Na Gradskom trgu u Bijeljini danas je održan miran protest roditelja djece s poteškoćama u razvoju iz Bijeljine i Banjaluke, koji su ukazali da je prijeko potrebno da se poboljša Zakon o dječijoj zaštiti Republike Srpske.
„Onima koji nemaju noge,
ne možete odrezati noge;
Onima koji ne vide,
ne možete oduzeti tamu;
Onima koji ne čuju,
ne možete oduzeti tišinu…
Onima koji imaju dijete s teškoćama u razvoju, ne možete uništiti nadu, iz koje neumorno, iznova i iznova rastu krila – za nove letove, za borbe, za pobjede…
Svoj let na kratko zaustavile smo danas. Glasno će zamoliti sve one koji zakone kroje po svim drugim mjerama, samo ne po mjerama djece s teškoćama u razvoju, da iste izmijene, promijene, donesu nove… Koji će biti korisni za ovu djecu, njihove roditelje i koji će ovo društvo učiniti humanijim, a svijet ljepšim…“, rekla je Selma Karadarević, majka djeteta sa poteškoćama u razvoju i dodala da su neki od zahtjeva, odnosno molbi:
1. Da status roditelja njegovatelja ima svaki roditelj čije je dijete s teškoćama u razvoju 70 80 %, a zbog kojeg roditelj ne može da se zaposli (Svi oni koji su odložili svoje diplome, da bi njegovali svoje dijete, heroji su, ali herojima treba podrška!).
2.Da se ukine starosna granica statusa hranitelja koja sada važi (do navršene 30. godine djeteta), te da ona bude bez ograničenja (Suvišno je napomenuti da djeca s poteškoćama u razvoju izrastaju u odrasle osobe s poteškoćama, koji i dalje, zavisno od teškoće, trebaju pomoć, podršku…, a ne ostavljanje i odustajanje od njih).
3.Da se stanja/oboljenja poput autizma, rijetkih bolesti i sindroma na Komisijama ocjenjuju kao „trajna oštećenja/oboljenja“ i da imaju djećiji dodatak dok su živa.“
Natalija Dragić je rekla da roditelji sa poteškoćama u razvoju očekuju poziv od institucija kako bi organizovali zajednički sastanak i da on njih ne prave socijalne slučajeve, nego da im pomognu.
„BiH je 2010. godine potpisala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih nacija. Država BiH kada to potpiše, onda mora i da poštuje. Samim tim, svi ljudi koji imaju invaliditet moraju da se poštuju i da nema diskriminacija. Između ostalog, ako je problem u zakonu, on treba da se mijenja. To je obaveza države – da se stvaraju nova pravila i zakoni kako bi osobe sa invaliditetom bilo omogućeno poštovanje prava. Ako postoje loši zakoni – država ih mora izmijeniti i mi samo to tražimo, izmjenu zakona, da se zakon prilagodi nama i našoj djeci“, rekla je Natalija Krivošija Filipović.
Stefan Blagić iz Udruženje građana „Restart Srpska“ istakao je da se već šest mjeseci zajedno sa roditeljima djece iz Banjaluke bori za izmjenu zakonske regulative u navedenoj oblasti.
„Udarili smo u zid u svakoj instituciji, počevši od centara za socijelni rad, do nadležnog ministarstva. Ostalo nam je da se borimo na ulici. Mi smo pripremili jedan zakon koji ćemo proslijediti u Narodnu skupštinu Republike Srpske narednog mjeseca, a ukoliko ne bude usvojen, slijede protesti i blokada ulica. Apsurdno je da dijete sa poteškoćama u razvoju, kada navrši 30 godina, više nema pravo na pomoć“ , naglasio je Blagić.
On je dodao da su urađene analize i da za roditelje djece sa poteškoćama u razvoju, na nivou Republike Srpske, godišnje treba obezbijediti između 300 i 350 hiljada KM.
Nikolina Jović, dvadesetdvogodišnjakinja iz Bijeljine, inače osoba sa fizičkim invaliditetom, koja prima pravo roditelj-njegovatelj, ali ističe da nisu zadovoljni zbog odluke da nakon 30 godina, roditelji, ali i djeca, više nemaju pravo na roditelja-njegovatelja.
„Naši roditelji od nas ne mogu ni raditi, niti gdje ići, jer smo mi zavisni od njih i njihove pomoći 100%, tako da nismo zadovoljni ovim rješenjem. Neko sam ko je lično doživio diskriminaciju u srednjoj školi. Zbog razrednog starješine nisam mogla da završim školu, a samim tim ni da nađem neki posao. Voljela bih da se to promijeni i da niko ne doživi ono što sam ja doživjela“, rekla je Jovićka.
Mirnom protestu prisustvovala je i logoped Melita Marković koja je istakla da su izdvajanja roditelja za terapije velika i da im i u tom smislu treba finansijska podrška lokalne i republičke vlasti.
Vežući svoje ruke sa rukama svoje djece crvenim trakama i simboličnim puštanjem crvenih balona, roditelji djece sa poteškoćama u razvoju poručili su da od svoje djece neće odustati dok su živi!
Zajednička poruka svih roditelja sa današnjeg mirnog protesta, mogla bi se pronaći u riječima Selme Karadarević:
„Ponekad posustanem, zastanem… No, sjetim se da još uvijek ima dobrih ljudi. Hoću da vjerujem da će protesti u Bijeljini iznjedriti baš ove, dobre ljude, koji će čuti druge majke i mene i koji će podržati naše letenje. Naša djeca i mi bit ćemo im zahvalni, baš kao što smo zahvalni sto smo dobili dozvolu za ovo humano okupljanje.“
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com