Veoma često ovo paljenje korova izmiče kontroli te dovodi do požara koji sa poljoprivrednih površina prelaze na okolne živice i šumske površine, gdje se vatrena stihija zaustavlja tek nakon intervencije vatrogasaca, ostavljajući za sobom pustoš i nemjerljive štete na vegetaciji, zemljištu i fauni. Vatra uništava jazbine, gnijezda, izvore hrane, skrovišta za divljač, a često i podmladak ali i odrasle jedinke koje nisu uspjele na vrijeme pobjeći.
Sve ovo dovodi da kraćih i dužih migracija divljači sa opožarenog područja, pa čak i do dužeg nestanka pojedinih, teritorijalno vjernih vrsta. U požarima najviše štete trpe sitne vrste divljači (zec, fazan, jarebice, i dr.).
Istovremeno, usljed požara u šumama dolazi i do sagorijevanja humusnog sloja na ovim često plitkim zemljištima, čime se umanjuje mogućnost uspješne regeneracije ovih područja. Nagorjela stabla, postaju potencijalna žarišta za gradacije raznih insekata. Formiranje novog biljnog pokrivača na požarištima je prirodni proces koji se naziva sukcesija vegetacije, i čije trajanje se mjeri desetinama i stotinama godina.
Sve navedeno jasno ukazuje na obim direktnih i indirektnih šteta nastalih od požara, a koji se direktno manifestuju na lovno gazdovanje cjelokupnim fondom divljači.
U cilju zaštite prirode, divljači i njenog staništa, Lovački savez Republike Sprske apeluje na sve lovce da daju svoj doprinos sprečavanju izbijanja požara, ali i učestuvuju u njegovom gašenju ukoliko do istog i dođe.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: lovcirs.com
