„Braća Karamazovi“ nisu samo posljednji i najzreliji roman „velikog“ Dostojevskog nego i jedno od najvećih djela svjetske književnosti. Posljednji u ciklusu velika četiri romana, rezimira piščeve teme i ideje. Moglo bi se reći da likovi braće Karamazovi predstavljaju različite aspekte iste, piščeve ličnosti ili pojedine razvojne faze njegovog života.
Knjiga „Tlo pod njenim nogama“ Salmana Ruždija prati priču o Vini Apsari, voljenoj pevačici božanstvenog glasa, koja je nestala nakon zemljotresa u Meksiku. Ovo je priča o Ormusu Kami, njenom vernom ljubavniku, koji je pronalazi, gubi, traži, iznova i iznova, kroz melodičan splet života. Na kraju, ovo je priča o Raiju, odanom fotografu koji je voleo Vinu otkad zna za sebe, iz prikrajka, uvijek čekajući na njen znak.
Kada je riječ o knjizi „Ples oko sunca“, Rudanova govori na sljedeći način: „Imam sedamdeset godina. Na naslovnici izgledam kao da imam sedamdeset. Kapci su mi otečeni jer me muči alergija. Oči su mi stalno crvene. Lice mi je mrtvački blijedo, kad ga dotakne sunce, ono ga pozdravi pjegama. Ne smijem se često, uglavnom buljim opsjednuta strahom od smrti. U knjizi sam se skinula do kraja. Povremeno se, oslobođena svake taštine, osjećam odlično u svojoj staroj, naboranoj, pjegavoj koži. Žena koja u vas gleda, to sam ja. Ja stara. Ja umorna. Ja sita života i sretna što sam živa. Na mom se licu sreća ne vidi? Pročitajte knjigu, sreća u njoj čuči. Ne čujete me? Šteta. Smijem se na sav glas.“
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
