U tekstu pišemo o ključnim događajima koji su izazvali radikalne reakcije Džonsa, šta je prethodilo samoubistvu i malom papiriću na kojem je pisalo "Izbavi nas odavdje", nakon čega je nastao haos.
Džejms Varen Džons, rođen je u Indijani 1931. godine. Dolazio je iz siromašne porodice, a prijatelji iz njegove mladosti naknadno su ga opisali čudnim. Još kao dijete bio je veoma religiozan, ali je dosta bio opčinjen i smrću.
Njegov pokret bio izrazito liberalan. U to vrijeme Amerika se kao i danas borila sa rasizmom, što je i Džons radio samo mnogo uvjerljivije. Imao je četvoro djece. Biološkog sina i troje usvojene, dvoje su bili azijati dok je jedan sin bio tamnoput. Bio je izuzetno harizmatičan i vješt govornik. Okupio je veliki broj tamnoputih Amerikanaca koji nisu bili zadovoljni stanjem u društvu. U tolikoj popularnosti sljedeći korak je bio prirodan, a to je stvaranje svog pokreta.
Zbog toga što Indijana nije mjesto gdje su različitosti tog tipa uveliko prihvaćene, Džons je svoje mjesto djelovanja preselio u Kaliforniju, izuzetno liberalnu zemlju i to u San Francisko. To je počinju prvi problemi nakon čega se 1976. godine sa hiljadu svojih pristalica seli u južnoameričku državu Gvajanu, gdje je izgradio svoj grad.
Indijana kao Vitlejem
Mladi Džons infiltrirao se u komunističku doktrinu što nije bilo popularno u to vrijeme u Americi. Svoju filozofiju bazirao je na Marksu, a manifestovao ju je kroz ubjeđivanje svojih vjernika da treba svi da brinu jedni o drugima.
Želio je da Marksizam uvede u crkvu, što mu je pošlo za rukom. I ne samo to, nego je dobio svoju crkvu gdje je mogao pripovjedati. Pošto u Indijani nisu gledali naklono na tamnopute osobe, Džons se našao u problemu i htio je da potraži mnogo slobodniju sredinu. Kada je krenuo za Kaliforniju, sa sobom je poveo 91 osobu. Postaje već prepoznatljiv u medijima, čak ga i Njujork Tajms prenosi: Bijesan zbog rasne diskriminacije, Gospodin Džons osnovao je svoju crkvu koja će biti otvorena za sve etničke grupe. Da bi prikupio novac, prodavao je uvezene majmune kao kućne ljubimce.
Počinje medijska trka za Džonsa, prijatelji ga savjetuju da ostane mala ličnost, međutim ponesen slavom Džons počinje da se pojavljuje na ekranima i radio stanicama. Tada postaje vidljiv čovjek koji se pita za mnoge stvari. Uspio je da napravi rasne promjene u policiji, lokalni i vodeći političari dolazili su prvo kod njega, pa su onda razgovarali sa drugim bitnim ličnostima. Njegova popularnost je sve više rasla, a Džons se sve više gubio..
Kalifornija zemlja slobode i početak kraja
Povratkom iz Brazila, Džons je odlučio da se sa svojim "Hramom ljudi" preseli u Kaliforniju Veliki broj ljudi odlučio je da ga prati u tom putovanju, mase su se okupljale oko njega, a on se sve više gubio. Umišljao je da je apostol, bog, da liječi ljudi. U jednom crkvenom predavanju izliječio je dvije žene. Jedna je bila slijepa, druga u kolicima. Sve je snimila kamera i njegov kult napravila još većim. Na kraju se ispostavilo da je riječ o prevar, međutim, za mnoge prekasno. Jednom prilikom bacio je bibliju sa bine i ona je pala na zemlju. Svi su zanijemili, a onda se on obratio riječima: Jeste li vidjeli munju koja me je udarila dok sam bacao bibliju? Niste! Mi ne znamo da li gore postoji raj, zato hajde da mi ovdje napravimo svoj raj.
Priča se širila, a brojnost povećavala. Stvar je toliko otišla daleko da su političari tražili njegovu pomoć. Džordž Moskone osvojio je izbore zahvaljujući Džonsu, a nakon toga samom DŽonsu je obećana fotelja u vlastima San Franciska. Koliko je veliki njegov značaj u tom trenutku govori činjenica da se prva dama SAD-a Rosalin Karter, supruga američkog predsjednika Džimi Kartera sastajala sa njim i razgovarala o svjetskim dešavanjima. Sve je bilo idealno za Džonsa, postao je svojevrsni bog u San Francisku i Kaliforniji, ali jedan detalj natjerao ga je da za šest sati skoro hiljadu ljudi preseli u Gvajanu. Zapravo, pobjegao je. Razlog? Čitajte dalje.
Mračne tajne "Hrama ljudi
Sljedbenicima je bilo zabranjeno da razgovaraju međusobno. Govorio je da su na testu lojalnost, da šalje ljude bliske svojim sljedbenicima da provjeri njihovu vjernost. Kada bi uočili njegovo iskušenje, trebalo je da tu osobu prijave što bi značilo da su prošli test. Međutim, druga stvar je bila u pitanju. Nije bilo nikakvih izaslanika, uveo ih je u igru "tužekanja". Djeca su prijavljivala roditelje, supružnici supružnike, a onda su uslijedile kazne. Uz sve to, postojala je njegova i seksualna izopačenost. Tvrdio je da je jedini heteroseksualac na svijetu i da može imati odnose sa svima. U realnosti, Džons je silovao svoje sljedbenike. Od muškaraca do žena. Psihološki, emocionalni i seksualni teror nisu svi mogli da izdrže.
Prvo pucanje Džim Džonsa
Sljedbenica koja je prošla silovanje obratila se novinaru Maršalu Kildufu koji je pisao za New West magazine, Ispričala je tajne kulta, a članak koji je trebao da izađe u javnosti za šest sati otrijeznio je Džonsa. Ako se to pojavi, izgubiće sljedbenike. Treba napomenuti da je u sve to bilo umiješano i finansijsko iskorištavanje. Ljudi su prodavali domove, novac sva primanja davali DŽonsu, a on je raspoređivao novac. Imali su sve što im je potrebno, ali sada Džons sa teškim optužbama mora da napravi nešto što će ga izbaviti iz teške situacije. Odlučio je da bježi sa svojim pristalicama, obećao im državu za njih, grad za njih. Što je tako i bilo. U roku od šest sati sve svoje članove stavio je na nekoliko aviona i odvezao u Gvajanu, u Jonestown, u prevodu Džonsov grad. Samo nekoiko njih se vratilo iz tog mjesta živo.
Džonsov grad
Džons je počeo da gradi "poljoprivredni projekat" nekoliko godina ranije. Grad u kojem se živi od poljoprivrede, povezanost komune. Za godinu dana, prašuma u koju su ušli je preporođena. Kuće, sadnice hrane, vrtići, ordinacije za liječenje, imali su sve. Većinu članova činili su tamnopute osobe. Ali Džons je sve više paranoičan, koristi drogu i sklon je opijanju. Njegova silovanja nisu prestajala, tokom jedne vožnje busom silovao je jednu pristalicu. Tada joj je rekao, učinio sam to zbog tebe.
Tu se pojavljuju novi problemi, Džons nije dopuštao da neko napušta grad. Nisu imali nikakve informacije osim onih koje bi im on donosio. Njegovi govori puštali su se preko razglasa i danju i noću. Ljudi su postajali nezadovoljni, ali niko nije smio da iskaže. Preživljeli svjedoči Hrama govorili su da je stanje bilo podnošljivo dok on nije tu, ali kada se vrati sa puta, kao da donese mračnu energiju za sobom. Porodice čiji su članovi otišli u Gvajanu i njegov grad tražili su pomoć vlasti. Nisu se čuli sa svojim najbližima i bili su u strahu za njihove živote. Našli su posrednika koji će njihove strahove napisane na papir predati u Kongres. Kalifornijski kongresnik Leo Rajan, zainteresovao se za priču i odlučio da posjeti Džonsov grad. Sa sobom je poveo nekoliko novinarskih ekipa uključujući i NBC.
Jedna greška i dani smrti
Sve se odigralo u 48 sati. Senator Rajan je stigao u Džonsov grad i toplo dočekan tu. Rajan je bio toliko oduševljen da je održao govor podržavajući Džonsov grad i "Hram ljudi", dobio je gromoglasan aplauz,
Krenula je zabava svi su uživali i pljeskali Rajanu i svom lideru Džim Džonsu. To se dešava 17. novembra. Tokom snimanja oduševljenih lica, snimatelj je prolazio kroz mase. Jedan od sljedbenika predao mu je pisanu poruku za Rajana na kojoj je pisalo "Izbavi nas odavdje". Od tog trenutka sve se promijenilo.
Novinari su znali da imaju priču koju su počeli da snimaju 18. novembra. Razgovarali su sa nekoliko članova sekte i ubrzo im se pridružila veća grupa ljudi koja je željela da bježi iz kampa. Kamere su sve bilježile, senator Rajan je bio svjestan šta se dešava, a svjestan je postao i Džons.
Tada je izjavio "Ako žele da idu, neka idu. Pomoći ćemo vam sa prevozom do aviona". To je i učinio, novinarske ekipe, snimatelji, senator i 15 članova željelo je da ode i svi su krenuli ka avionu. Kada je sve bilo spremno za polazak pojavio se traktor i iz njega je izašao čovjek sa puškom u ruci.
Svi su bili uplašeno i zastali su na trenutak. Taj čovjek je počeo da puca, a na prikolici traktora se pojavilo još nekoliko pucača. Senator je ubijen, spasili su se dva člana tehničke podrške snimateljima i savjetnica senatora Rajana.
Savjetnica Rajana koja je preživjela izjavila je "Gledala sam te ljude, srećne, uživali su. Ne bih mogla zamisliti da će svi za 24 sata biti mrtvi".
U gradu, Džons je znao šta se dešava. Nema povratka. Napravio je sok u koji je sipao cijanid. Podijelio je svima i rekao "Bolje da umiremo u miru, nego da nam taj mir oduzmu".
Preživjeli svjedoci govorili su užasu. Majke su sok sipale bebama, djeca su ga pila, za nekoliko trenutaka svima bi udarila pjena na usta i svi bi padali na zemlju. Jedno po jedno, svi. Tri člana sekte uspjela su pobjeći u prašumu tokom tog dešavanja i tako ostali jedini živi svjedoci. Kada je natjerao sve da se ubiju, Džons je stajao iznad 907 mrtvih ljudi, od toga su preko 300 bila djeca. Džons je ostao posljednji, legao je na krevet i pucao sebi u glavu. Autopsija je pokazala da je Džons koristio jake lijekove za depresiju i maniju.
Nakon tog događaja i ubistva senatora, FBI je pojurio da sazna šta može. Tada su otkrivene sve snimke, pa čak i snimak samoubistva. Govor Džonsa dok ljudima predaje otrov.
Ovo je posljednji intervju koji Džim Džons dao za televiziju. Pola sata nakon ovoga nastala je najveća tragedija.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: atvbl.com
