Nedavno ste „podnosili račun“ odbornicima Skupštine grada. Kada biste podnosili izvještaj građanima Semberije, šta bi on sadržavao?
-Izvještaj Skupštini je praktično i izvještaj građanima, jer ne samo da je podnesen ljudima koje su građani birali da ih predstavljaju, već je i svima zaiteresovanim dostupan na gradskoj internet-stranici. Naravno, izvještaj je pisan u zvaničnoj formi i pun je brojeva, što čitaocu može da bude monotono, ali ta vrsta dokumenata jednostavno mora tako da izgleda. Kad bih u direktnom kontaktu sa građanima predstavljao rezultate, najradije bih građane odveo, na primjer, u Poslovno-industrijsku zonu 2, da se i sami uvjere šta smo sve na tom prostoru uradili, da se tamo grade proizvodne hale, a neka preduzeća su već počela sa poslovanjem… Najveći projekat koji je prethodnih decenija rađen u Bijeljini – izgradnja kanalizacionog sistema, uglavnom, ne može da se vidi, jer je ispod zemlje, ali kad bi svakodnevno pratili aktivnosti na gradilištu i sami bi se uvjerili koliko je to kompleksan posao i koliku stručnost zahtijeva. Kad bi se detaljno upoznali sa svim koracima koje treba preduzeti – pravnim, političkim, ekonomskim ili inžinjerskim da bi se neki veliki posao završio, vjerujem da bi građani imali više razumijevanja što ponekad realizacija nekog velikog projekta traje duže, nego što svako od nas želi.
Naravno, uvijek može bolje i stalno podstičem i sebe i saradnike da radimo više, bolje i brže, a koliko smo uspješni, nije na nama da ocjenjujemo, već to pravo pripada građanima.
Na zvaničnom sajtu Gradske uprave postoji i opcija ,,Pitajte Gradonačelnika’’. Šta Vas najčešće građani pitaju?
-Imamo taj servis na zvaničnom gradskom sajtu, a i na sajtu posvećenom promociji privrednih potencijala www.investibijeljina.org.Sem toga, imamo i servis „Sistem 48“ i sve smo to napravili radi unapređenja komunikacije između građana i poslovne zajednice sa lokalnom upravom. Moram istaći da nam ti savremeni načini komunikacije pomažu da bolje radimo posao lokalne uprave i da brže rješavamo probleme u gradskim i seoskim mjesnim zajednicama. Na ove servise najčešće dolaze pitanja iz komunalne problematike, nisu rijetka ni pitanja iz nadležnosti Odjeljenja za inspekcijske poslove… Dogodi se da studentske stipendije malo kasne, pa u tim situacijama studenti češće pitaju kad će biti isplata, valjda su svi na internetu, pa im je očas posla da pošalju pitanje… Evo, ovom prilikom se izvinjavam studentima i đacima kad se stipendije ne isplate baš u isti dan kad bi trebalo i molim ih da imaju razumijevanja zbog toga – nismo im nikad ostali dužni stipendije koje su oni zaslužili svojim dobrim učenjem, pa nećemo ni trenutnim stipendistima, a u šali kažemo da im to dođe kao neka vrsta štednje, jer se dogodi da dobiju i dvije stipendije odjednom.
Nažalost, mnogima je potrebna pomoć. Koliko ste u mogućnosti da pomognete pojedincu – običnom čovjeku?
-Nažalost, koliko se god trudili da unaprijedimo stanje ekonomije, bar što se tiče nadležnosti lokalne uprave, ostaje taj problem ljudi kojima treba pomoć. Neću, naravno, porediti nas sa razvijenim svijetom, ali morate znati da narodne kuhinje postoje i u mnogo bogatijim gradovima od Bijeljine. Jednostavno, to je sistemski problem. Preko Centra za socijalni rad, Narodne kuhinje ili jednokratnih pomoći mi pomažemo, kako kažete, običnom čovjeku. Davanje jednokratne pomoći „na ruke“ pomaže ljudima kada je pomoć potrebna hitno, ali to je samo kratkoročna mjera. Mnogo više ćemo mu pomoći ako zadržimo, odnosno, privučemo investitore i stvorimo uslove da što više ljudi bude zaposleno. Upravo to i radimo sve ove godine, preko razvoja industrijskih zona, projekata u saradnji sa međunarodnim donatorima ili poljoprivrednih davanja i podsticaja za mala i srednja preduzeća i to daje rezultate. Stalno ponavljam da bi od tih napora bilo mnogo više efekata da imamo stabilnost u Republici Srpskoj i BiH da bi investitori najzad počeli u većem broju da dolaze, a da nam stanovništvo ne odlazi.
Građani najčešće negoduju dok se obavljaju neki ozbiljni radovi koji zahtijevaju obustavu ili preusmjeravanje saobraćaja u dijelu grada, prekopavanje trotoara i ulica i slično. Koliko Vas pogađaju takvi komentari?
-Naravno da neko ko je gradonačelnik ne može biti srećan kad čuje takve komentare, ali, s druge strane, imam i razumijevanja za ljude kojima je ulica raskopana – svako od nas želi da mu pred kućom ili zgradom bude uredan asfalt ili drvoredom. Ipak, moram da kažem da Bijeljinci shvataju da je, pogotovo projekat izgradnje kanalizacije, ogroman i da je prijeko potreban Bijeljini. Ne zaboravite da ne samo da gradimo kanalizaciju, već u svim tim ulicama mijenjamo vodovodne cijevi, postavljamo kišnu kanalizaciju, izgradili smo najsavremeniji prečistač otpadnih voda… A morate priznati da te ulice dobiju potpuno novi izgled poslije završetka radova, tako da se malo čekanja na kraju isplati.
Ulica Srpske Vojske
Kada pred sobom svodite račune, na šta ste ponosni što ste učinili u dosadašnjem mandatu, a šta sebi zamjerate?
-Radim ovaj posao već 14 godina. Ponosan sam što smo izmijenili lice Bijeljine i Semberije. Često je trebalo hrabrosti da se uđe u velike projekte, trebalo je praviti kompromise, nekad popustiti, a nekad biti odlučan. Ponosan sam na naše ljude u Semberiji koji su najvredniji ljudi koje znam, a i na moju porodicu i prijatelje koji me podržavaju sve ove godine, strpljivo podnoseći sve moje obaveze i moja česta odsustva. Zamjeram sebi što nisam više vremena posvetio upravo njima, ali onda bih morao manje pažnje posvetiti svom poslu, ali to je već začarani krug.
Osjećate li zamor obaljajući poslove prvog čovjeka Bijeljine i drugog grada po veličini u Republici Srpskoj ili ste spremni za još jednu ,,izbornu trku’’ za gradonačelnika Bijeljine?
-Ima do izbora još više od godinu dana.
Uoči smo Vaskrsa, velikog hrišćanskog praznika. Vaša čestitka za Vaskrs.
-Povodom Vaskrsa, hrišćanskog Praznika nad praznicima, upućujem srdačne čestitke pravoslavnim sugrađanima uz tradicionalni pozdrav: HRISTOS VASKRSE!
Neka praznična radost Hristovog vaskrsenja u domaćinstva i srca svih Semberaca, koji ga proslavljaju, unese ljubav prema bližnjima, ali i potrebu da tu ljubav podijele – sa porodicom, prijateljima, susjedima… Neka ovaj Vaskrs bude dan kada ćemo se još jednom, više nego obično, podsjetiti svega u šta vjerujemo i u skladu s čim bi trebalo da radimo. Da nam Vaskrs i proslava pobjede života nad smrću bude inspiracija da svoj grad, selo, ulicu i kuću pravimo boljim i ljepšim, na radost vaskrslog Hrista, ali i naših predaka i potomaka. Budimo i dalje primjer svim ostalim lokalnim zajednicama po uspjehu i međusobnom poštovanju svakog čovjeka.
HRISTOS VASKRSE
VAISTINU VASKRSE!
Izvor: semberija.info
