Borac za prava djece i omladine Angelina Filipović, učenica bijeljinske Gimnazije „Filip Višnjić“, ponos je ove škole, ali i Bijeljine, jer se, već kao srednjoškolka, zdušno bori za prava omladine i djece.
Angelina je koordinator Asocijacije srednjoškolaca u BiH za Bijeljinu, učesnik brojnih seminara, takmičenja iz oblasti programiranja, saradnik brojnih portala kada su u pitanju teme koje se tiču mladih, ima uspjeha kada su u pitanju omladinski aktivizam i komunikacijske vještine…
Sa predstavnicima bijeljinskog Udruženja „Otaharin“ u Sarajevu je zajedno sa drugim omladincima učestvovala u mijenjanju zakona o dječijim pravima u BiH
– Onoliko koliko mi formalno obrazovanje pruža vid ličnog sazrijevanja i napredovanja isto tako neformalno obrazovanje me podstiče da širim vidike i napredujem u poljima neke praktične nastave“, izjavila je Angelina Filipović.
Prema njenim riječima, pod tim podrazumijeva vid napredovanja u komunikacijskim vještinama i isto tako u vještinama koje se tiču mijenjanja mišljenja, koji kroz ovaj vid praktične nastave, rekonstruiše i obnavlja.
– Mislim da je neformalno obrazovanje stvar sveopšteg dobra, a opet nikakav materijalni udio ne može da dostigne onaj lični benefit koji vodi do nekih većih promjena, većih čak i od našeg ega koji nas prečesto zaustavi u ličnom rastu i razvoju, baš onda kada shvatimo da promjene ne stičemo, nego pravimo“, ističe Angelina.
Ova perspektivna djevojka podsjeća da je koordinator Asocijacije srednjoškolaca u BiH lokalnog tima Bijeljina, što je, kako kaže, jedno od njenih većih postignuća.
– Potreba da svjesno mijenjam svoju percepciju gledišta i shvatanja stvari meni je bila od krucijalne važnosti i samim tim me vodila u daljem upoznavanju sebe i svojih mogućnosti’’, kaže Filipovićeva.
Kao koordinator lokalnog tima Bijeljina, ističe ona, uspjela je da poboljša svoje sposobnosti u komunikacijskim vještinama i samim tim da pokuša zainteresovati mlade ljude da se unaprijede njoj bliskim temama. Time, kako kaže, pokušava i da malo više uputi lokalnu zajednicu o potrebama i vrijednostima omladine koja živi sa velikim kvalitetima koje izražavaju i time pokušavaju da to u njihovoj okolini zaživi.
– Sama pozicija me je dosta motivisala za rad i mnoge druge aspekte kako aktivizma i volonterizma, tako i umjetničkog izražavanja, komunikaciji… Po mom mišljenju, zadovoljila sam svoj kriterijum vrijednog i stabilnog srednjoškolca naše lokalne zajednice i zato pomažem i drugim srednjoškolcima da ostvare isto’’, rekla je Angelina Filipović.
Kako kaže, rad u lokalnom timu, kao i rad u nevladinoj organizaciji „Otaharin“ joj pomažu da se izgradi i stekne dovoljno kvaliteta za buduće zanimanje. Pored svakodnevnih školskih obaveza, priznaje Angelina, svakodnevno nađe vremena za kratkotrajno, a njoj od krucijalne važnosti, druženje sa malim intelektualcima. Rad u „Otaharinu“, pored vremena i pažnje koju ona pruži djeci, pruža joj i lični benefit dugotrajnog iskustva.
– Onoliko znanja koliko posjedujem, toliko se trudim da pružim i upotpunim odrastanje tim divnim bićima, koji mi to uzvraćaju osmijehom i zahvalnošću koja raste svakim danom’’, izjavila je Angelina. Posao njene budućnosti, kako kaže, bi trebalo da se svodi na objedinjavanje skupljenih vještina iz polja pedagogije, psihologije…U nekom spektru objedinila bih i moje komunikacijske vještine i stvorila fakultetski obrazovanog socijalnog radnika, ali potrudila bih se da to ne bude pasivno, nego da sve ove vještine upotrijebim i da moje zanimanje bude koegzistencija mojih umijeća’’, naglasila je Angelina.
Kaže da su nevladine organizacije bile od krucijalne važnosti da upozna sebe, svoje ambicije i afinitete.
– Danas to ispoljavam na mnogim poljima, ali, opet, i to zavisi od mogućnosti koje su pružene nama srednjoškolcima. Učestvovanje na IT girls takmičenju i prolazak dalje, koje je podržao UN, me je podstaklo da se okušam i u toj sferi. Mada to predivno iskustvo mi je donijelo mnogo veću lekciju, nego što se moglo očekivati’’, rekla je Angelina. Njene vannastavne aktivnosti se najviše svode na ideje za neke nove poduhvate, naravno na umjetničko izražavanje, koje, kako kaže, zavisi od njenih sposobnosti i pozvanja tog polja umjetnosti, a tu je i čitalački duh koji je nastao zahvaljujući njenom kućnom vaspitanju, a nastavio se shvatanjem kolika je važnost u pročitanim knjigama. Moja ambicija za pisanjem rodila se u osnovnoj školi, zahvaljujući divnoj učiteljici koja je to primijetila i ta ambicija se i nastavila i prerasla u neke manje i više vrijedne nagrade koje nosim još iz tog doba – osnovnog školovanja’’, prisjeća se Angelina.
Sada je to, kako kaže, preraslo u neke članke i veb portale koji pružaju mogućnost mladima da ne potiskuju svoje umjetničke afinitete.
– Pisanje za portale, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou, podstiče me da se dalje i mnogo više razvijem u sferi deskriptivnog izjašnjavanja ličnih stavova i pogleda’’, izjavila je Angelina i naglasila da joj mnogo znači podrška porodice. Roditeljska želja je da moja sestra bliznakinja i moja dva brata blizanca, sutra ne upadnemo u rupu bezumlja i da ne dozvolimo ni sebi, a ni drugima da se prevare, pa gordost postanu naša karakteristika’’, rekla je Angelina.
Promjene su ono, kako kaže, što mi postavimo na put odrastanja, zato promjene nikada neće doći ni od kuda, nego iz nas samih.
– Mislim da je bit pobjeći od opravdanja i izgovora zašto se sjedi u mjestu i uprkos tome biti dovoljno jak da prodreš u svijet, ponekad i uz patnju, jer ona apsorbuje život“, zaključila je za Angelina Filipović.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: semberija.info
