Momčilo Gavrić (1906 – 1993) iz Trbušana kod Loznice imao je samo osam godina kada je postao borac Šestog artiljerijskog puka Drinske divizije 1914. godine.
Bio je najmlađi kaplar na svijetu, a kraj Velikog rata dočekao je s činom podnarednika.
U Loznici mu je podignut spomenik, kasarna u ovom gradu nosi njegovo ime kao i jedna ulica.
Tamo s ponosom čuvaju sjećanje na njega, a u Muzeju ćete čuti zanimljivu istorijsku lekciju o „srpskom vitezu“ Prvog svjetskog rata.
Istoričar Goran Vilić, koji je imao prilike da upozna Gavrića, podsjetio je za Informer kako se Gavrić kao dječak obreo među vojnicima na početku Velikog rata.
„U avgustu 1914. austrougarski vojnici činili su velike pokolje civilnog stanovništva. U takvom pohodu stradala je porodica Gavrić, Momčilovi roditelji, otac Alimpije, majka Jelena i sedmoro braće i sestara. On je u to vreme bio kod strica Vladimira, a kada se vratio zatekao je stravičan prizor. Dvojica starije braće Svetozar i Bogosav bili su ranije mobilisani pa je on tako bio potpuno sam“, priča Vilić.
Momčilo je krenuo na Gučevo da traži srpsku vojsku. Pronašao je Šesti artiljerijski puk Drinske divizije i ispričao šta se dogodilo. Vojnici su istog dana osvetili Gavrićevu porodicu, a on je postao vojnik.
„Major Stevan Tucović, komandant puka zadužio je Zlatiborca Miloša Mišovića da idu do Momčilove kuće i da se osvete za pobijene Gavriće. Momčilu su dali bombu, pošto je bio mali za pušku tako da je to bio njegov prvi ratni zadatak“, dodaje Vilić.
Gavrić je potom učestvovao u Cerskoj i Kolubarskoj bici, unaprijeđen je u čin kaplara i bio je najmlađi kaplar na svijetu.
Sa svojim „Drincima“ prešao je preko zavejanih albanskih planina, bio je ranjen na Kajmakčalanu…Stigao je do Krfa 15. januara 1916. godine gdje se oporavio uz zdravstvenu njegu i pomoć francuske vojske. Dobio je novu uniformu i novu pušku i upućen na Solunski front.
U njegovoj biografiji stoji da je na prijedlog vojvode Živojina Mišića proizveden u čin podnarednika i s tim činom je dočekao kraj rata.
Gavrić je nosilac Albanske spomenice, a na Dan primirja, 11. novembra 1985. odlikovao ga je i tadašnji francuski predsjednik Fransoa Miteran.
„Sa 18 boraca Solunaca prisustvovao je obeležavanju Dana primirja na poziv francuske Vlade a njih četvorica su dobili ordenje od Miterana. Momčilu Gavriću je francuski general Lepardije je tada rekao: ‘Šteta što niste bili francuski vojnik, imali biste spomenik na Jelisejskim poljima’. Mi, Lozničani, smo ponosni na njega i zato mu je podignut spomenik 2018. godine“, ističe Vilić.
Za njega je poseban trenutak bio kada je upoznao Gavrića pri otvaranju postavke u Muzeju.
„Bilo je mnogo posetilaca, kada mi je prišao skroman čikica i pružio mi ruku uz reči: ‘Ja sam Momčilo Gavrić’. Noge su mi se oduzele, jer nisam mogao da verujem da jedna takva veličina stoji preda mnom. Tada mi je poklonio knjigu „Sin Drinske divizije“ koju je napisao loznički pisac Dragiša Penjin, a koja je baš posvećena Gavriću i ja sam se zarekao da ću objaviti jednu knjigu o njegovom trnovitom životnom putu posle oba rata“, kaže Vilić.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: nezavisne.com
