Sa prim. dr Slađana Trifković, načelnikom Odjeljenja za pulmologiju Bolnice „Sveti Vračevi“ u Bijeljini, razgovarali smo na temu inhalatornih alergija, odnosno alergija koje se manifestuju na disajne organe.
Prema njenim riječima, alergijske bolesti su bolest savremenog doba i, prema istraživanjima, čak 25% svjetske populacije ima neku vrstu alergije.
„U posljednjih nekoliko decenija, broj osoba sa alergijama se utrostručio. Alergije su pretjerani odgovori imunološkog sistema na neki antigen, odnosno neku supstancu iz naše okoline. Moramo razlikovati atopije koje su nasljedna predispozicija za pojavu alergije. Ukoliko imamo slučaj da jedan roditelj ima alergiju, šanse da i dijete ima alergiju su 30 do 40 procenata, a ako oba roditelja imaju neku alergijsku bolest, smatra se da će dijete imati do 80 posto šanse da će imati tu alergiju. To je veoma zabrinjavajuće. Smatra se da je povećan broj osoba sa alergijama (koji stalno raste) posljedica brojnih klimatskih promjena, kao i našeg načina života“, objasnila je dr Trifković za portal Dešavanja u Bijeljini.
Najčešće su tri vrste alergijskih bolesti – alergijski rinitis, alergijska bronhijalna astma i alergijski dermatitis.
„S obzirom na inhalatorne alergene, na supstance koje udišemo, a izazivaju alergijsku reakciju, alergija može da se podijeli u dva oblika – alergije koji imaju simptome tokom cijele godine (alergija na prašinu i grinje) i alergije kod pacijenta koji su alergični na poler drveća, korova, na ambroziju, odnosno alergije koje imaju sezonski oblik bolesti i kod njih su alergije izražene sezonski, nekoliko mjeseci u toku godine. U zavisnosti od imunološkog odgovora, razlikuje se i klinička slika, kako se bolest manifestuje i prema tome imamo lakše i teže oblike bolesti“, istakla je dr Trifković.
Kako kaže, često su alergijski rinitis i bronhijalna astma udruženi i oni koji imaju rinitis u oko 40% slučajeva imaju i bronhijalnu alergijsku astmu, dok pacijenti koji imaju alergijsku bronhijalnu astmu, čak u 90% slučajeva imaju rinitis. Kod pacijenata sa rinitisom postoji mogućnost da se vremenom izdvoji i bronhijalna astma.
„Mi moramo prepoznati alergiju. Ne možemo prvog dana čim se pojave znati o čemu se radi, ali stanje se mora pratiti i odraditi ljekarski pregled, nalazi, kako bi se utvrdilo da li se radi o alergiji ili infekciji. Zavisno od toga koliko se tegobe ponavljaju u određenom vremenskom periodu, postoji razlika i možemo da utvrdimo da li je riječ o alergijama ili infekciji“, rekla je dr Trifković.
Kada pacijent posumnja na alergiju, potrebno je da uradi ljekarski pregled, laboratorijske analize i alergo test.
„Međutim, postoje slučajevi nealergijske bronhijalne astme, koja ima slične simptome iako se ne radi o alergiji. Čak i u slučajevima kada su negativni alergo testovi i u tom prelaznom periodu kada imunitet nije razvio pravu alergijsku reakciju, radi se o alergiji. Nekada je komplikovano doći do prave dijagnoze. Liječenje je karakteristično i postoje lijekovi kojima se ublažavaju alergijski simptomi. Isto tako, vremenom je moguće da se promijeni klinička slika – simptomi kako mogu da se pojačaju, tako mogu i da se ublaže“, navela je dr Trifković.
Ljudi mogu svakodnevno da rade na imunitetu, a u smislu zdravog života, međutim idealno stanje nije uvijek moguće.
„Pored standardne terapije postoji i imuno terapija koji je „vrh“ terapije, gdje djelujemo direktno na imuniloški sistem i smanjujemo imunološki odgovor. U zavisnosti od kliničke slike, odnosno simptoma, takva je i terapija. Kod alergijskog rinitisa, simptomi su sekrecija iz nosa, zapušen nos, sekrecija iz očiju, svrab očiju, suv kašalj… u zavisnosti od simptoma, težine kliničke slike, daje se i terapija, najčešće antihistaminici, intranazalni kortikosteroidi, antagonisti leukotrijena… to su sve lijekovi koji ublažavaju simptome rinitisa. Međutim, ukoliko se radi o bronhijalnoj astmi, tegobe su teže… Otežano disanje, gušenje… to sve zahtjeva drugu vrstu terapije“, objasnila je dr Trifković za Dešavanja u Bijeljini i dodala:
„Osnovna terapija kod oba oblika je inhalatorna terapija, odnosno lijekovi koji se uzimaju udisanjem. Često naši pacijenti nisu za ovu terapiju „pumpice“, ali ponovo apelujem da je to najsavremenija terapija, najbolja terapija, gdje lijek dolazi „tačno gdje treba“ u disajne puteve, što je važno, jer se jako mali procenat lijeka sistemski resorbuje u krvne sudove i tako dolazi do najmanje neželjenih efekata lijekova i pravog efekta u disajnom putu, odnosno tamo gdje je potrebno. Važno je koristiti redovno terapiju od trenutka postavljene dijagnoze“, zaključila je dr Trifković.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
