Mlada Bijeljinka Andrea Simić dr stomatologije, godinama se bavi ikonopisanjem, a kao student samostalno je oslikala kompletan ikonostasa Crkve Svete Trojice u Ustikolini kod Foče. Andrrea kaže da je za mnoge iznenađenje to što se stomatolog bavi ikonopisanjem, navodeći da tu nema ništa čudno i da postoji jasna veza.
"Za oboje vam treba talenat jer je to u suštini zanat, imate znanje u glavi, ali vam je potrebna i vještina u rukama. Mene je ikonopis naučio da rad uvijek nadvlada talenat i tako je bilo i sa učenjem. Niti se fakultet završava za godinu, niti se rezultati u slikanju postižu za mjesec dana. Sve iziskuje vrijeme i trud", objašnjava Andrea.
Zvanje ikonopisac dobila je 2011. godine dok je još kao gimnazijalka pohađala Školu ikonopisa „Odigitrija“.
"Ja sam bila dijete koje je uvijek nešto crtalo i prvi interes za ikonopis sam dobila još u osnovnoj školi. Tada je u našem Manastiru Vesna Todorović držala radionice slikanja, ali tek pred polazak u srednju školu sam na poziv tadašnjeg vjeroučitelja Vase Popovića postala redovan đak Škole ikonopisa „Odigitrija“, prisjeća se ova talentovana djevojka.
Kao svakom umjetniku teško joj je da izdvoji svoj najznačajniji rad jer je svaki poseban zbog uloženog rada i truda.
"Meni lično najveći značaj ima prva naslikana ikona jer je urađena nakon 12 mjeseci vježbanja i pripreme da sve do tada naučeno pokažete u cjelini. Ja sam imala sreću da su moj rad i trud prepoznali, te sam već odlaskom na fakultet angažovana za samostalno oslikavanje kompletnog ikonostasa Crkve Svete Trojice u Ustikolini kod Foče, što je do sada i moj najopsežniji rad u ikonopisu", kaže Andrea.
Javnosti je mnogo poznatije da se ova mlada doktorka stomatologije već nekoliko godina bavi i oslikavanjem tekstila.
"Ideja o oslikavanju tekstila je došla spontano. Iako je danas vrijeme insta trendova, još uvijek imate mnogo personalizovane odjeće i sama sam željela posjedovati nešto svoje i drugačije. Kupila sam jaknu i par boja dovoljnih za rad i tako je sve počelo. Oslikala sam drugaricama njihove jakne i kada sam naišla na pozitivne reakcije, sa tih par modela sam napravila profil na društvenim mrežama, te Šarac Komarac postoji već skoro tri godine i nešto je na šta sam veoma ponosna", s osmjehom kaže Andrea.
Odgovarajući na pitanje da li ima još nešto što je intrigira i navodi da dalje iskušava svoje telente, Andrea otkriva šta bi to moglo biti.
"Moja najveća mana je što se moje interesovanje ne zadržava predugo na istom, te onog trenutka kada mislim da sam postigla svoj maksimum tražim drugi hobi. Već duže vrijeme me interesuju tehnike akvarela, ali i grnčarstva, tako da sav pribor već u ladicama čeka svoje vrijeme. Trenutno, ako vidite po instagramu oslikane zidove, moguće je da sam to ja škrabala", kaže Andrea.
Razgovor sa ovom vedrom djevojkom završili smo komentarišući činjenicu da se o mladim ljudima na ovim prostorima u posljednje vrijeme uglavnom govori kroz statistike koje pokazuju da značajan broj njih ili je napustio ove prostore ili to želi učiniti. Andrea kaže da nikada nije razmišljala o odlasku.
"Poznajem mnogo onih koji su nakon završenog fakulteta, otisli i ko se kako snašao. Činjenica je da je vani sve dostupnije i da se svaki rad više cijeni. Tamo bi mi recimo moj hobi donio više od prosječne plate, ali ja sam odabrala da ostanem ovdje i da prvenstveno budem stomatolog, a sve ostalo je rad u slobodno vrijeme, koje me ispunjava i u kome uživam", kaže Andrea na kraju razgovora.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: infobijeljina.com
