Otvoreno pismo Društva Srpskih domaćina Semberija kandidatima za Gradonačelnika i odbornike u Skupštini Grada prenosimo u cjelosti:
Poštovani kandidati za Gradonačelnika i odbornike u skupštini Grada.
Predizborne aktivnosti su u punom jeku, obilaze se mjesne zajednice, udruženja, nerealno se obećava sve i svašta. Priča se ono što narod voli da čuje, nude se godinama već nudjene ideje, nude se već nudjena rješenja nikad uradjenog a na prethodnim izborima po ko zna koji put obećanog. Za realizaciju bar dijela onog što je nerealno obećano bio bi mali i budzet Evropske unije.
Društvo Srpskih domaćina odbor za Semberiju, u nekoliko navrata je već ukazivalo na tesku situaciju u poljoprivredi, ogromno raslojavanje medju poljoprivrednicima. Niti su jedni toliko sposobni pa kupuju zemlju za bagatelu i masine kakvih ni na zapadu nema puno, niti su ovi drugi toliko nesposobni da iz dana u dan rapidno stagniraju i propadaju. Posrijedi je, izgleda, selektivno i političko forsiranje jednih na uštrb drugih.
Nemojte vi poljoprivrednicima nuditi ni bandere, ni kamione šljunka, plastenike, niti bajkovite medjunarodne projekte, nova radna mjesta u ambijentu gdje sem ionako pregoleme administracije skoro ništa drugo i ne radi itd itd. Ponudite sistemske promjene, ponudite smanjenje administracije, ponudite konkretne mjere u borbi protiv korupcije, kažite kako iskorijeniti onu čuvenu u narodu omraženu krilaticu „Ima’l mene tu“ u ugovorima, tenderima i drugim poslovima. Kažite kako protiv nepotizma, kriminala i sve opšte hipokrizije. Nama su potrebne konkretne sistemske promjene, zaštitu prava poljoprivrednika i radnika. Ne bjezi nas narod na zapad zato sto ne želi da radi, zato sto voli svjetla velegrada, već zato što ovdje nema posla a iako ga nadju, bahate novopečene gazde ih tretiraju kao staroegipatsko roblje a platu izjednačavaju sa milostinjom. Dajte im priliku da rade, da od svog rada pristojno zarade i prehrane svoje porodice, da vole svoj zavičaj i svoju budućnost vide ovde. Da nam škole budu pune djece, da stasavaju generacije koje nas se neće stidjeti a kojima ćemo se mi ponositi.
Naš poljoprivrednik zna, može i hoće da radi, zna da proizvede kvalitetne proizvode – samo mu dajte smisao bavljenja poljoprivredom. Nemojte o otkupnim cijenama pričati nakon žetve i otkupa, već sad pred sjetvu, kao što se svukud u svijetu radi. Porazno je da su danas prinosi i broj grla stoke na nivou sedamdesetih godina prošlog vijeka. Da uvozimo i hranu i vodu. Poštovana gospodo, založite se za kontrolu poljoprivrednog repromaterijala, da nam umjesto granula vještačkog djubriva ne bude niska formulacija i rizla, da pesticidi i herbicidi budu u skladu sa deklaracijom, da sjeme bude klijavo i kvalitetno po pristupačnim cijenama a ne po cijenama nekog egzotičnog bilja. Zalažite se za kontrolu uvoza i uvoznika jer su marže blago rečeno bezobrazne. Uvoznički lobi skida kajmak a proizvodjači se raduju ako dosegnu famoznu „pozitivnu nulu“.
I na kraju, kad već imamo na stotine nekih asocijacija, odbora i komisija, zalažite se za formiranje nekog pravno menadzerskog tijela za izvoz poljoprivrednih proizvoda. Obećajte nam realno, istinito, obećajte konkretne promjene da vas po djelima poznamo. Mi znamo da vi to možete a vi nas uvjerite da vi to – hoćete.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com