Na konkurs je bilo prijavljeno 15 djela svih žanrova od poezije, romana, eseja i zbirki pripovedaka. Iako prvo mjesto Jović dijeli sa banjalučkim pjesnikom Zoranom Kostićem za knjigu poezije „Pluskvamperfekta“, ova nagrada mu, kaže ovaj talentovani mladić, mnogo znači. Ističe da priznanja mogu doći ili izostati, ali poetsko stvaralaštvo traje i sve je potrebnije čovječanstvu.
– Poezija je uvijek bitan dio kulture. Ona je suštinska podjela, a prije svega razmjena emocija. Pjesničke tekstove čitamo zbog emocija – kaže Jović.
Dodaje i da ga nagrada raduje, ali smatra da bi one suštinski, trebalo da u prvi plan istaknu knjige, a ne autore.
– Nagrade su posebno značajne, ukoliko dođu spontano i kao plod dugogodišnjeg rada. I treba da skrenu pažnju kritike i čitalaca na samo djelo – kaže pjesnik.
Dodaje da piše o malim stvarima, nastojeći da se izbori za sopstveni ugao i za sopstvenu nijansu. Poezija je, kaže, možda upravo to – nijansa.
– O dehumanizovanom i obezduhovljenom svijetu i ugroženom pojedincu koji životari na njegovim marginama. O robotizaciji koja savremenog čovjeka svodi na potrošača, podstičući isključivo trgovački talenat u njemu. Kao protivtežu tome ističem prirodu. Moje zajednice stihova, ukratko, promišljaju pitanje: „Kako pisati o prirodi na moderan način, kako za odnos čovjeka i prirode pronaći moderan jezički izraz?“ – ističe Jović.
Pisanje poezije je tvrdi, najbeskorisniji posao.
– Moja otvorenost za pisanje dolazi i iz nastojanja da posvjedočim sopstveno postojanje u svetu i da, u mjeri moga talenta, progovorim u ime malog, anonimnog i obespravljenog čovjeka koji proživljava svakojake nepravde. Nepravda me motiviše. Zlo se jedino može nadrasti i ublažiti kreativnošću i umjetnošću – dodaje mladić.
Mladi loparski pjesnik uređuje i časopis „Bokatin Dijak“ i biblioteku „Otkrovenja“.
– Časopis za jezik, književnost i duhovnost izlazi od 2012. godine. Ime „Bokatin Dijak“ preuzeto je sa natpisa stećka iz petnaestog vijeka pronađenog na području Lopara, koji se može smatrati jednim od najstarijih pisanih spomenika kulture na Majevici. Vjerujem da se za ovih sedam godina izgradio kao lijepa kulturna činjenica na polju srpske književne periodike.
Do sada je između njegovih korica, u trinaest svesaka, objavljeno blizu tri stotine poetskih, proznih, prevodilačkih, lingvističkih, književnokritičkih, etnografskih, likovnih, istoriografskih, teoloških i drugih priloga. Časopis broji oko dvije stotine i pedeset saradnika svih generacija i poetičkih usmjerenja. Kada tome dodamo činjenicu da časopis izlazi u takozvanoj „maloj sredini“ i da okuplja značajna imena srpske književnosti, onda on postaje potvrda onoga što kreatori kulturne politike nazivaju „decentralizacijom kulture“- s ponosom kaže posvećeni urednik.
Objavljene knjige
Slobodan Jović je objavio pet pjesničkih knjiga, „Reči o očovečenju“, „Prostor molitve“, „Privid lebdenja“, „Podneblje“ i „Strah od savršenstva“. Osim nagrade Udruženja književnika Republike Srpske, nagrađen je i na Festivalu poezije mladih u Vrbasu 2009. godine.
Učiteljuje u selu Tobutu, a najponosniji je kada svoje đake nauči da vrednuju pisanu riječ i knjigu.
Izvor: ntvarena.com
