjeh, i život i smrt, i radost i tuga. Moram istaći da se urgentna medicina može podjednako dobro raditi u maloj sredini, kao i u većem gradu, a Služba hitne medicinske pomoći Bijeljina je služba koja je imala intenzivan napredak poslednjih desetak godina.
Pored Vašeg profesionalnog opredjeljenja, imate i drugih poslovnih obaveza
-Od starta svog profesionalnog angažmana sam bio prisutan i u sportu. Najprije kao predsjednik Rukometnog kluba ,,Bijeljina”, a poslednjih godina kao ljekar u brojnim fudbalskim klubovima i ženskoj mladoj fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Znanja koja sam stekao u sportu su mi pomogla u svakodnevnom radu u Službi hitne medicinske pomoći.
Šta smatrate Vašim najvećim uspjehom?
-Moj najveći životni uspjeh je stabilna porodica. Smatram velikim uspjehom što imam zdravu, srećnu i normalnu porodicu. Zadatak moje supruge Aleksandre, koja je, takođe, ljekar i mene, jeste da našu djecu, Mašu i Miloša, izvedemo na pravi put i da od njih napravimo dobre i poštene ljude.
Biografija
Dr Srđan Mijatović rođen je 22. jula 1975. godine u Bijeljini gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, a potom je počeo da radi u Domu zdravlja Bijeljina. Specijalizaciju iz oblasti urgentne medicine 2012. godine završio je na Medicinskom fakultetu u Banja Luci, a edukaciju iz porodične medicine završio je 2008. godine, takođe u Banja Luci. Zamjenik direktora Doma zdravlja, bio je od 2008. godine do januara 2017. godine. Od strane Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, 2018. godine dobio je zvanje primarijus. Završio je edukacije za ALS i BLS, a nosilac je i sertifikata za PALS i NALS. Od 2005. godine do 2013. godine, bio je angažovan kao profesor stručnih predmeta u Medicinskoj školi u Bijeljini. Potpredsjednik je Udruženja doktora urgentne medicine RS, a obavlja i poslove sekretara Udruženja. Angažovan je za komentatora iz oblasti urgentne medicine na specijalizaciji porodične medicine pri Medicinskom fakultetu u Foči. Učesnik je većeg broja edukacija iz oblasti zdravstva i menadžmenta, bio je član tima u postupku akreditacije i sertifikacije Doma zdravlja Bijeljina prema standardima za domove zdravlja i u postupku implementacije ISO standarda (9001:2008, 14001:2005 i 15189:2007). Jedan je od autora udžbenika „Menadžment u zdravstvu“ u izdanju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Banja Luci. Autor je više od 30 publikovanih stručnih radova u zemlji i inostranstvu. Odbornik je u Skupštini grada u dva saziva, od 2012. do 2016. godine i od 2016. godine i sada. Od 2009. do 2012. godine bio je predsjednik RK „Bijeljina“ koji je 2012. godine osvojio prvo mjesto u prvenstvu RS.
Oženjen je i otac je dvoje djece.
Kada biste birali kojim putem ponovo da krenete, koji biste izabrali i gdje vidite sebe u narednim godinama?
-Krenuo bih istim putem, jer sam osoba koja uvijek ima viška energije, a urgentna medicina upravo pruža velike mogućnosti osobama koje su energične. U budućnosti sebe. naravno. vidim u urgentnoj medicini. Nadam se da će u budućnosti biti bolji uslovi za rad u urgentnoj medicini i to u smislu izjednačavanja uslova rada u cijeloj Republici Srpskoj. Kolege u Hitnoj pomoći u Banja Luci imaju skraćeno radno vrijeme, što značajno poboljšava kvalitet rada i daje dovoljno vremena da se organizam rehabilituje. Takvi uslovi rada su neophodni da bi mladi doktori željeli da specijaliziraju urgentnu medicinu, jer sada je interesovanje za ovu oblast medicine jako slabo. Nadam se da će pod takvim uslovima više mladih ljekara željeti da specijalizira urgentnu medicinu.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com/semberija.info