U Beogradu 1993. godine osnovana je Fondacija „Borislav Pekić“ radi trajnog čuvanja i njegovanja uspomene na velikog srpskog pisca, sređivanja i publikovanja njegove rukopisne zaostavštine, izdavanja sabranih djela, prevođenja na strane jezike. Ustanovljena je i Književna stipendija „Borislav Pekić“.
Istog dana, 1994. godine na sarajevskoj pijaci „Markale“ poginulo je 68 ljudi od eksplozije navodno samo jedne minobacačke granate, za šta su optuženi Srbi da bi – kako se pokazalo – bilo izdejstvovano povlačenje teškog naoružanja oko Sarajeva. Srpska strana je negirala krivicu, tvrdeći da je tragediju inscenirala vlada u Sarajevu pod kontrolom lidera Stranke demokratske akcije Alije Izetbegovića. Nikada nije provedena nezavisna istraga o tom napadu, kao ni poslije eksplozije gotovo na istom mjestu krajem avgusta 1995, koja je poslužila kao pokriće za masovne napade avijacije NATO-a na Republiku Srpsku.
Vlasti u Sarajevu su na svoju ruku 1996. godine, mimo znanja Međunarodnog suda u Hagu za ratne zločine, kidnapovale srpskog generala Đorđa Đukića, pukovnika Aleksu Krsmanovića i još šest ljudi, presrevši ih dok su išli na zakazani sastanak s predstavnicima međunarodnih vojnih snaga. Sud u Hagu naknadno je legalizovao otmicu navodnih ratnih zločinaca koji su prebačeni u holandsku prijestonicu, gdje je potom u zatvoru umro oboljeli general Đukić, a pukovnik Krsmanović je oslobođen optužbe.
Pripadnici MUP-a FBiH 2004. godine uhapsili su, na osnovu naloga Suda BiH, zamjenika direktora Interpola BiH Asima Fazlića zbog sumnje da je zloupotrijebio položaj i ovlaštenja, primao mito i odavao službene tajne. Iste godine, Vrhovni sud Hrvatske poništio je nepravosnažnu presudu Suda u Gospiću, kojom je Srbin Svetozar Karan iz Korenice osuđen krajem prošle godine na 13 godina zatvora zbog navodnih ratnih zločina.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com