Porodica Gradaščević iz Janje kod Bijeljine, danas vrši sječu jesenjeg kupusa koji se koristi za kišeljenje za zimu.
„Kupus sorte Kompas je posijan u junu mjesecu, u julu rasađivan i tek sad je stigao za sječenje. Prije kupusa je bila pšenica, tako da je ovo drugi usjev za ovu godinu, što znači da su dva usjeva sa ove parcele, od oko devet dunuma skidana. Proizvodnja je ove godine bila izuzetno teška – od same sjetve, kad je kupus posijan, trebalo je i moralo se svakodnevno po nekoliko puta zalivati u lijehama sjeme kupusa da ne bi izgorilo od velike temperature. Kad je nikao, isto tako, prilikom rasađivanja, morali smo rasađivati kada sunce zađe, temperatura se smiri, jer se baš toliko zemlja zagrije i sunce je jako da je ta rasada gorjela, odmah nakon toga morali doći do stalnog zalivanja. Teška je bila godina za prozvodnju povrća. Izvanljudskim naporima je dostizano da se dođe do ovoga danas što imamo, jer skoro svaki dan se moralo zalivati. Drugi problem, kod nas je što mi na našim poljima crpimo iz zemlje pomoću velikih pumpi. Problem je bio što je se i voda zbog suše povukla, tako da smo faktički, prije nego što smo zalivali, mi smo morali faktički napola zalivati. To sa sobom vuče više goriva, više vremena… Sve to će, nadam se, cijena kupusa nadoknaditi. Kupus sada košta desetak, jedanaest, dvanaest, trinaest maraka jedna vreća… Ne sjećam se da je cijena kupusa nekad takva bila. Međutim, kada uzmemo u obzir sve ove ovo što smo prošli, što smo morali uraditi, mislim da je cijena donekle i realna za vreću kupca“, ispričao je Mustafa Gradaščević za portal Dešavanja u Bijeljini.
Porodica Gradaščević kupus plasira od kuće direktno na tržište u Sarajevu.
„Svaka godina je na neki način teška, svake godine imamo neko iskušenje – suša, poplava, kiša, grad… Ova godina je, kažem, izuzetno zbog dugotrajne suše. Mi smo imali period od dva i po mjeseca suše, kap kiša nije, a temperature su prolazile preko 40 stepeni. U takvim uslovima vi morate proizvoditi, pogotovo povrće je bilo teško proizvesti, sačuvati ga od ožegotina, sačuvati rasadu da ne izgori, proizvesti rasadu samo sjeme, jer sjeme je osjetljivo. Kad isklija to je nježno, osjetljivo, morate ga sačuvati da ne bi izgorjelo, da dođe do rasada da možete rasađivati… Imali smo neke kulture, kao što je krompir, koji je ove godine skroz podbacio, imali smo deset duluma njivu koju smo morali potanjirati – nismo mogli krompira nikako da izvadimo. Ovo što je ostalo na neki način to je tihožegotno, ispeklo se, u zemlji je ispečeno i krompir je istruo u zemlji, tako da krompir ove godine, u Semberiji, skoro da uopšte nije mogao opstati. Paprika je, isto tako, pretrpjela velika oštećenja, dinja, lubenica… druge kulture koje su došle u vrijeme suše, pretrpile su izuzetno velike štete“, objasnio je Gradaščević.
Gradaščević smatra da bi se isplatilo biti poljoprivrednik, kada bi, što se tiče zakonske regulative, uslovi „iole normalni“.
„Mi svake godine imamo sve više poljoprivrednih gazdinstava koja se gase. Pogotovo mlađi ljudi više ne vide neku svoju perspektivu u budućnosti u ovoj proizvodnji. Kada uzimamo u obzir nestabilno tržište, agrometeoroške uslovi, cijenu repromaterijala, neizvjesnost prilikom prodaje proizvoda, otkupa itd. ljudi na neki način budu „otjerani“ od toga. Da je iole sistem uređen i sređen, da država više pažnje pokloni ovoj proizvodnji, pogotovo mlađim ljudima, da odredi neke stimulativne mjere što se tiče bavljenja ovom proizvodnjom, od poljoprijede bi se itekako dalo živjeti“, rekao je Gradašćević.
Gradaščević poručuje da se više pažnje obrati na poljoprivrednike, pogotovo mlađe, s obzirom na to da se staračka domaćinstva gase, a i više se bave ratarstvom nego proizvodnjom povrća.
„Smatram da ne samo Semberiju, nego cijelu BiH (ljude koji se bave ovom proizvodnjom) „ubija“ uvoznički lobi. Ja razumijem da se mora uvoziti i nisam ja pobornik hermetičkog zatvaranja granica, niti bilo ko od nas, nismo mi ni Sjevernog Koreja, niti bilo koja izlolova država gdje trebamo zatvoriti granice da nam ništa ne ulazi i ne izlazi iz države. Mi moramo imati i uvoz i i izvoz. To je razumljivo, to je sistem ponude i potražnje. Mi smo kapitaličko društvo gdje je otvoreno tržište i slobodan protok ljudi, kapitala, roba… Nije tu ništa sporno. Međutim, šta moramo uraditi? Moramo se više bazirati na podsticanje naše domaće poljoprivredne proizvodnje kroz određene mjere“, zaključio je Gradaščević.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
