Zeko je jedan od najpoznatijih i najboljih, ako nije i najbolji semberski igrač skraja dvadesetog vijeka i dijela ovog novog milenijuma koji nije ostvario karijeru u velikim klubovima, što je lagano mogao prema svom fudbalskom opusu a opet, afirmisao se u FK “Proleter“ Dvorovi.
Volio bih da se ne naljute Savo, Husref, Boško, Mile, Džafa i drugi igrači sa velikim karijerama zbog ove moje konstatacije.
Zeko je stasao u svom selu Dazdarevu i od rane mladosti je zavolio fudbalsku loptu koja ga do dana današnjeg opsjeda i proslavlja. Nije bio školovan igrač, mislim na školu osnova fudbala koju sada imaju mali dječaci, ali je samouko i sa upornošću došao do savršenstva.
Neumorno, po čitav dan je u svom dvorištu šutirao loptu, gađajući postavljeni cilj (kofa,korpa isl.), zaobilazeći predmete i drveće (kajsija) koje mu je smetalo i na taj način usavršio „slobodnjake“ do te mjere da bi kasnije svaki njegov šut sa distance završavao u rašljama protivničkog gola.Sve to je radio samo lijevom nogom.
Vrlo mlad je zaigrao u lokalnom klubu „Sloga“ a nešto kasnije u FK “Kolektiv“ Međaši a glavnu i najveću afirmaciju je stekao u FK “Proleter“ iz Dvorova gdje smo ga doveli na jedvite jade zbog opstrukcije,još jednog fudbalskog entuzijaste, pokojnog Pane Savića.
U Proleter, koji tada igra Regionalnu ligu BiH, (1986. godina) Zeko stiče pravu afirmaciju svojim atraktivnim potezima, dubinskim loptama sa „očima“, pas igri a posebni izvođenju slobodnih udaraca sa mjesta oko kaznenog prostora.
Ti slobodni udarci su tada za nas bili kao kazneni udarci jer ih je Zeko sa lakoćom pretvarao u pogodke.
Sjećamo se jedne utakmice u Dvorovima koju smo igrali protiv naših starih rivala FK “Podrinje“ iz Janje. Dosuđen je slobodan udarac za nas sa 17 metara i Zeko maestralno plasira loptu preko „živog zida“ u rašlje protivničkog gola.
Nedugo zatim sudija ponovo dosuđuje slobodan udarac sa skoro istog mjesta.Na golu Janjaraca je golman Arifović Nedim, zvani Čiča /kasnije branio i U Dvorovima).
Zeko postavlja loptu a Čiča „živi zid“ a potom, očekujući ponovo udarac preko zida slabo se postavlja za odbranu druge strane. Lucidni Zeko to vidi i ćušne loptu u suprotnu stranu i postiže drugi pogodak a indisponirani Arfović traži i dobija svoju izmjenu iz igre.
Savićevi nastupi nisu ostali neprimjećeni, nakon dvije sezone u Dvorovima odlazi u FK “Radnik“ iz Bijeljine gdje pruža odlične partije a u praskozorje proteklog rata završava u FK “Podrinje“ iz Janje gdje oduševljava gledaoce svojim igrama.
Potom odlazi u FK “Novi Sad“ sa Detelinare u Novom Sadu gdje ponovo pruža dobre partije i ostavlja neizbrisiv trag. Zbog rata se vraća u Semberiju da bi kasnije nastupao u FK “Loznica“ iz Loznice u Prvoj „B“ ligi SR Jugoslavije gdje je proglašen i igračem sezone, a skupa sa njim su tada igrali i Dragan Mićić i Kežman Mateja.
Put ga dalje vodi u FK “Mladost“ iz Apatina a potom se vraća u FK “Radnik“ Bijeljina, pa FK “Rudar“ Ugljevik da bi karijeru ponovo završio u FK “Proleter“ iz Dvorova.
Svojevrsan oproštaj od Dvorovljana je imao 1999. godine kada je igrao za nas u utakmici protiv reprezentacije Republike Srpske.
Po završetku blistave karijere posvetio se trenerskom poslu koji obavlja i danas a zapažene uspjehe je ostvario sa FK “Proleter“ Dvorovi, FK “Radnik“ Bijeljina, FK “Podrinje“ Janja, FK “Zvijezda 09“, FK “Sloga“ Crnjelovo, FK ’’BSK Batković’’ a danas je trener u FK “Jedinstvo“ iz Broca.
Nije imao sportske sreće, zbog rata, da ostvari mnogo veću karijeru u većim klubovima koji su ga tražili i pozivali, ali i pored toga je zapisan kao jedan od najvećih igrača Semberije.
Možda je pisac ovih redova nešto i zaboravio dodati u ovom tekstu, ali to nebi bilo ni čudno zbog toga što se o Zeki može pisati nadugo i naširoko, mada, mislim da vrlo dobro poznajem njegovu karijeru njegovo znanje i razmišljanje.
Milorad Savić Zeko je značajna ličnost u istoriji FK “Proleter“ iz Dvorova i svojim igrama a kasnije i kao trenerskim zanatom je doprinjeo pisanju istorije našeg kluba.
Vladan Simeunović
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
