Milko Dubajić iz Amajlija bavi se poljoprivredom od ‘80ih godina, a kako kaže za portal Dešavanja u Bijeljini, danas je mnogo lakše baviti se poljoprivredom, nego u vrijeme kada je tek počinjao, iako je teško opstati.
“Školu sam završio davne osamdeset i neke godine i ja nju sad smatram kao sadašnji fakulteta. Nisam se nikad prijavio na biro. Ostao sam da radim na selu Može se na selu raditi, živjeti, ali stvarno treba puno rada i odricanja i svega. Ali nije plaćeno. Ja da sam vlast, ja bih seljaku pružio ruku i uzmi para koliko ti treba. Seljak ovo sve snosi i hrani i sve. Ali ipak je sad mnogo bolje, ja pamtim kad sam nekad žeo klasuru srpom pa brao kukuruze ručno, pa dođem iz škole, pa odem na njivu, pa kad dođem kući otac i majka nabrali kukuruza, mene čeka da istovarim. Mnogo se uznapredovalo, ali teško je opstati. Mladi nisu zainteresovani da ostanu na selu, krenem od mojih, selo ih ne zanima. Selo hvali, a u grad živi”, kaže Milko Dubajić, poljoprivrednik iz Amajlija.
Ove godine, porodica Dubajić zasijala je oko 260 dunuma, od čega je oko 120 pšenice, 120 kukuruza i oko 20 dunuma lucerke.
“Ovogodišnji rod pšenice je bio izuzetno dobar, negdje oko 800 kg po dunumu, ali je problem što je otkupljena po niskoj cijeni, to je 0,35KM, kad se odbiju troškovi, malo je..Da budemo malo i skromni i da ne budemo bezobrazni, normalna cijena bi bila negdje do 40-45 maraka, pa da i nama nešto ostane”, kaže Dubajić.
Kada je riječ o kukuruzu, Dubajić kaže da je ove godine u zaista lošem stanju. Uzrok tome su prije svega suše koje su pogodile Semberiju. Prinos će biti smanjen za oko 50%, smatra Dubajić.
“Kukuruz je mnogo skupo u ulaganje, jer da bi posijali jedan hektar kukuruza, treba samo za sjeme pet stotina maraca, a gdje su svi ostali troškovi. Ove godine smo u velkom gubitku sa kukuruzom i zbog toga što nas prati godinama unazad, svake godine zasijemo više. Mislili smo da nešto prodamo, ali neće moći”, navodi Milko Dubajić iz Amajlija.
Kada je riječ o podsticajima resornog ministarstva, Dubajić ističe da je zadovoljan što se tiče redovnosti isplata i iznosa, međutim, kako kaže, srednjeg staleža više nema – dobijaju samo veliki proizvođači.
“To mi se ne sviđa. U ministarstvu samo jaki kupuju, nema više srednjeg staleža, samo velike gazde opstaju. I to nije dobra stvar, jer najbolje je kad svi oko mene lijepo žive. Ako ja budem sam lijepo živio i moja djeca, nije to interesantno”, kaže Dubajić.
Ipak, kada je riječ o ostalim podsticajima, Dubajić za ministarstvo ima samo riječi hvale.
“Ja ću samo realno da kažem. Ministarstvo je toliko korektno i realno… Premiju za mlijeko dobijamo od 18og do 20og u mjesecu. Skoro sve isplate su uvijek na vrijeme”, kaže Dubajić.
Pored poljoprivrede, porodica Dubajić ima i farmu muznih krava koja broji oko 25 muznih grla. Takođe, bave se i uzgojem bikova i goveda, ali u manjem obimu. Najveći razlog tome je manjak radne snage.
“Finansije odu, dođu i naprave se, ali to je zahtjevan posao, pogotovo muzne krave. Ona koja se muze, ako počne u pet sati, ona mora i ujutro i uveče u pet da se muze i ista u pet uveče mora da se muze. Sve mora na vrijeme da bude i onda ti ne možeš nigdje da planiraš kao čovjek da odeš dok ne završiš taj posao. Dnevno proizvedemo 200 do 250 litara. To je unosan posao, moramo biti iskreni i taj je posao plaćen“, ističe Dubajić.
Takođe, Milko Dubajić je i član Savjeta MZ Amajlije. Kada je riječ o selu, Dubajić ističe da selu najviše nedostaje asphalt koji je u jako lošem stanju.
“To je katastrofalno, taj se put radio negdje 70ih godina, propao je. Imali smo neke nagovještaje da će se taj put da presvuče do vikenda nasilja na Drini. Nisam zadovoljan sa tim, jer kad dođu obećavaju nam, a kad treba ljudima ispuniti, svi okreću leđa”, kaže vidno razočaran Dubajić.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
