Razumljivo je, jer ovaj ni po čemu klasičan funkcioner, devet godina je u politici, ali u poljoprivredi čitav život. Zajedno s roditeljima i trojicom braće obrađuje 200 dunuma zemlje u Janji kod Bijeljine.

Potiču iz loze Huseina-kapetana Gradaščevića. Njihov predak se 1850. doselio u Janju, imali su velike posjede u Semberiji i Posavini, ali je nakon sloma Pokreta za autonomiju, posebno Omer-paše Latasa, skoro sva imovina Gradaščevića konfiskovana, krenuli progoni, a ova linija familije došla je nadomak Bijeljine.

MUSTAFA GRADAŠČEVIĆ: Pred poljoprivrednicima je neizvjesna godina (foto, video)

Dinje pokorile društvene mreže

Na imanju Gradaščevića su kukuruz, pšenica, krompir, luk, kupus, paprika i dinja. Upravo su njegove nedavne fotografije berbe dinje pokorile društvene mreže. Koliko pamćenje predaka služi, i čukundjed ih je gajio, pa tako i oni siju svake godine, u dvije etape.

„Rana ide pod tunele, a kad ona prođe stiže ova s polja. Uzgajamo je na oko devet dunuma, ukupno i sve ide na tržište“, priča za Agroklub, Mustafa, kojem su poljoprivredni poslovi više tradicija nego splet okolnosti.

Ove godine je berba rane zakasnila oko 15 dana, jer se kasnilo i s iznošenjem rasada na njivu, a onda je uslijedio kišni period i sve je to utjecalo na ovu kulturu koja voli sunce i vrućine.

„Proljetne kiše i hladnoća su uzeli svoj danak, prinos je manji nego prošlih godina, ali na kvalitet se ne mogu požaliti. Uz padavine su išle i biljne bolesti, što je iziskivalo tretiranja“, dodaje. 

U štali je 30 grla

Proizvodi s njihovog imanja mahom stižu na sarajevsko tržište, dok dio ugovorene proizvodnje paprike i krompira ide za Semberku. Žita koja uzgajaju uglavnom ostavljaju za potrebe svoje farme. Jer Gradaščevići tove i junad, a drže i muzne krave. Ukupno je 30-tak grla u njihovoj štali.

„Prinos pšenice je izuzetno loš, kod mene je prosjek bio oko 400 kg po dunumu, prošle godine je bio osam tona po hektaru. Sad kad tome dodamo cijene repromaterijala u jesen kad smo htjeli da sijemo, poljoprivrednici koji su ove godine sijali pšenicu su u debelom minusu“, navodi Gradaščević, dodavši da su sve kulture koje su dosad prispjele, otprilike su upolovile s rodom.

Na pitanje kada, uz gradske dužnosti, stiže u polje, odgovara da je poslije posla na njivi, gdje provodi i svoj godišnji odmor. „Nisam nikad na moru bio, kad god to kažem ljudi se smiju. Ali, to je tako i ja se ne žalim, dobro je“, kaže Mustafa, koji nam priča i da njegova trojica braće, uz oca i majku, nigdje drugo ne rade.

„I nikada nisu rekli da bi išli negdje u neku firmu, rade teške poslove, ali uživaju u tome“.

Postaviti agrar na pravo mjesto

Oni su primjer drugima da se može živjeti od poljoprivrede, i da u njoj kako kaže ima berićeta. No, saglasan je s većinom da je potrebno više reda u sektoru iza kojeg bi država konačno trebala stati.

„BiH nema nijednog poljoprivrednog proizvoda dostatno za svoje potrebe, to je žalosno, a tolike površine su zapuštene. Samo malo poticaja malim ljudima da se da, oni bi se vratili na sela, a država bi imala sigurnost“, smatra naš sagovornik.

Komentirajući sve nedaće koje su ove godine zadesile pleća poljoprivrednika, Gradaščević navodi kako mu se čini da problemima nema kraja. Olujni vjetar nije zahvatio njihovo imanje, ali sa žalošću konstatira da je kod drugih, širom Semberije, načinio ogromne štete na plastenicima.

„Koristim priliku da pozovem sve one koji imaju političku moć i odgovornost, s lokalnog, entitetskog i državnog nivoa vlasti, da sve svoje razmirice ostave po strani i zajedno se fokusiraju na jedan cilj – sačuvati poljoprivredu i poljoprivrednike u Semberiji“, apelovao je kao poljoprivrednik i potpredsjednik Skupštine Grada Bijeljina, dodavši kako je mnogo načina da se ukaže direktna pomoć i ubrza oporavak.

„Svi zajedno zapitajmo se prijeti li nam možda gladna godina!?“, poentirao je na kraju.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: agroklub.ba/desavanjaubijeljini.com