Priča o snazi realnom životu i snazi volje, nade, vjere…
U najvećem povratničkom naselju u Bosni i Hercegovini, Janja kod Bijeljine, gdje se miris divljih cvjetova miješa s sjećanjima na teške, ali hrabre dane, živi porodica Gradaščević.
Od malih nogu, Janja je bila dom Adina Gradaščevića i njegove porodice, mjesto koje su ostavili i u koje su se vratili sa nadom i vjerom u bolje sutra.
Adinov dan počinje rano, još dok sunce sramežljivo proviruje iznad brda. U svom plasteniku od 100 kvadrata, bere paradajz, dok se u voćnjaku šljive, s preko 110 stabala, raduje svakom cvatu i plodu koji obećava slatku berbu.
Pored nabrojanog bavi se uzgojem žitarica kao što je kukuruz i pšenica a od povrća tu su još i krompir, luk, paprika…
Ovom 32-godišnjaku sa suprugom i djecom, svaki dan je ispunjen radom na njihovom imanju, njegovanjem zemlje koju vole i poštuju.
Nezaposlen a oženjen, ima sina od dvije godine i kćerku 12 godina.
Za Adina, svaki plod koji izraste pod njegovom brigom nije samo proizvod za prodaju, već plod njihove ljubavi prema zemlji i svom kraju.
Na dionici puta Bijeljina-Zvornik u Janji, na pravcu prije fabrike Semberke, je njegov štand voća i povrća. Na tom mjestu, između svježih plodova njihovog rada, Adin i njegova porodica dijele osmijeh i gostoprimstvo sa svima koji prođu.
Unatoč izazovima, Adin nije izgubio vjeru. Ne očekuje pomoć općine ili mjesne zajednice; oni su naučili da se uzdaju samo u sebe i svoj trud. Svaki dan, bez obzira na vremenske neprilike ili ekonomske teškoće, donosi novi izazov, ali i novu priliku za rast i učenje.
-Jedan običan dan izgleda radno i svaki dan bez prestanka i odmora naravno složno svi smo tu u svim situacijama i teškim i lahkim…. Radimo ovaj posao od 2001. godine od povratka u Janju poljoprivrede živimo radimo tih 23 godine ovdje smo u svom i na svom imanju i zemlji….Ne pomaže nas niko ni općina Bijeljina ni Mjesna zajednica Janja tako da radi i šuti kome god da se obradite obećaju na kraju ništa….Zadovoljni smo svojim radom. Šta ćemo? Moramo – kazao je za Hayat.ba.
U Bosni i Hercegovini nerijetko se može čuti kako od poljoprivrede se ne može živjeti jer se ne isplati, ali Adin kaže drugačije.
-Teško da se možeš obogatiti, ali se zaradi za troškove života ali na kraj krajeva treba biti zadovoljan na svemu, samo rad rad i na kraju pogledaš gdje si. Nekad dobro, nekad loše al sta ćemo drugo to nam je sve…. Da bježimo u inostranstvo nije ni to solucija, da radimo za druge i tamo su plate kao i ovdje. Država guli na sve strane, znaju oni najbolje….
Na kraju je za Hayat.ba kazao kako je u Janji rođen, tu radi i boriće se do kada bude mogao.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: hayat.ba
00:00/01:00hayat-ba
Adinov dan počinje rano, još dok sunce sramežljivo proviruje iznad brda. U svom plasteniku od 100 kvadrata, bere paradajz, dok se u voćnjaku šljive, s preko 110 stabala, raduje svakom cvatu i plodu koji obećava slatku berbu.
Pored nabrojanog bavi se uzgojem žitarica kao što je kukuruz i pšenica a od povrća tu su još i krompir, luk, paprika…
Ovom 32-godišnjaku sa suprugom i djecom, svaki dan je ispunjen radom na njihovom imanju, njegovanjem zemlje koju vole i poštuju.
Nezaposlen a oženjen, ima sina od dvije godine i kćerku 12 godina.
Za Adina, svaki plod koji izraste pod njegovom brigom nije samo proizvod za prodaju, već plod njihove ljubavi prema zemlji i svom kraju.
Na dionici puta Bijeljina-Zvornik u Janji, na pravcu prije fabrike Semberke, je njegov štand voća i povrća. Na tom mjestu, između svježih plodova njihovog rada, Adin i njegova porodica dijele osmijeh i gostoprimstvo sa svima koji prođu.
Unatoč izazovima, Adin nije izgubio vjeru. Ne očekuje pomoć općine ili mjesne zajednice; oni su naučili da se uzdaju samo u sebe i svoj trud. Svaki dan, bez obzira na vremenske neprilike ili ekonomske teškoće, donosi novi izazov, ali i novu priliku za rast i učenje.
-Jedan običan dan izgleda radno i svaki dan bez prestanka i odmora naravno složno svi smo tu u svim situacijama i teškim i lahkim…. Radimo ovaj posao od 2001. godine od povratka u Janju poljoprivrede živimo radimo tih 23 godine ovdje smo u svom i na svom imanju i zemlji….Ne pomaže nas niko ni općina Bijeljina ni Mjesna zajednica Janja tako da radi i šuti kome god da se obradite obećaju na kraju ništa….Zadovoljni smo svojim radom. Šta ćemo? Moramo – kazao je za Hayat.ba.
U Bosni i Hercegovini nerijetko se može čuti kako od poljoprivrede se ne može živjeti jer se ne isplati, ali Adin kaže drugačije.
-Teško da se možeš obogatiti, ali se zaradi za troškove života ali na kraj krajeva treba biti zadovoljan na svemu, samo rad rad i na kraju pogledaš gdje si. Nekad dobro, nekad loše al sta ćemo drugo to nam je sve…. Da bježimo u inostranstvo nije ni to solucija, da radimo za druge i tamo su plate kao i ovdje. Država guli na sve strane, znaju oni najbolje….
Na kraju je za Hayat.ba kazao kako je u Janji rođen, tu radi i boriće se do kada bude mogao.
