Saopštenje za javnost prenosimo u cjelosti:

Građanine Ristiću, kao šef Odsjeka za ljudske resurse i član porodice poginulih boraca imam puno pravo da Vam odgovorim na neka od postavljenih pitanja, jer se tiču rada u mom resoru u Gradskoj upravi. Konkretno, od mene ćete dobiti odgovore na postavljena pitanja pod rednim brojevima 1 i 3. Prije nego li dobijete konkretne odgovore, želim Vam predočiti i sljedeće činjenice. 

Znate građanine Ristiću, ja sam u Odbrambeno-otadžbinskom ratu devedesetih godina izgubila oca i djeda, koji su život dali i utkali za nastanak Republike Srpske. Moj otac je poginuo u svojoj 29. godini kada sam ja imala samo 9 godina. Danas sam šef Odsjeka za ljudske resurse, imam priliku da radim sa ljudima i odgovorno tvrdim da tokom svih ranijih godina, odnos i briga prema običnom čovjeku nikada nije bila na nivou na kojem je sada za vrijeme gradonačelnika Petrovića i znam da bi i moj otac i moj djed, da su danas živi, bili ponosni na činjenicu sa kakvim čovjekom radim i kakvu borbu vodimo. 

Otkriću Vam jedan podatak, Vi ste, ako se ne varam,  rođeni 1974. godine, ne znam da li ste poznavali svog vršnjaka Aleksandra Bartulu, koji je rođen isto 1974. godine, ali je poginuo 1992. godine u Odbrambeno-otadžbinskom ratu sa svojih 18 godina. Vi ste se za vrijeme rata preselili u ljepše i toplije krajeve sunčanog Kipra. Zašto Vam ovo govorim? Zato što je njegova sestra jedna od zaposlenih u Gradskoj upravi za vrijeme mandata Ljubiše Petrovića.

Slavenko Ristić postavio 11 “vrućih” pitanja Ljubiši Petroviću

Za vrijeme mandata gradonačelnika Petrovića zaposlio se i veliki broj djece poginulih boraca, demobilisani borci Vojske Republike Srpske, ne mali broj samohranih majki, majki djece sa poteškoćama u razvoju, lica sa invaliditetom, ljudi koji su sa diplomom državnog fakulteta bili na birou duže od deceniju, ljudi koji su sa fakultetskim diplomama radili fizičke poslove, ljudi koji su planirali da se odsele, ali isto tako, odlikaši, đaci generacija, nekadašnji najbolji studenti. To su ljudi, koje Vi i Vama slični nazivaju „viškom“, „prekobrojnim“, „zečevima u kupusu“, da ne nabrajam druge skaradne nazive.

Neko je skoro prokomentarisao, pa nije Gradska uprava socijalna služba, pa da pitam ja tog komentatora: Da li ovi ljudi treba da budu socijalni slučajevi, je l’ to treba da dozvolimo? Ovi ljudi su naša briga, briga svih nas, našeg društva, naše lokalne zajednice! Govoriti o prekobrojnom zapošljavanju u gradu koji u trenutku dolaska gradonačelnika Petrovića broji 8.000 radnika na birou, u zemlji iz koje je otišlo trbuhom za kruhom više ljudi nego što je u ratu poginulo, među narodom koji nestaje, koji odlazi jer ne vidi perspektivu, je ravno LUDILU i BEZOBRAZLUKU.

Potrebe za zapošljavanjem ljudi su velike i možete sagraditi najvelelepniju sportsku dvoranu, najgrandioznije pozorište, asfaltirati puteve, građevine i asfalt, ali oni se ne jedu, od toga se ne živi! Jeste li nekada gradonačelnika Petrovića čuli da prekorijeva zapošljavanje u „Vodama Srpske“, „Elektro Bijeljini“, Pošti, PIO Fondu, školama?

Sve su ovo državne ustanove i novac iz tih ustanova puni budžet Republike Srpske? NISTE! Jer se u narodni hljeb ne dira, jer se ne pljuje i ne gazi po egzistenciji čovjeka! Vi sebi imate mogućnost da priuštite skupa odjela, ručak u luksuznim restoranima, vozite najbolje automobile, imate i previše, a ljudi koji ovdje rade imaju samo tu platu koju isto tako vrate državi plaćajući dažbine i poreze na sve što kupe. Nije gradonačelnik Petrović taj novac stavio u svoj džep, nije se obogatio, nije taj novac pojeo, već je ljudima data prilika da prehrane svoje porodice, iškoluju svoju djecu, plate liječenje i ostanu u Republici Srpskoj koja je krvlju natopljena zemlja! Zašto umjesto prozivke oko zapošljavanja niste podigli svoj glas u Narodnoj skupštini za uvođenje Zakona o porijeklu imovine, to bi bilo svrsishodnije i ljudi bi Vas zbog toga cijenili?

Umjesto da udarate na one koji previše imaju, udarate na one koji od te plate preživljavaju! Ili se i sami plašite Zakona o porijeklu imovine pa Vam tako nešto ne odgovara! 

Postavili ste sljedeća pitanja: ’’Da li mogu ja kao narodni poslanik, ali i svi građani, dobiti podatak koliko je ljudi zaposleno u Gradskoj upravi po ugovoru o djelu i da li je istina da se broj kreće od 300 pa naviše? Da li je tačan podatak da je svako od tih pojedinaca ucijenjen da mora da donese određen broj glasova (kažu da ispod 50 ne prihvataju) da bi im isti ugovor bio produžen?

U ovom trenutku u Gradskoj upravi Bijeljina je zaposleno 15 lica koja rade po osnovu ugovora o djelu. E sada ne znam, da li ste mislili možda da pitate koji broj radnika ima radni odnos na određeno vrijeme, pa ste napravili grešku. Sve i da jeste, taj podatak je isto tako javno dostupan i ne kreće se od 300 pa naviše, mnogo je manje. 

Nijedan radnik zaposlen u Gradskoj upravi bilo na osnovu ugovora o djelu, ugovora na određeno ili je stalno zaposlen, nije ucijenjen ni na jedan jedini način, pa ni političkim angažmanom, što odgovorno, svjesno i uz punu moralnu odgovornost tvrdim.

Među novozaposlenim radnicima veliki je broj onih koji nisu članovi nijedne političke stranke, pored toga imamo ljude koji su novozaposleni, a dolaze iz potpuno drugačijih političkih opcija u odnosu na opciju kojoj pripada gradonačelnik Ljubiša Petrović.

Među zaposlenima naravno da ima i ljudi koji dolaze iz Srpske demokratske stranke, pravo je ljudi da budu politički opredijeljeni po svojoj volji i želji, a koliko su ti ljudi kao članovi stranke politički aktivni i angažovani  je njihov slobodan izbor.

I Vi i ja i mnogi drugi ljudi zagovaramo svako svoju ideju, svako vodi svoju borbu, onoliko koliko želi i onako kako umije. I ja sam van radnog vremena i van svoje kancelarije politički aktivna, to je moje pravo, razgovaram sa ljudima, niko me ne ucjenjuje, ne moram ništa, imam zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme.

A znate li zašto to radim? Zato što želim da moja kćerka živi u pravednijem društvu, u zdravijoj sredini, da joj predsjednik ne bude onaj koji pokazuje srednji prst saborcima mog pokojnog oca i djeda! 

S poštovanjem, Jelena Aleksić  Šef Odsjeka za ljudske resurse Grad Bijeljina

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com

6 KOMENTARA

  1. Lijepo zboriš Jelena.I ja sam bio borac RS od 1992 godine.Eto srećom,nisam poginuo.Moje pitanje je:
    -Mogu li ti ljudi raditi negdje drugo osim u drzavnim institucijama.Na žalost,mislim da pokušavate da im obezbjedite sigurnu kuću.Zašto onda ne uvedete dvokratno radno vrijeme gradske uprave,ima nas koji naše administrativne stvari možemo riješiti tek posle 16h.Molim Vas da me pogrešno ne shvatite,pola te djece što ste trenutno“uhljebili“ne bi prihvatili posao u opštini,Piu,Zavodu za ovo-ono itd…

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име