MIODRAG STEVANOVIĆ: “Prije 28 godina u “tuzlanskoj koloni“ stradali su nedužni vojnici“

Polaganjem vijenaca ispred Spomen-kosturnice na groblju Pučile u Bijeljini, danas je obilježeno 28 godina od napada na kolonu vojnika koje su tokom mirnog i dogovorenog povlačenja iz kasarne u Tuzli iz zasjede ubile paravojne muslimanske formacije, što je bio uvod u stradanje Srba i veliki egzodus naroda iz tuzlanske regije.

U znak sjećanja i odavanja počasti ubijenim pripadnicima JNA u Tuzlanskoj koloni vijence i ruže na spomenik žrtvama položili su članovi porodica ubijenih i preživjeli učesnici, u ime institucija Republike Srpske predsjednik Odbora za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, izaslanici predsjednika Republike, srpskog člana Predsjedništva BiH i delegacija Narodne skupštine Republike Srpske, kao i predstavnici grada Bijeljine i Boračke organizacije.

Prema riječima predsjednika Skupštine Gradske boračke organizacije Grada Bijeljina Miodraga Stevanovića i prema zvaničnim podacima, jedan dio vojske je uspio da prođe. U napadnutom dijelu kolone, bilo je oko 600 vojnika i starješina, identifikovana su 54 vojnika, oko 80 je ranjenih i određen broj nestalih.

„Na današnji dan obilježavamo 28 godina od stradanja vojnika u „tuzlanskoj koloni“. Te 1992. godine, snage muslimansko-hrvatske federacije su mučki napali vojnike koji su se mirno povlačili. Ti vojnici su bili vozači kamiona i suvozači i nikako nisu mogli ni da se brane, a kamoli da napadaju. Od 84 osumnjičena, iz Tuzle, još niko nije procesuiran. Sigurno je da je to bio nastavak ustaške ideologije da su Srbi jednostavno mogli da budu ubijani bez bilo kakve odgovornosti“, rekao je Stevanović za portal Dešavanja u Bijeljini.

On podsjeća da se prije napada na „tuzlansku kolonu“ desio Sijekovac, gdje je pobijen veliki broj ljudi, kao i Dobrovoljačka ulica u Sarajevu, 2. maja, gdje su takođe poubijani nedužni vojnici.

„Ti ljudi koji su se redovno javljali na dužnost, ljudi koje je pozvala bivša Jugoslavija, koji su bili redovni vojnici i vojnici rezervisti i koji su se odazvali pozivu države, ničim izazvani jednostavno su poubijani. U dogovoru i u slijepom vjerovanju u nekakav mir, u nekakvo bratstvo-jedinstvo, ljudi su pokušali na miran način da se povuku, međutim, nisu im to dozvolili. Vojnici su masakrirani, spaljeni, ubijani i to je sigurno ono što je dovelo do toga da se mi moramo organizovati, da moramo braniti RS, da znamo da samo tamo gdje je bila VRS, da su Srbi mogli da opstanu i žive na ovim prostorima. Bili smo prinuđeni da se branimo oružjem. Velika je sreća što nismo dozvolili kao 1941. godine da mogu bez bilo kakve odgovornosti da ubijaju naš narod i da nas protjeruju, zatvaraju u logore i da prave nove Jasenovce“, izričit je Stevanović.

On je napomenuo da je sa prostora Tuzle protjerano preko 60.000 ljudi, iako su oni u prvim momentima htjeli da ostanu na svojim ognjištima i u zajedničkoj državi Jugoslaviji i dodao da je od tog vremena, procesuiran samo jedan čovjek u Beogradu, ali je zbog nedostatka dokaza oslobođen.

Obilježavanje godišnjice nekažnjenog zločina organizovao je Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, uz poštovanje mjera zbog epidemije virusa korona.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com