- Mogu li se stranke osloniti na koalicione sporazume i kolika im je to garancija da će sve partije, čiji su lideri stavili potpis na navedeni dokument, raditi u interesu koalicije, a koliko u interesu sopstvene stranke ili pojedinaca?
Ova ova pitanja provlače se već godinama u javnosti, a ponovo su aktuelizovana prije dva dana, nakon što su predstavnici političkih partija, koje čine vladajuću koaliciju u Republici Srpskoj, potpisali sporazum o zajedničkom djelovanju na opštim izborima ove godine.
Sporazum su potpisali lideri SNSD Milorad Dodik, SP Petar Đokić, DEMOS Nedeljko Čubrilović, NDP Dragan Čavić, NPS Darko Banjac i Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić.
Jure 2/3
Dodik je nakon sastanka naglasio da su sa koalicionim partnerima dogovorili da proporcionalno rezultatima na izborima oforme vlast.
– Ovo znači podršku meni kao kandidatu za predsjednika i Željki Cvijanović kao kandidatu za člana Predsjedništva BiH. Pokušaćemo da dobijemo 2/3 podrške, da više ne zavisimo ni od koga, da Narodna skupština RS raspravlja o svim pitanjima i podrži srpskog člana Predsjedništva BiH – istakao je Dodik.
Đokić je nakon sastanka istakao kako je potpisivanje sporazuma formalni čin, a da oni nastavljaju da dijele zajedničku platformu i zajedno doprinose razvoju Srpske.
– Motivisani smo da ostvarimo pobjedu i na ove dvije pojedinačne funkcije. Dodik i Cvijanovićeva su dragocjen resurs i trudićemo se da pozovemo građane da daju podršku njima – rekao je Đokić.
Slične izjave su dali i drugi lideri partija, koji su uvjereni da će ova koalicija da ostvari pobjedu na izborima.
Ovo nije ništa novo jer pred svake izbore javnost svjedoči potpisivanju koalicionih sporazuma, ali se te koalicije ne pokažu uvijek pouzdane.
Slučaj “Radojičić”
Svi se još uvijek sjećaju Vidovdanske koalicije u Banjaluci za protekle lokalne izbore, čiji potpisnici su bili lideri 10 stranaka, uključujući i SNSD.
Svi oni su se obvezali da će podržati Igora Radojičića za gradonačelnika Banjaluke. Međutim, nakon izbora i Radojičićevog poraza ustanovilo se da nisu svi koalicioni partneri radili za zajedničkog kandidata, jer je on osvojio mnogo manje glasova u odnosu na glasove koje su dobile stranke koje se nalaze u koaliciji.
Odmah nakon što je postalo jasno da je Draško Stanivuković pobijedio Radojičića, Dodik je optužio partnere iz koalicije za izdaju.
Već sljedećeg dana prstom je pokazao na SPS i Gorana Selaka, iako nije postojala jasna potvrda o izdaji te stranke, kao što nije postojala jasna potvrda ni da isto to nisu radili drugi partneri SNSD.
SPS je na kraju isključena iz koalicije i na republičkom nivou, dok su drugi „partneri“ ostali pošteđeni.
Savez za promjene
Sličan scenario mogao se gledati i 2018. godine na opštim izborima, kada su stranke unutar vladajuće koalicije pojedinačno osvojile više glasova nego njihovi zajednički kandidati iz SNSD za predsjednika i srpskog člana Predsjedništva.
Još jedan primjer iz 2018. godine pokazuje koliko su nepouzdane koalicije.
Za opšte izbore 2018. godine i stranke opozicije su potpisale koalicioni sporazum i formirale Savez za promjene. Međutim, odmah nakon izbora jedna od ključnih stranaka iz te koalicije, NDP Dragana Čavića je istupila i priključila se SNSD i vladajućoj većini.
Članice Saveza za promjene
Da li bi se nešto slično moglo ponoviti i za ove izbore i koliko će se svih šest partija vladajuće koalicije držati postignutog dogovora znaće se nakon izbora.
Posebno će biti interesantan odnos na relaciji SNSD – SP, ako se uzme u obzir činjenica da je Petar Đokić u srijedu potpisao koalicioni sporazum kojim se obavezao da će pružiti podršku Dodiku kao kandidatu za predsjednika Republike Srpske i Željki Cvijanović kao kandidatu za člana Predsjedništva BiH.
Ništa tu ne bi bilo čudno da Socijalistička partija nije nedavno održala sjednicu Glavnog odbora na kojoj je donesena odluka da lokalni odbori mogu da podrže koga žele na izborima po pitanju kandidata za inokosne funkcije.
Ovo je nedavno potvrdio i član Opštinskog odbora SP Ugljevik i član Izbornog štaba, Lazo Milošević, koji je, gostujući na jednom lokalnom radiju u tom gradu, istakao kako će svima predložiti da glasaju za Radislava Jovičića, koji je kandidat za predsjednika Srpske, umjesto za Milorada Dodika.
– Pošto nikada nismo imali iz opštine Ugljevik nijednog kandidata za predsjednika Srpske, predložiću na Opštinskom odboru SP, a i pozvati sve birače opštine Ugljevik da glasaju za Radislava Jovičića, jer je on iz Ugljevika. Što se tiče mene, svima bih predložio da glasaju za Jovičića – istakao je Milošević, gostujući na lokalnom radiju u Ugljeviku 9. septembra.
Nema garancija
Na pitanje koliko su koalicioni sporazumi garancija da će svi raditi u interesu zajedničkog kandidata, politička analitičarka Tanja Topić ističe da nema garancije za tako nešto.
Ona kaže da je prioritet većine političkih partija da rade za sebe. One će, kako ističe Topićeva, u određenom trenutku, ako osjete da bi im taj interes mogao biti veći i jači, ukoliko rade za određenog kandidata, to i učiniti.
– Treba voditi računa o tome da situacija na terenu izgleda potpuno drugačije i da vrlo često ne korespondira sa stajalištima lidera stranaka, koje su potpisale koalicioni sporazum. Vidjeli smo da u nekim lokalnim zajednicama lideri partija ne mogu kontrolisati svoje odbore i nametati im s kim će biti u koaliciji, jer su interesi u tim sredinama potpuno drugačiji, kao i partnerstva među strankama, od onih na nivou Republike Srpske – ističe Topićeva za Srpskainfo.
Dodaje da iz tog razloga koalicioni sporazumi predstavljaju jednu vrstu simboličkog poteza u kampanji da bi se pokazala snaga i brojnost pred očima javnosti, kao i neka vrsta jedinstva. Međutim, kako kaže Topićeva, iza kulisa se dešavaju procesi koje teško mogu kontrolisati stranačka rukovodstva.
– Garancija ne postoji. Naravno, sve zavisi na kraju i od toga kako se karte poslože i kako će se svaka potpisnica navedenog koalicionog sporazuma ponašati – zaključuje Topićeva.
Interes u prvom planu
Politički analitičar Velizar Antić, takođe, kaže da će sve političke partije iz vladajuće koalicije, prije svega, raditi u sopstvenom interesu i pokušati da ostvare što bolji izborni rezultat svoje partije, pa tek nakon zadovoljenja tog primarnog interesa nastojaće da pomognu i zajedničkim koalicionim kandidatima.
– Vjerujem da će rukovodstvo malih partija iz vladajuće koalicije nagovarati svoje glasače da glasaju za Milorada Dodika i Željku Cvijanović, ali ne mora da znači da će svi njihovi glasači podržati ove kandidate – smatra Antić.
On kaže da će većina njihovih glasača vjerovatno podržati Dodika i Cvijanovićevu, ali da će sigurno i manji procenat njihovih glasača podržati druge kandidate.
Takođe, kako ističe Antić, postoji i određeni broj lokalnih zajednica gdje su opštinski odbori malih partija iz vladajuće koalicije u boljim odnosima s lokalnim opozicionim partijama nego sa SNSD.
– U tim opštinama i gradovima možemo očekivati da će i veći broj članova ovih partija podržati opozicione kandidate. Stranačka disciplina jeste bitna i lojalnost rukovodstvu partije sasvim sigurno da postoji kod većine članova svih političkih partija. Međutim, sasvim sigurno postoje i članovi i simpatizeri raznih političkih partija koji neće slijepo slušati prijedloge rukovodstva političkih partija i glasaće suprotno od preporuka lidera partija – navodi Antić za Srpskainfo.
On ističe da je primjer Banjaluke sa prethodnih lokalnih izbora dobar pokazatelj da birači ne slijede uvijek preporuku rukovodstva partija za koga da glasaju.
– Jasno je da je veliki broj građana koji su glasali za partije iz vladajuće koalicije podržao kandidata opozicije, što može da se desi i na ovim izborima – zaključuje Antić.
