Milica Kostić imala je samo 18 godina kada je davne 1974. birala smrt pred petoricom momaka koji su u stanu na 11. spratu solitera u Kruševcu pokušali da je siluju. Birala je čist obraz, skočivši sa visine od 40 metara, nakon čega je ubrzo preminula.
Njena smrt potresla je cijelu tadašnju SFRJ, a hrabra i čedna Kruševljanka dobila je status novomučenice u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC).
Djevojka kojoj je smrt bila jedini način da sačuva svoje dostojanstvo, kao novomučenica Milica Kruševačka, danas ima fresku oslikanu u Crkvi Hrista Spsitelja u Ubu. Na ikonostasu, njena freska stoji ispod freske svete Evgenije odnosno knjeginje Milice. Miličin lik živopisno je oslikao ruski majstor slikarstva.
SPC je još nije upisala u diptih svetih, ali je Milica svojim životom osigurala večno blaženstvo u carstvu Božjem.
Milica je ovaj status zaslužila zbog više stvari. Prema riječima njenih drugarica, bila je povučena, nije išla na igranke, nikada nikog nije ogovarala. Voljela je da uči, bila je marljiva, ponos svojih roditelja jer je bila jedino dijete (od četvoro) koje je išlo u srednju školu.
NA PREVARU JE DOVELI U STAN
Tog kobnog jutra, 2. septembra, Milica je u školu stigla mnogo ranije prije časa, pa je prošetala gradom. U Kruševcu je bila gužva, od mnoštva đaka koji su išli na upis prvog školskog dana. Upravo time su i bili stimulisani zlikovci, koji su izašli u grad sa namjerom da u stan dovedu neku od učenica. U jednom momentu pažnju im je privukla lijepa djevojka koju do tada nisu poznavali.
Jedan od njih se odvojio, sustigao je i zaustavio zamolivši je da mu učini uslugu i iz određenog stana pozove njegovu devojku Draganu, koju on sam ne može da pozove jer su njeni roditelji strogi. Ne sluteći da se radi o podmukloj prevari, Milica je pristala, te su pošli prema soliteru.
Za to vrijeme je drugi požurio da pripremi klopku, tj. da obezbijedi nesmetano uvođenje djevojke u stan. To je uradio sa tada maloljetnim drugom. Žurno su ušli u stan i glasno pustili muziku na gramofonu kako bi postigli buku. Za to vrijeme je njihov drug doveo Milicu pred vrata stana i rekao joj da pokuca. Maloljetnik je otvorio i na njeno pitanje da li tu stanuje Dragana, odgovorio potvrdno i dodao da se ona nalazi u prvoj sobi desno i da može da uđe i pozove je. Poslije toga je za nju nastao pakao.
Kada su se spoljna vrata zatvorila, Milica je shvatila da je prevarena, pa je pokušala da izađe iz stana. Pokušala je da se vrati, da pobjegne, ali je u tome spriječena jer joj pratilac to nije dozvolio već ju je, uhvativši je oko pasa, iz hodnika, silom ugurao u spavaću sobu.
Milica je, dok je još bila u hodniku, vikala "pusti me, pusti me" i "što si me prevario, pusti me da izađem!". Tužilac je smatrao da to nije prošlo bez tuče, a možda čak i serije udaraca koje je Milica primila, ali istraga nije uspjela to da dokaže.
Spavaću sobu su zatim zaključali i izvadili kvaku. Mladić koji ju je silom uvukao saopštio joj šta hoće i zbog čega je dovedena. Zahtjevao je od nje da se sa tim saglasi, da se skine, jer nema drugog izlaza.
I pored straha i nezavidne situacije u kojoj se našla, Milica se branila. Kako je zločinac bio uporan, ona mu je rekla da je siromašna, da je djevojka sa sela i da je nevina, a onda nastavila da plače. Ostala dvojica su se, izašavši iz špajza, nalazili u predsoblju i pratili događaj, očekujući da pošto prvi savlada Miličin otpor i oni dođu na red.
Prvi nasrtljivac se malo pokolebao i, izlazeći nakratko iz sobe u hodnik prokomentarisao ostalima da treba da je puste riječima: "Nevina je, neću da je diram".
Drugi napasnik je uvidio da se stvari ne odvijaju kako su planirali pa je iz hodnika opsovao majku djevojci i zatražio od prvog da ga pusti u sobu. I on je pokušao da skrši Miličin otpor i prinudi je zahtijevajući od nje isto što i prethodnik, ali sve to nije pomoglo jer je Milica bila uporna. Pošto ga je odbila, upoznajući ga sa istim detaljima, nasilnik ju je ošamario.
Zbog njene upornosti počelo je odugovlačenje svega, pa su obojica mladića nekoliko puta ulazili i izlazili iz sobe u kojoj se nalazila Milica. Za sve vrijeme ovog događaja, a naročito poslije, pošto ju je napasnik ošamario, Milica je plakala.
Uvidevši da napasnici neće odustati iako je na sve moguće načine pokušala da smekša njihovo srce, u trenutku kada je ostala sama u sobi, odlučila je da sačuva svoj obraz i skoči sa 11. sprata solitera. Time je nasilnike osujetila u namjeri da je siluju. Kada su ušli u sobu i vidjeli da je nema, oni su uplašeni pobjegli iz stana.
Nasilnici su osuđeni na zatvorske kazne, ali je i dalje misterija koliko su dugo proveli na robiji. Ono što javnost zna jeste samo to da se među mladićima nalazio sadašnji javni funkcioner koji je u zatvoru proveo 9 godina.
Djevojka je preminula dva dana kasnije u kruševačkoj bolnici, sa riječima da je "skočila jer je to bio jedini način da sačuva dostojanstvo".
POTESNA POSVETA PATRIJARHA U KNJIZI KOJA JE NAPISANA O MILICI
O Miličinom čednom životu, njenoj povučenoj ličnosti, nevinosti i dostojanstvu, napisana je knjiga "Borba za dostojanstvo: Izloženje života i mučeničkog podviga učenice Milice Kostić". Autor je Arhimandrit Tihon (Rakićević). Knjiga je posvećena onima koji nedužni trpe stradanje i nisu u mogućnosti da se brane.
Uvodnu riječ redovima o životu učenice Medicinske škole dao je patrijarh srpski Irinej.
"Milica je bila skromna i jednostavna djevojčica… Život ove djevojke bio je besprekoran. Sastojao se od truda, odgovornosti, bezazlenosti i dobrote. Nažalost, Milica je susrela krajnje zlo u njegovom ogoljenom vidu i sa tim zlom se suočila hrabro i dosljedno, ne pretjerujemo kada kažemo – mučenički. Ne pristajući da postane jedna u nizu žrtava obesnih nasilnika, ona je odabrala da svoje dostojanstvo odbrani posljednjim sredstvom kojim je raspolagala – sopstvenim životom. Njen primjer, iako do krajnosti neuobičajen, pruža pouku mladim ljudima da cijene čast i slobodu sopstvene misli" riječi su poglavara SPC.
Umjesto zaključkom, korice ove potresne knjige ispisane su pohvalom hrabroj učenici.
"Milica dopunjava patnje tijela Hristovog svojim stradanjem, kojim se kao živi kamen uzidala "u dom duhovni" u "tijelo njegovo, koje je Crkva". Životom i podvigom postavši izabrana i sveta, objavila je vrline Onoga koji ju je dozvao. Slavan biće i onaj grob u koji je položeno njeno tijelo, koje je živjelo u blagočešću i vrlini – reči su upućene mladoj Kruševljanki čija je smrt pogodila celu tadašnju SFRJ.
BRAT IMAO NERVNI SLOM
Potkopaoničko selo Strojinci, u opštini Brus, gdje je rođena, vjerovatno se nije nikad ni od jednog svog meštanina oprostilo s više tuge i većim počastima nego od učenice Milice. Opelo je izvršio nadležni paroh, sveštenik Miroslav Stefanović.
Za odlazak na ispraćaj junakinje vladalo je veliko interesovanje. Mnogi, i oni koji je nisu poznavali, došli su toga četvrtka, 5. septembra, na malo seosko groblje. Mještani su pričali da u vrijeme sahrane nisu mogli da izbroje autobuse. Bilo je nekoliko hiljada ljudi iz Kruševca, Brusa i okoline. Među njima i 400 učenica Medicinske škole u Kruševcu, koje su se s dubokim bolom i tugom oprostile od svoje drugarice. Kroz staklo njenog sanduka videlo se njeno lice i bijela haljina u kojoj je sahranjena.
Miličin brat je bio u vojsci onoga dana kada je pala. Od velike patnje, nedugo poslije sahrane njemu je pozlilo. Imao je nervni slom. Odvežen je kod ljekara u Brus a odatle u Kruševac, gde je bio u bolnici tri mjeseca.
Koliko je bila voljena, pokazuju i burne reakcije razrednog starešine Miloša Antića koji je, kada je saznao šta joj se desilo, plakao i vikao iz sveg glasa dok su ga svi profesori i direktorka grlili i tešili.
Zdravko Čolić je posvetio pjesmu Milici koja se ubila da bi izbjegla silovanje
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: telegraf.rs
