Kovačević kaže da knjiga predstavlja mali fragment svjedočanstva o prošlom vremenu, o ljudima iz ovih krajeva, o njihovim brigama, mukama i radostima.
„Knjiga je napisana u formi pripovjedaka, koje kroz anegdote opisuju događaje koji su se desili ne tako davno. Tu je 13 prirovjedaka o semberskom selu, Bijeljini, o ratu i njegovoj muci, o miru koji je nastao nakon jednog rata i trajao do drugog rata, o vječnoj borbi čovjeka pojedinca protiv kolektivne svijesti koja mu se nameće, o tvrdoglavosti, inatu i snalažljivosti seljaka, lutanjima po mraku, vremenima koje smo imali a sada ga imamo sve manje, o hrani koja nam puni stomake i hrani koja nam hrani dušu“, kaže Kovačević i dodaje da je 14. priča najduža i da govori o ljubavi muškarca i žene.
„Radnja je smještena u Novi Sad, u vremenu kasnih devedesetih godina prošlog vijeka. Riječ je o istinskoj i pravoj ljubavi, koja je spremna za žrtvu za voljenu osobu i koja se po intezitetu približava roditeljskoj ljubavi. Njen moto je – čovjek je prolazan ali ljubav je vječna“, objašnjava Kovačević.
Kovačević kaže da je knjiga „Nekada ne tako davno“ pisana četiri godine, ističući da se ništa ozbiljno ne može stvoriti bez marljivog rada.
„Smatram da su za bilo koji ozbiljan rad potrebne godine i da u životu čovjek ništa ozbiljno ne može stvoriti bez pet godina rada. Zbog toga i pisanje mojih knjiga ide u periodu od četiri do pet godina. Inače, izdavač knjige „Nekada ne tako davno“ je Narodna biblioteka „Filip Višnjić“ Bijeljina. Recenziju za knjigu je pisao profesor dr Sava Ćeklić“ , kaže Kovačević.
Kovačević, koji je je inače ugledni maksilofacijalni hirurg iz Bijeline, govorio je za portal „Dešavanja u Bijeljini“ i o svom interesovanju za pisanje i književnost, ističući da se radi o ljubavi koja potiče još iz osnovne i srednje škole.
„U osnovnoj školi sam dobijao nagrade za poeziju, a u srednjoj školi sam bio jedan od onih koji su pisali dobre i kvalitetne pismene radove, pa je čak moj profesor srpskog jezika predlagao da budem dopisnik tadašnjeg Fronta slobode. Ipak, otišao sam u medicinu, a ona traži kompletnog čovjeka. Onog trenutka kada sam se odlučio za medicinu, ona je uzela sve i tek kada sam se, na neki način, ostvario u medicini, moja stara ljubav se pojavila ponovo“, objašnjava Kovačević.
Prema njegovim riječima, sve je krenulo amaterski, kao pokušaj da se napravi skripta o njegovim korijenima, ali da je, zbog dobrih komentara, riješio da izda svoju prvu knjigu, koja je, kako kaže, naišla na divan prijem kod čitalaca.
„Pokušao sam da napravim neku vrstu skripte, koju ću odštampati i ostaviti svojoj djeci. Međutim, kada sam svoj rad čitao nekim prijateljima, oni su mi rekli da je sve to jako zanimljivo i da treba to da štampam. Kada je izašla moja prva knjiga „Pozajmljeno od zaborava“ , mislio sam da neće biti toliko interesovanje, jer se radi o mojim korijenima. Međutim, ispostavilo se da je većina naših deka i baka živjelo na takav ili sličan način, i da su drugi u tome mogli da pronađu sebe i svoje pretke. Ta knjiga, koja je išla od turskog doba do poplave 2014, opisala je Semberiju i naše selo. Prvi tiraž je otišao za šest mjeseci, pa smo štampali i drugi“, ističe Kovačević.
Kovačević kaže da je u prvoj knjizi bio više istoričar, a da je u knjizi „Nekada ne tako davno“ osnova priče stvarna, dok ostatak, kako kaže, pripada njegovom osjećaju i utisku.
Govoreći o nekim novim ostvarenjima, Kovačević kaže da novu knjigu čitaoci mogu očekivati za četiri do pet godina i da bi to trebao da bude roman.
Tomo Kovačević rođen je 1970. godine u Bijeljini u kojoj živi i radi, medicinski fakultet i specijalizaciju iz maksilofacijalne hirurgije završio je u Novom Sadu, objavio je više stručnih radova iz oblasti hirurgije glave i vrata.
Kovačević je odbornik u Skupštini grada Bijeljine, oženjen, otac dvoje djece.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
