Sestre Taša (2), Maša (5), Marta (6), Tijana (7) i Jovana (8) Košanin iz sela Lozno u Ibarskoj klisuri, 60 kilometara udaljenog od Kraljeva, odrastaju u kući na vrhu brda, odakle puca pogled na kanjon Ibra.
Ovako bi možda trebalo da započne jedna lijepa priča o sedmočlanoj porodici iz kuće na kraju sela, ali, nažalost, iza nje se krije strašno siromaštvo u kom odrastaju ove devojčice.
– Rijetko idemo van sela, još rijeđe nam neko dolazi. U školu idemo pješice, nas tri, same… Prvi put sam iz sela otišla prošle godine, i to sa školom na Goč – počinje priču o svom djetinjstvu najstarija Jovana.
Njena mlađa sestra Tijana završila je prvi razred i ponosno objašnjava kako su one “kao velike”:
– U školu nas vodi Jovana. Marta i ja idemo s njom. Mama ne može ni Martu uvijek da vodi u predškolsko, jer mora da ostane kod kuće da bi čuvala Mašu i Tašu. Zato nas tri idemo zajedno – priča ona.
Djevojčice, sve jedna dugoj do ramena, nemaju ništa od onog što imaju njihovi vršnjaci. Nemaju računare, ni mobilne telefone. Imaju samo prirodu.
– Nemamo igračke, Mi se igramo žmurke ili jurke. Igramo se sa psima i mačkama. Kupamo u potoku. Nama je dobro – stidljivo dobacuje Jovana, pokušavajući da ublaži sliku koja se pruža pred nama.
A ono što vidite je stvarno veoma loše. Kuća u kojoj žive stara je više od pola vijeka. I takva, sva nakrivljena i oronula, tek je odskoro njihova. Poslije ostavinske rasprave dobili su još dvije sobe, ali je sve za renoviranje. U sobama je zemljani pod, izgledaju kao i prije više od 50 godina kada su sazidane. Tu su i klimavi sto za ručavanje i poneka stolica. U drugoj sobi dva kauča na kojima svi spavaju. Zarđali frižider brekće, ali radi, jedino je mašina za veš nešto novija. I to je cijelo pokućstvo porodice Košanin.
– Tek odskoro radim u Ibarskim rudnicima. Počeo sam kao rudar u jamama, ali sam doživio nezgodu. Sada radim na kapiji rudnika, ali plata nije dovoljna za renoviranje kuće – objašnjava otac Miroslav
– Živimo na selu, ali nemamo ni bašticu. Kada se u potpunosti završi taj ostavinski postupak, nadamo se da ćemo dobiti nešto zemlje. Dječji dodatak su nam ukinuli kada je Miroslav počeo da radi. A onda se on povredio, otišao na bolovanje i mi nismo imali ništa – priča majka Marina, koja i sama ima zdravstvenih problema zbog kojih redovno mora da uzima terapiju.
I pored svega, oni su optimisti. Djeca su im zdrava, i to im je najbitnije. Oni kažu da dobrih ljudi koji hoće da im pomognu uvijek ima. Miroslav nam priča da bi mu ljudi iz sela i majstori pomogli da sredi kuću, samo da može da kupi materijal. Ali, novca jedva imaju i za hranu.
Kako da pomognete
Svi ljudi dobre volje koji žele da pomognu deci mogu da pošalju SMS na humanitarni broj 2552 ili da uplate sredstva na dinarski tekući račun “Blic fondacije”: 2750010221949709 90 ili na devizne račune 10221949724 45 – za uplate u evrima; 10221949711 84 – za uplate u švajcarskim francima i 10221949717 66 – za uplate u dolarima, Societe Generale Srbija, Beograd. Detaljnije možete pogledati OVDJE.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: blic.rs
