Moj otac je pucao na Antu Pavelića: Svjedočenje Marije Jovović, srpske književnice iz Argentine (foto)

Ovaj događaj je obilježio sudbinu Marije de los Angeles Jovović, jer je na Pavelića pucao upravo njen otac. 

Moj otac je bio heroj, borac protiv fašizma, ličnost važna za srpsku i svjetsku istoriju – rekla je Marija za Srpskainfo, kada je, nedavno, došla iz daleke Argentine i posjetila Srbac i Gradišku.

– Dugo sam putovala, uložila veliku energiju i snagu da bih ovdje došla i nisam požalila. Ovo su za mene posebni trenuci. Nikad nisam bila ovako blizu Staroj Gradiški i Jasenovcu, mjestima u kojima je, u ustaškim logorima, stradalo na hiljade mojih sunarodnika – kaže Marija, dok šeta obalom Save u Gradiški, gledajući preko rijeke ka zidinama nekadašnjeg logora.

O patnjama zatočenika, većinom Srba, mnogo puta joj je pričao njen otac Blagoje. 

– Njegova borba je zapravo osveta za ta strašna mučenja, za ustaška zlodjela – kaže Marija.

– On je mnogo radio u Argentini, da bi u toj zemlji shvatili istinu o ratu u tadašnjoj Jugoslaviji. Veliku hrabrost on je imao. U tome ga slijedim i borim se za istinu o njemu – kaže Marija. 

Njen otac, Blagoje Jovović, atentator na poglavnika NDH, rođen je 1922. godine u selu Kosić kod Danilovgrada. 

Poslije školovanja u rodnom mjestu, pohađao je Vojnu podoficirsku školu u Bileći. Odatle je prekomandovan u Strumicu da brani granicu od Njemačke. Pucao je, samovoljno na Nijemce i za to dobio odlikovanje. Poslije kratkog ratovanja uputio se u rodni kraj u selo Кosić.

Jula 1941. priključio se narodnom ustanku protiv fašističke Italije. Tada je izabran za komandira Кosićkog partizanskog odreda i sa njim učestvovao u borbama na Pljevljima. 

Кada je dobio naređenje od komandanta Ivana Milutinovića da svojim odredom krene u napad na Baju Stanišića, koji se pod Ostrogom digao na oružje, jer je saznao da komunisti ubijaju političke neistomišljenike, Blagoje se povukao sa dužnosti komandira i odbio da učestvuje u bratoubilačkoj borbi. 

Prešao je u četnike kod pukovnika Baje Stanišića koji mu je prije rata bio pretpostavljeni u školi za podoficire u Bileći.

Ovo su samo neki od detalje iz uzbudljive biografije njenog oca, koje Marija navodi u svojoj knjizi.

Godine 1943. Blagoje je premješten u štab pomorskog oficira i novog komandanta Bjelopavlićke vojno-četničke brigade, kapetana Jakova Jovovića, i postavljen za vodnika u štapskoj četi. 

Godine 1944. godine, Blagoje je emigrirao u Italiju. U toj zemlji boravio je u izbjegličkim logorima. Poslije rata, iz Đenove, otišao je u Argentinu. Tada je imao samo 24 godine.

U ovoj zemlji Blagoje Jovović radio je mnoge poslove ali nije zaboravio svoje patriotske dužnosti. Jevreji  su ga obavijestili da zloglasni zločinac Ante Pavelić tu boravi i da ga čuvaju. Tada je Blagoje došao na ideju da pronađe Pavelića i da izvrši atentat na njega.

U 21 čas, kada se u mračnoj ulici Sančez začulo pet hitaca iz pištolja, mnogi su potrčali da saznaju šta se dogodilo. Atentator je sa dva metka teško ranio Pavelića, koji je dvije i po godine kasnije preminuo u Španiji. Dotrčala je i policija ali, i u lokvi krvi zatekla Pavelića, koji je u Argentini živio pod lažnim imenom. Atentatora nisu pronašli. Pobjegao je. Tada kao ni mnogo godina kasnije, nije razotkriveno ko je bio misteriozni atentator.

Nagađalo se da je jugoslovenska UDBA naručila ubistvo, kovale se razne teorije. Tvrdilo se da iza atentata ne stoji Josip Broz Tito, nego Slobodan Penezić Кrcun i Milan Stojadinović.

Atentat na Pavelića pao je u zaborav, ali pred kraj burnog 20. vijeka, Blagoje Jovović se nakon 55 godina vratio iz Argentine u otadžbinu i 1999. u Manastiru Ostrog priznao mitropolitu Amfilohiju da je on pucao u Antu Pavelića. 

Ubrzo potom saznalo se za ovaj Jovovićev podvig. Do tada, ništa o Blagojinom atentatu na Pavelića nisu znali ni njegova supruga Gladi Anhela Miko,  kćerke Jadranka, Marija i Gavrila Karina kao i brat Gavrilo Aleksandar. Niko. Iste godine posjetio je svoje rodno selo Kosić i groblje svojih predaka.

  – Naša porodica, moja majka, brat i sestre su razumjeli Blagoja, njegovu borbu i njegov život. Moj otac je heroj i tu nema više šta dodavati niti obrazlagati. On je nas naučio, još dok smo bili djeca,  ko su bile ustaše, pokazivao nam je dokumente, fotografije izmasakrirane srpske djece. To je ušlo u moje srce, ta istina iz Jasenovca. Zato je nepotrebno, bilo šta dodatno objašnjavati – smatra Blagojeva kćerka.

Ona je u bivšu Jugoslaviju prvi put došla 1991. godine, pred rat.

 Na promociju knjige „Blagoje Jovović – srpski heroj u vučijoj jazbini“ u Danilovgradu došli su mnogi da saznaju šta je Marija napisala u knjizi ali i da je vide, upoznaju, da s njom razgovaraju. 

Ko i svi Jovovići, ma gdje živjeli, i Marija de los Angeles Jovović, poštuje istoriju i oni želi da se priča o onome što se nekad dešavalo. Zato priprema još jednu knjigu, koja će se pozabaviti dešavanjima iz prošlog vijeka.

– Postoji i mnogo dokumenata o atentatu na Pavelića u arhivama u Buenos Airesu, koji su mi dostupni i ja sada pripremam posebnu knjigu o toj temi – kaže Marija.

Prisjećajući se svog oca, ona podsjeća da je Blagoje teško podnio bombardovanje Srbije i Crne Gore, od strane NATO pakta. 

– To je za njega bilo bolno, preteško. Preminuo je 2. juna 1999. godine u Rosariju, nedugo nakon početka bombardovanja i nekoliko mjeseci poslije posjete rodnom kraju, manastiru Ostrog, Crnoj Gori i Srbiji – kaže Marija.

Blagojeva supruga, njegova velika ljubav iz mladosti, a Marijina majka, Gladi Anhela Miko, preminula je u februarau ove godine.

Danas Marija de los Angeles Jovović svoje roditelje opisuje kao dobre ljude, brižljive i pune ljubavi za porodicu. 

Blagoja je više od pola vijeka živio u Argentini, bio je dobar čovjek, brižan otac i suprug. Vrijedno je radio, i dosta stekao. Imao je svoj  hotel i mnoge druge nekretnine.

Ali, uz posao i brigu o imanju i porodici, stalno su ga pratile misli o pravdi i osveti.    

– Otac je dugo nosio u sebi ideju o ubistvu Ante Pavelića, o osveti za mučenike Jasenovca i uspio da sa nekoliko bliskih i povjerljivih saradnika, odanih istoj ideji, to i ostvari – kaže njegova kćerka.

 Istina nakon pola vijeka

Miloš Milinčić, profesor i književnik iz Srpca kaže da je svakog poštovanja vrijedna činjenica da je Marija, ove godine prešla dug put da bi stigla u zavičaj svoga oca, u srpske krajeve, u mjesta o kojima je on pričao i koja su odredila njegov život.

– Autorka je ovom knjigom sačuvala sjećanje na Blagoja Jovovića, svog oca, i širu javnost upoznala sa njegovom ličnošću, njegovim životom i velikim patriotizmom. A istina je bila nepoznata više od pola vijeka – kaže Milinčić.

Dodaje da je autorka u knjizi opisala Blagojev moralni i patriotski karakter i objasnila motive koji su ga naveli izvrši atentat. 

– Mladić koji je došao iz daleke zemlje, koji je svojom puškom branio svoju zemlju od nacista, nije zaboravio nikoga od onih koji su u toj borbi izgubili život. Blagoje Jovović nije bio terorista, nije bio plaćeni ubica, ili agent Udbe. On je veliki junak i veliki srpski heroj – rekao je Milinčić za Srpskainfo.

Književna biografija

Marija de los Angeles Jovović je književnica i profesorica vizuelne umetnosti,  predavač na predmetu društvenih nauka „Građanski problemi u savremenoj Argentini“. Objavila je nekoliko knjiga. Među najzapaženijim su poezija „Blagoslovena zemlja“, „Držim se papira“,  „Hronika savremenog društva“, roman „Vladimir Arsenović, neobičan čovek“, roman „Zid, koža i žalost“, memoari „Put do susreta“… Marija je učesnica međunarodnih festivala poezije i književnih skupova. Zastupljena je u više od deset antologija poezije, proze i kratke priče. Nagrađena je na konkursima za pripovijetku „Iza Ivanovih senki“ i kratku priču „Francuskinja“. Njena literatura o školsktvu je dio obaveznog gradiva za učenike i nastavnike u školama u Argentini.

Počast stradalnicima

– Mnogo toga sam čula i pročitala o zverstvima koje su ustaše činile u Jasenovcu. Ali, tek sada, kada sam ovdje, gdje je narod postradao, shvatam te riječi – kaže Marija Jovović, koja je Potkozarje posjetila u dane kad se obilježava godišnjica proboja jasenovačkih logoraša.

 Srpsko – argentinska književnica je posjetila je i Zavičajni muzej u Gradiški, na kojem je ispisana brojka od 5415 djece ubijene u ustaškim logorima.

Kako je obećala, uskoro će ponovo doći u Republiku Srpsku i planira da posjeti Spemn kompleks Donja Gradina, kako bi odala počast stradalnicima.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: srpskainfo.com