Najuspješniji američki sportski automobil u istoriji, koji danas slavi 55. rođendan, pokazao je kako izvedenica konfekcijske limuzine Falcon može zaludjeti tržište, postati 'Ferrari za svačiji džep' i ući u legendu. Ovo je priča o njemu…
Potražnja je 15 puta nadmašila ponudu. Organizovane su licitacije i prodaja na lutriji, a pred mnogim salonima red je čuvala policija. Na dan otvaranja Svjetske izložbe u Njujorku, 17. aprila 1964., Ford Mustang je šokirao svjetsku automobilsku javnost.
Nijedan automobil u američkoj istoriji nije svojom pojavom izazvao toliko divljenja i simpatija. Novinari i sportisti, diplomate i sitni preprodavci, istinski znalci i domaćice – svi su bili složni: ˈZvijezda je rođena!ˈ
Iako je pravljenje istinskog sportskog automobila na temeljima islužene konfekcijske limuzine Falcon bilo poput pretvaranja sirote starice u seks-bombu, legendarni predsjednik Forda (kasnije spasilac Chryslera) Lee Iacocca stvorio je najveću automobilsku senzaciju 1960-ih. ˈFerrari za svačiji džepˈ prozvan je Mustangom, jer je to ime odražavalo uzbudljivost prerijskih prostranstava i bilo američko do srži.
Mustang se podjednako dopao tinejdžerima i penzionerima, domaćicama i filmskim zvijezdama. U ˈzlatnim godinamaˈ od 1964. do 1968. prodano ih je više od dva miliona.
Danas je 55. rođendan američkog cestovnog sportskog automobila koji je postao mit i legenda, a prve testove odradio je 11. marta 1964. te neki izvori navode i taj datum. Mustangu je bilo suđeno da postigne nevjerovatan uspjeh. Tokom prvog vikenda prodaje Fordove salone posjetilo četiri miliona ljudi, što je nadmašilo i najluđa očekivanja.
Međutim, sve je moglo ispasti i drukčije. Nakon velikog Volkswagenova uspjeha u Americi, Robert McNamara, tadašnji predsjednik Forda, odlučio je napraviti američku verziju Volkswagena. Automobil radnog nazivom Cardinal trebao je biti malen, jednostavan i jeftin, a proizvodio bi se u Fordovom pogonu u Njemačkoj (Kölnu).
Tada na mjesto direktora odjela Fordova dolazi nepoznati Lee Iacocca, sin talijanskih iseljenika, koji će uskoro postići neslućenu slavu i popularnost. Iacocca odlazi u Njemačku pošto je vidio projekt novog automobila, nije krio razočaranje:
"Ovakav automobil nije mamac za američkog kupca. Izgleda jadno, kao da ga je dizajnirao netko iz centra za socijalnu zaštitu." Iako je u projekt do tada uloženo više od 35 miliona dolara, Iacocca je zatražio da se od njega potpuno odustane.
Ubrzo je donio odluku. Trebalo je napraviti automobil lijepa izgleda s jakim motorom i niskom cijenom. Trebao je biti malen (za američke standarde), ali ipak dovoljno veliki da primi četiri osobe. Ukratko, automobil kojim se petkom naveče može otići na ples, subotom na auto trke, a nedjeljom u crkvu.
Glavnom dizajneru, Johnu Najjaru, dao je osnovne smjernice: Dugi ˈnosˈ automobila treba ostaviti utisak snage i sigurnosti, a kratki i uzdignuti rep naglasiti sportski karakter. Novi automobil trebao je biti Ferrari za svačiji džep.
Da bi usto bio razmjerno jeftin, trebalo je iskoristiti što više postojećih sklopova i dijelova modela. Genijalnom strategijom i organizacijom Iacocce te Najjarovim dizajnom, napravljen je automobil snova.
Nezapamćenom uspjehu Mustanga, osim vrhunskog dizajna i atraktivna izgleda, pridonijelo je i ime. U igri su još bili Bronco, Puma, Cheetah i Cougar, ali je ime Mustang, prema promo sloganu, ˈodražavalo uzbudljivost američkih prostranstava i bilo američko do sržiˈ.
Amblem konja na njegovoj prednjoj rešetki okrenut je suprotno od smjera kojim trče konji na trkama, jer je mustang divlji, a ne pitomi trkaći konj. No 'legenda' kaže da je ime u stvari uzeto od slavnog lovca P-51 Mustang, koji je presudno pridonio američkoj pobjedi u II. svjetskom ratu.
Mustang se pokretao rednim 6-cilindrašem obima 2781 ccm, koji je razvijao 102 KS pri 4400/min. Snagu je preko 3-stepenog ručnog mjenjača, 'kamionskog' prijenosa i stražnjeg krutog mosta na lisnatim oprugama usmjeravao na stražnje točkove. Kočnice su bile bubanj, pa je podvozjem jasno pokazivao da je ipak bio 'lažni sportista'. Osnovna oprema sadržavala je vinilne obloge, prostirke i poklopce na kotačima.
Mustang je izgledao "wow", a koštao je samo 2368 dolara. Već u prvoj godini prodano je rekordnih 418.812 primjeraka, a u 1966. čak 550.000. Osnovane su stotine klubova vlasnika Mustanga, pojavile su se Mustangˈnaočale za sunce, privjesci, šeširi i igračke.
Ubrzo je ugrađen motor od 165 KS, a potom je snaga 'poletjela u nebo', 1967. ugrađena je ˈmrcinaˈ V8 s 320 KS; 1968. s 335 KS, a 1969. s čak 390 KS. Zbog toga se morao povećati cijeli automobil. Model iz 1971. bio je 20 cm duži i 15 cm širi te 300 kg veće mase od izvornog modela.
Mustang je prestao biti 'graciozni konj', više je nalikovao 'debelom vepru'. Usto je cijena s početnih 2368 skočila na 3500 dolara, pa je prodaja pala na manje od 150.000 vozila godišnje. Model druge generacije predstavljen je 1974., treće 1979., četvrte 1994., pete 2005. i šeste, aktualne 2015., kojeg smo testirali. Prošlog je ljeta proizveden 10-milioniti primjerak.
Lee Iacocca je postigao golemu slavu. Postaje predsjednik Forda i jedan od najpopularnijih ljudi u Americi. Pokrenuo je proizvodnju vrlo uspješne Fieste. Te su godine njegove vladavine obilježene najvećim profitima u istoriji Forda. No ipak, pao je u nemilost Henryja Forda II, ali to će mu pomoći da napravi još jedan uspjeh i uđe u legendu kao spasilac Chryslera.
Izvor: autoportal.hr
