Da smo imali sav novac svijeta, bez matičnih ćelija koje nam je Poljak donirao naš Stefan (2) danas ne bi bio živ, kaže Marijana Mirković, majka malog Stefana koji je sa samo četiri mjeseca po rođenju vodio onu najtežu bitku – bitku za život.
Bračni par Mirković živi u Švedskoj, a poslije nadljudskih napora da dijete preživi Marijana daje sve od sebe da spase drugu djecu i ljude. Sa porukom da naše malo nekome znači sve i da kao davaoci koštane srži možemo produžiti nečiji život, ispričala je kroz šta su ona, suprug i stariji sin (6) prolazili dok se tragalo za odgovarajućim donorom. Maleni Stefan je rođen u Stokholmu i prvi mjesec je bio dobro. Međutim, već sljedećeg je neutejšno plakao i po 18 sati dnevno.
– Nije napredovao u težini i bio je blijed. Babica nas je uputila kod pedijatra, koji je tvrdio da ima alergiju na mlijeko. Promijenili smo mlijeko, ali se ništa nije mijenjalo. I drugi pedijatar je rekao da ima alergiju. Niko nije želio da mu vadi krv jer su smatrali da je suviše mali. Muž i ja smo bili iscrpljeni od nespavanja, a stariji sin je plakao jer mu nismo posvećivali dovoljno pažnje. U februaru prošle godine muž je primijetio da su Stefanu otekli limfni čvorovi na vratu. Otišli smo na hitan prijem i tada mu tek vade krv – prisjeća se dječakova majka.
Zbog uznapredovale bolesti, nije mogao samostalno da diše
U hitnoj se čeka i po nekoliko sati na razgovor sa ljekarom ako nije kritična situacija, ali u slučaju malog Stefana, doktorka je do sobe dolazila tri puta za sat vremena, zabrinuta. Saopštila im je da moraju ostati, ali ne na dječjem odjeljenju. I tada, dolazi druga doktorka – a Marijana na njenoj legitimaciji čita da je onkolog.
– Cijeli svijet je stao. Nisam mogla ništa da izgovorim, ni pitam. Knedla u grlu, a suze same idu, počinje najteži period. Sumnje na leukemije su potvrđene – jedva izgovara Stefanova majka.
Marijana se prisjeća kako je u bolnici viđala djecu koja se igraju u hodniku, vukući sa sobom infuzije. Svi bez kose… Srce joj se slama na hiljadu dijelova i pita se da li će to sada biti njihova druga kuća, da li će i njihov život tako izgledati.
Trka sa vremenom da se pronađe odgovarajući donor koštane srži, prema procjeni ljekara u bolnici u Švedskoj koji su liječili Stefana, mogla je da traje najduže do četiri mjeseca.
– Doktorka nam je saopštila da Stefan ima JMML leukemiju. Šok i panika. Plakali smo i muž i ja. Doktorka me je zagrlila. Pitala sam je da li ga mogu izliječiti. Nije rekla da mogu, već da će dati sve od sebe da pomognu. Saznajemo da bez tranplantacije nema šanse da preživi. Njegovo stanje je već bilo jako loše i poslije par dana više nije mogao da diše, priključili su ga na respitaror. Naša borba je počela – priča majka ovog malog borca.
Trka sa vremenom da se pronađe odgovarajući donor koštane srži, prema proceni lekara, mogla je da traje najduže četiri meseca. Stefan devetog marta prestaje samostalno da diše, prebacuju ga na intenzivnu njegu. Iako mu se stanje stabilizovalo, i dalje je bio na aparatima.
– Jednu noć je suprug bio sa njim, drugu ja. Nismo spavali jer nismo znali kada će prestati da diše. Poslije nekog vremena se osjećao bolje, citostatici su držali bolest pod kontrolom, ali su mu uništili jetru i digestivni trakt, usnu duplju, želudac, a često je povraćao krv – kaže Marijana.
Kada su roditelji saznali da niko od njih ne odgovara da bude Stefanu donor koštane srži, ljekari su počeli potragu u internacionalnom registru. Ni tamo nije bilo 100 odsto poklapanja. Ipak, u mraku kroz koji je prolazila ova porodica, ipak se desio svijetao trenutak.
– Bila sam u kući sa starijim sinom kada me je muž nazvao i rekao: “Dušo, dobili smo na lotou!” Rekao je da su našli donora, čovjeka iz Poljske i zakazali su transplantaciju. Plakala sam od sreće – kaže Stefanova majka.
Transplantacija koštane srži koja je urađena malom Stefanu koštala je 300.000 evra, a donor i njegove pripreme oko 30.000 evra. Sve je finansirala država, a da su u švedskom “Tobijasovom” registru pronašli odgovarajuću osobu ušteda bi bila ogromna.
– Imali smo mnogo nevidljivih troškova. Odlasci u bolnicu, benzin za 140 kilometara svaki dan, parking, mjesečno 360 evra, što nije malo ni za primanja u inostranstvu. Osobe koje žive dalje moraju i da se presele i plaćaju kiriju i račune. Posebna hrana za dijete, roditelji plaćaju i kredit ili kiriju za stan, a nijedan od roditelja nije u mogućnosti da radi kada je dijete ozbiljno bolesno – kaže Marijana.
Na sreću, maleni dječak je sada dobro, a oporavak teče baš kako treba.
– Stefan je sada dobro. Koristi lijekove za oporavak jetre. Inače je veseo, nasmijan, voli da se igra i ponaša se kao svako drugo dijete njegovog uzrasta – kaže, konačno nasmijana, Stefanova majka.
Mala žrtva za novi život
Marijana Mirković kaže da kada dođe do toga da osoba bude donor, postupak je sljedeći – krv se najčešće vadi iz krvnog suda i krv se poslije vraća, a sve to traje oko 30 minuta.
– U toku pripreme neke osobe za donora počinje se ranije nekoliko dana sa terapijom, daje se ekstra gvožđe, urade se analize da se utvrdi opšte stanje organizma, anamneza o bolestima, alergijama. Osoba koja daje koštanu srž može osjetiti samo malu nelagodnost u kostima i mišićima poslije intervencije, ali to brzo nestaje uz pomoć analgetika. Sve u svemu, mala žrtva s obzirom da to nekome spasava život – priča Marijana.
Registar davalaca u Srbiji
Danas, nakon svega što je njena porodica prošla, Mirjana želi da što više ljudi u Srbiji sazna da ova zemlja ima Registar davalaca koštane srži.
– Ako se donor za nekoga iz Srbije nađe u Srbiji, može da se napravi velika ušteda. Imamo najsličnije gene sa ljudima iz iste države i istog porijekla. Moja prijateljica i ja se zalažemo da što više ljudi uđe u registar, ne samo u Srbiji, nego svuda u svijetu. Za manje od mjesec dana švedski registar je dobio 5.000 novih članova. Pravimo i fejsbuk stranicu sa Stefanovim imenom i pozivaćemo ljude sa različitih krajeva svijeta. Naš narod je složan kada se pokrene akcija za liječenje u inostranstvu, nadam se da će tako biti i sa donacijom – poručuje Marijana Mirković.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: srpskainfo.com
