NIKAD ROB! Nenad Nešić nije pokazao tri prsta u Sarajevu… prvo je poljubio skupljena tri prsta u položaju za pravljenje “osjene tijela krstom“…
Nenad Nešić nije pokazao tri prsta u Sarajevu. Nenad Nešić je prvo poljubio skupljena tri prsta u položaju za pravljenje “osjene tijela krstom“ koji je dio pravoslavne liturgijske ceremonije, nastao još prije crkvenog raskola.
Tek potom ih je Nešić razdvojio u pozdrav koji se, nakon promjena u SFRJ, koristi kao znak vjere Srba u Boga Oca, Sina Spasitelja i Svetog Duha.
Osenjivanje krstom nije znak mržnje, nego pokajanja, spasenja i ljubavi
Tri prsta nisu nikada, ali nikada nisu bili znak mržnje prema muslimanima, Hrvatima, ili bilo kom narodu ili vjeri nego samo i samo simbol pravoslavne vjere kao srži i identiteta srpskog naroda, vjere u boga i Spasitelja svih ljudi. U božiju zaštitu i njegovu pravdu i na ovom i na onom svijetu.
Ovo je bitan detalj, jer se tiče ne samo gluposti, laži, podmetanja, skrivenih namjera sarajevske čaršije koje odslikavaju izrazito agresivni nastupi prema Srbima i Republici Srpskoj, nego i vjerskih sloboda u tvorevini koja se naziva Bosna i Hercegovina.
Ne postoji nikakva Država Bosna i Hercegovina. Postoji samo Bosna i Hercegovina
Ovdje treba istaći i sljedeće: ne postoji, kako se tvrdi u Sarajevu, nikakva Država Bosna i Hercegovina. Kao što ne postoji ni Republika Bosna i Hercegovina, niti u njenom imenu postoji bilo kakvo drugo bliže određenje društvenog uređenja. Postoji samo Bosna i Hercegovina kao provizorijum sastavljen od dva entiteta i tri naroda.
Dakle, u Bosni i Hercegovini, kao labavoj tvorevini, jedan kanton koji je poseban samo po tome što je u njemu sjedište institucija, donosi ni manje ni više nego Deklaraciju o osudi pokazivanja tri prsta na njegovoj teritoriji pod izgovorom da je to provokacija?!!
Nakon toga na televiziji entiteta Federacija BiH, Nešić preživljava torturu i izlive negodovanja voditeljice koja se grsti na – tri prsta?!
Sarajevski nacizam
Deklaracija je toliko apsurdna, opskurna, bizarna, toliko neshvatljiva da istovremeno izaziva i bijes i nevjericu i smijeh. Ona je prava slika razmišljanja sarajevske čaršije.
U Deklaraciji se tako tvrdi da je u pitanju provokacija iako je liturgijski simbol jedan Srbin pokazao – drugom Srbinu? Srbin je Srbina provocirao u Sarajevu? Doduše Vukanović se nije odredio prema Deklaraciji, a i Grković je bio neodređen.
Ako nije u pitanju provokacija pripadnika neke druge vjere, da li je onda za usvajače Deklaracije problem što u se dva Srbina pozdravila u Sarajevu, glavnom gradu i Srba? To je onda opasno, jako opasno. To je onda nacistički teror nad Srbima pravoslavne vjere i to na Dan Holokausta. Genocida koji su Srbi i te kako iskusili na svojoj koži baš zbog ta tri prsta i liturgije.
Kad lažna borba protiv fašizma postaje nacizam?
U Sarajevu svoju osudu tri prsta pravdaju time kako je u pitanju fašistički pozdrav? Iako su, ponovo treba istaći, Srbi ti koji stradali od fašista i nacista upravo zbog odanosti tom simbolu Oca, Sina i Duha Svetoga? Nevjerovatno.
Istina je da Italijani u NDH nisu ubijali Srbe jer su im trebali kao protivteža ustašama, ako ustaše krenu da vraćaju Dalmaciju.
Ali je istina da su nacistički kvislinzi ustaše u toj NDH, zajedno sa Hitlerovim snagama bestijalno ubijali Semite, Aškenaze, Rome … i Srbe pravoslavce.
Odgovor na Bakirove stupidnosti
Srpski odgovor na ovu glupost sarajevskog kantona treba biti postavljanje javnog zahtjeva : ili izvinjenje ili izmještanje institucija iz Sarajeva.
Glupost je tolika da nije besmisleno donijeti deklaraciju ili sastaviti izjavu svih političkih partija iz Srpske, u kojoj se osuđuje sarajevski nacistički pokušaj zabranjivanja vjerskih sloboda srpskog naroda i pravoslavnih simbola.
Zamislite Dragana Čovića koji ulazi u Parlamentarnu skupštinu, poljubi ruku savijenu kao da se prekrstio na katolički način, (što recimo rade Meksikanci ili Brazilci), a onda tom šakom pozdravi nekog poslanika Hrvata. Da li će Kanton Sarajevo donijeti još jednu Deklaraciju kojom se na njegovoj teritoriji osuđuje simbol katoličkog krsta? Ili neće smjeti zbog Zapada, kao što ne skidaju ni krst iznad Mostara?
Čaršija, zbog planina nema vidik i čami u – učmalosti?
To što su se Srbi tokom odbrambenog rata i čuvanja svojih kuća od agresije političkog Sarajeva, međusobno sokolili ovim liturgijskom pozdravom, a to sokoljenje, otpora i vjere u pobjedu smetaju Sarajevu i danas, to je onda kompleks te čaršije.
Njen problem je i što se, tragajući za identitetom, često vraća u bajke i vrijeme Osmanlija pa se javljaju i glupe ideje poput onih da su oni plemstvo, begovi, šta li, a da su Srbi raja, da zemlja, šume i svo zemaljsko blago pripada begovima i njhovoj državi kojom samo oni upavljaju i mameću pravila šta se smije, a šta ne smije raditi u toj državi. I to pod prijetnjom prinude i agresije. Sudske, policijske, vojne… Jako opasno. Jako.
Metaforično rečeno, izgleda da je problem Sarajeva što je okruženo planinama pa je čaršija, zbog toga što nema vidik, okrenuta nekako sebi, svojim fantazijama, strahovima, kompleksima i idejama koje ponekad nemaju vezu sa relanošću. Vjerovanje u bajke nije zabranjeno. Ali život u bajkama nije realan.
Vrijeme neumitno prolazi dok čaršija učmalo stoji u davnim idejama koje guše i nju i Srbe i Hrvate. Kao da u toj samodovoljnoj dolini nema ni dobrog provjetravanja, pa se često nad njom nadvija magla i smog.
Četiri prsta Hitlerovog muftije
Novine u Srpskoj ukazuju da poslanicima navodno multietničkog Kantona Sarajevo nisu smetala četiri prsta kojima je Bakir Izetbegović onomad pokazao odanost organizaciji Mladih muslimana iz Egipta, prilikom posjete njihove delegacije Sarajevu. Iako je to pozdrav koji je zaista blisko povezan sa Hitlerovim nacistima. Ne samo njima, nego i sa destabilizacijom niza država.
Za one koji ne znaju o čemu se radi evo citata iz srpske verzije jednog teksta na Wikipediji: „Mladi muslimani su osnovani 1939. godine. Ova panislamistička organizacija je tokom Drugog svjetskog rata bila povezana sa jerusalimskim muftijom Aminom el Huseinom koji je bio osnivač SS Handžar divizije. Jedan od aktivista Handžar divizije je bio i Alija Izetbegović koji je sedamdesetih postao vođa Mladih muslimana i autor Islamske deklaracije. Nakon oslobođenja Jugoslavije, oslobodilačke vlasti hapse i izvode na suđenje pripadnike Mladih muslimana“.
Drugi citat, je iz druge verzije Wikipedije, u kojem se tvrdi sljedeće: „Manji broj muslimana pridružio se tzv. Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP), ali je većina podržavala novačenje u SS (Handžar diviziju)“
Nema čuda
Realno gledano, donošenje Deklaracije protiv tri prsta nije nikakvo čudo. Alija Izetbegović je, kao osnivač SDA, stranke koja je i napala Nešića i inicirala Deklaraciju o osudi pravoslavnog i liturgijskog simbola, ostao vjeran Mladim muslimanima kao ekstremističkoj organizaciji koju ne rijetko koriste i zapadne obavještajne službe, ali i Turska, Iran i druge islamske države.
Opet citat: „Mladi muslimani 1970. godine ilegalno štampaju Islamsku deklaraciju autora Alije Izetbegovića. Nakon povratka jednog dijela vođa Mladih muslimana iz Islamske Republike Iran, jugoslovenske vlasti 1983. pokreću sudski proces (Sarajevski proces 1983.) protiv ove grupe panislamista i islamskih fundamentalista u kojoj su pripadnici sa Alijom Izetbegovićem kao vođom osuđeni za pokušaj razbijanja Jugoslavije, neprijateljsku propagandu, stvaranja Islamske Republike Bosne“.
Zelena transferzala
Zelena transferzala, je pojam koji je povezan sa prethodno izmesenim. To je naziv koji je u bezbjednosnim agencijama SFRJ upotrebljavan da označi pokušaj prodora radikalnih islamističkih elemenata iz pravca Turske, preko Makedonije, Kosova, sarajevsko-zeničke kotline do Cazina.
Ali, ne lezi vraže, to je ujedno i transferzala koju su zagovarale zapadne sile prvenstveno Austrija i Njemačka, mada nije mane ni Francuzima i Britancima i pokušaju uspostavljanja Orijent expresa.
Za njih je to bio pravac za prodor u drugom smjeru – prema istoku i Turskoj, ka izvorištima nafte i tržištu za svoje industrijske proizvode.
Da li su onda čudna i sadašnja dešavanja na Kosovu i Metohiji, Makedoniji, ili što je Nijemac nepriznati visoki predstavnik u BiH ?
Naravno u svemu su danas prisutne i SAD koje iz igre pokušavaju istisnuti ostale igrače. Izgleda da se tako nešto upravo ovih dana dešava u Beogradu
Postoji li Drugi put za Srbe i muslimane u BiH?
Postoji. Po ugledu na Nešićev izborni slogan “Treći put“ , ne bi bilo loše razmisliti o nečemu što bi postao “Drugi put“ za Srbe i muslimane. Potpuno drugačiji od ovog puta mržnje koji u svojim političkim fantazijama projektuju Izetbegovići i SDA, živeći u učmaloj čaršiji.
Taj Drugi put se sadrži u sentenci novinara Danijela Simića koja glasi : “Naša islamizirana braća“. Na tom putu nema traganja za identitetom, nema lutanja, nema potrebe za Muslimanskom braćom, za saradnjom sa stranim obavještajnim službama, rada za tuđe interese.
Tu onda ima mjesta i za srpska liturgijska tri prsta i za, po Kuranu, proroka Isu Pejgambera. Neka islamizirana braća iz Sarajeva upitaju Aptija Alaudiova da li laže kada citira Kuran i kaže da će “Isa doći u posljednje dane“. U dane Apokalipse po Bibliji.
A stranka profanog Bakira donosi Deklaraciju o tome kako je Kanton Sarajevo “isprovociran“ pozdravom dva Srbina u čast Spasioca Ise Pejgambera?
Na čijoj li je onda Bakir strani?
P.S.
“Besposlena glava, đavolje igralište“, reče Dodik citirajući narodnu poslovicu. Nekad jednog naroda, jednog jezika, a različitih vjera, koje vjeruju u – istog proroka Spasioca.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com