Lazarević i Radić: Saradnja sa ministarstvom poljoprivrede i Vladom Srpske, više nego korektna (video)

Datum:

Share post:

Direktor Agrarnog fonda Zlatan Lazarević i predsjednik Udruženja poljoprivrednika „Sela Semberije“ Boško Radić bili su gosti portala Dešavanja u Bijeljini kada su govorili o temi u poljoprivredi koja je u posljednje vrijeme više nego aktuelna – otkupna cijena pšenice i da li su poljoprivrednici zadovoljni njom i preduzetim mjerama i podsticajima.

Cijena pšenice u Srbiji i u Hrvatskoj je trenutno ispod ili oko 0,60 KM po kilogramu, a nedavno je dogovorena cijena na području Semberije 0,64 KM, da li je to dobra cijena kada uzimamo u obzir cijene u regionu?
RADIĆ: Imali smo više sastanaka vezanih za cijenu pšenice. Da su poljoprivredni proizvođači u potpunosti zadovoljni cijenom pšenice, ne možemo reći, ali mislim da je u ovom momentu postignuta realno najbolja cijena ako uzmete u obzir da je svugdje u okruženju cijena dosta manja. Ne kažem da su ljudi 100% zadovoljni, ali možemo da kažemo da je postignuta dobra cijena. Večina poljoprivrednih proizvođača je tu pšenicu prodala. Većina mlinova je na početku izašla sa nekim manjim cijenama. U razgovorima koji su vođeni, postignuta je neka cijena od 64 pfeninga i onaj koji je odvezao sa njive, mogu reći da je koliko-toliko zadovoljan. Nijedan mlin u Bijeljini više ne prima pšenicu i možemo reći da je to urodilo plodom.

LAZAREVIĆ: Cijena pšenice nije kategorija koja smije da se dogovara i ugovara. To je i ministar Pašalić nedavno rekao na sastanku sa poljoprivrednicima u Hotelu. Agrarni fond, Gradska uprava, ministar poljoprivrede u Vladi RS, ministar za vanjske poslove u Vijeću ministara, na sastanku u Privrednoj komori, napravili smo medijaciju između poljoprivrednika i prerađivača i otkupljivača. Na tom sastanku se došlo do nekog normalnog okvira, s obzirom da smo na prvom sastanku u Gradskoj upravi počeli od „nenormalnog“ okvira, gdje se cijena pšenicekretala od 55 do 82 pfeninga što je bio veliki raskol između proizvođača i prerađivača. U privrednoj komori u Banjaluci te diskusije i prijedlozi su dovedeni na neku normalnu mjeru. Mlinari iz Bijeljine su izašli sa stavom da ispod 62 pfeninga neće plaćati. Na kraju smo usaglasili da okvir bude od 62 do 66 pfeninga. Nakon tog sastanka, Udruženje „Sela Semberije“ je sa Žitoprometom usaglasilo cijenu od 64 pfeninga i nekih 6.000 tona koje je Žitopromet primio u tom momentu. Svaki kilogram je plaćen tom cijenom. Neki mlinari su ispratili tu cijenu. A znam i mlinove kao što su „Dukat“ i „Pavlović“ koji su plaćali po 65 pfeninga svojim starim kooperantima. Ne mogu reći da je cijena dobra s obzirom da nedaće prate poljoprivredu posljednjih dvije do tri godine, pogotovo prošle godine neviđena suša koja je ostavila traga na stočnoj hrani, prije svega na kukuruzu, a imamo i poskupljenje agrotehničkih mjera koje je dosad nezapamćeno – npr. metar tarane je sa 50 KM poskupio na 200 KM. Odgovorno mogu da tvrdim da poljoprivredni proizvođači u Bijeljini imaju najbolju cijenu u regionu. Cijena pšenice je od 62 do 65 pfeninga, imaju lokalni podsticaj od 3 pfeninga koji nemaju drugi gradovi u okruženju, a u proceduri je zahtjev koji je upućen ka Gradonačelniku – da podsticaj bude 5 pfeninga. Zahtjev je potpisao predsjednik Skupštine, predsjednik Komisije za poljoprivredu i ja kao direktor Agrarnog fonda. Mislim da će Gradonačelnik izaći u susret tom zahtjevu, jer mi imamo mogućnost da amandmanom povećamo ta sredstva. Volio bih da to Gradonačelnik sam prihvati, s obzirom da se mora promijeniti i Pravilnik. Nije cijena takva da poljoprivrednici budu 100% zadovoljni, a u ovim uslovima je to i nemoguće. Mnogo toga ne štima ni u mnogo većim zemljama zbog svih dešavanja u svijetu.

Semberci imaju i dodatna 3 pfeniga od Agrarnog fonda, a najavljena su i dodatna 2 pfeninga od Skupštine Grada Bijeljina, da li su poljoprivrednici u Semberiji tim zadovoljni?
LAZAREVIĆ: Naravno da su zadovoljni. Kada saberete 64 pfeninga za one koji su predali u Žitopromet i tih 5 pfeninga je 69, a u Srbiji se predaje po 58. Mlinari iz Srbije sa prevozom mogu da kupe pšenicu za 60 pfeninga, a 69 je daleko od te cijene. Poljoprivrednici, opet kažem, ne mogu biti 100% zadovoljni. Velike su nedaće i ne postoji budžet niti vlada u okruženju koja bi to mogla da nadomjesti, ali posao nas koji pokušavamo da im pomognemo je da im pomognemo što je više moguće.

Vlada je isplatila i prije žetve 400 KM po hektaru,  koliko je to pomoglo ratarima? Da li je dinamika isplate podsticaja u ovoj godini malo drugačija nego u prethodnim?
LAZAREVIĆ: Vlada je isplatila, mislim već prije dva ili tri mjeseca, podsticaje. Znači, daleko prije žetve tih 400 KM legle su na račune poljoprivrednika iako je za onih 100 KM moralo dodatno da se aplicira. Poljoprivrednici su već uvježbani što se tiče apliciranja. To je mnogo značilo poljoprivrednicima. Ta mjera Vlade kada se preračuna za neki prinos od 6 tona po hektaru, izađe između 7 do 8 pfeninga, a lokalni podsticaj je sad 3, a radimo da bude 5 pfeninga. To je 12 do 13 pfeninga i imamo paušal za poljoprivrednike koji nisu u PDV sistemu koji je 5% na 64 cijenu što dođe 3,2 pfeninga. Preko 15 pfeninga podsticaja je po kilogramu pšenice na području Bijeljine. Sa cijenom od 64 blizu smo cijene od 80 pfeninga. Poljoprivrednicima da je 100 KM kilogram, ne bi moglo da se nadomjesti ono što su pretrpjeli, pogotovo prošle godine.

Da li u tome vidite neki napredak?
RADIĆ: Saradnja sa ministarstvom je više nego dobra. Ja sam insistirao od ministra da tih 100 Km i taj podsticaj ide što prije u momentu druge prihrane pšenice. To svi oni koji se bave poljoprivredom znaju šta znači. To je u tom momentu mnogo značilo. Proljetna sredstva su najbitnija, jer smo sa tim sredstvima izvršili drugu prihranu koja je potpuno besmislena, jer poslije toga nije bilo nikako kiše. Ta sredstva su većinom iskorištena za kupovinu đubriva, prihranu pšenice, sjetvu kukuruza. Što se tiče dinamike isplate, nemamo nikakvih problema otkako je Boris Pašalić ministar. Ti ljudi se javljaju i u 1 sat poslije ponoći i izlaze u susret. Ne možemo da kažemo da smo zadovoljni cijenom pšenicom, jer morate da shvatite da smo imali 40 KM prošle godine, a u momentu ove godine prihrana je 220KM. Razumijemo da to ni država ne može da prati. Trudimo se da svi koliko-toliko izađemo pozitivni iz ove godine. Tek ulazimo u ogroman problem. Ovaj problem koji smo imali smo nekako preživjeli. Mislim da je naša marža više nego simbolična. Mislim da se prvo uhvatilo malo više politike i otišlo je daleko. Mislim da je malo više dato na značaju. Svake godine je žetva, problem, ali mogu odgovorno da kažem da je u ovom momentu u Bijeljini postignuta najbolja moguća cijena pšenice. Morate shvatiti da je bilo ljudi koji su govorili da će biti bolje, a daleko je od te priče. Imate momenat gdje nijedan mlin u Bijeljini ne prihvata pšenicu, a ljudi su u kreditu. Dosta ljudi je lagerovalo pšenicu i u kreditima je. Šta da radi sad onaj koji mora da vrati banci 15 do 20 hiljada KM? Banka neće pšenicu, banka hoće sredstva. Na neki način možda su ljudi i prevareni. Što se tiče mog Udruženja, sigurno sam od sebe dao 300% što se tiče kontakta sa gospodinom Zlatanom, ministrom, Gradonačelnikom. Mlin „Pavlović“ je rekao da će da prati cijenu „Žitoprometa“ od 64 pfeninga, ostali su se kolebali. Bilo je mlinara koji su imali srca da kažu 50 pfeninga. Mediji su prenijeli da sam ja ustao i gospodina Pavlovića zaustavio, ali nisam. Želio sam da kažem čovjeku da stane i čuje priču do kraja. On je od sramote izašao kada je drugi do njega rekao 50 pfeninga. Jedan kaže 50, drugi kaže 83 pfeninga i ko je tu pametan. Sada imate momenat da su ljudi koji su ostavili pšenicu u ambaru, došle rate kredita i kako sad?

Koliko je cijena pšenice postala ispolitizovano pitanje od strane nekih grupacija poljoprivrednika? Ko politizuje tu priču?
RADIĆ: Ovo je izborna godina. Znate da se to i dosad dešavalo. Volio bih da su izbori svake godine. Većina tih ljudi koja odlučuje… većina tih ljudi je sa sela i oni shvataju te probleme. Ja nemam problem ni sa direktorom Zlatanom koji je iz Međaša i sa Gradonačelnikom iz Crnjelova i sa ministrom koji to shvata na dobar način. Mene politika ne interesuje, već da poljoprivredni proizvođači imaju što bolju cijenu. To mi je broj jedan, a mi ćemo glasati za onog koji nam da najbolje i to je prosta priča.

LAZAREVIĆ: Mi smo prošle godine imali ove sastanke i bili su mnogo plodonosniji razgovori u Gradskoj upravi. Definisana je minimalna cijena, svi mlinari su pristali i to je bilo 35 pfeninga taj dan, već drugi dan su izašli na 36, a onda 37 pfeninga i svi poljoprivrednici su bili zadovoljni tom cijenom. Taj sastanak je nastao jer smo izašli sa podsticajnom mjerom od 2 pfeninga s obzirom da jedan period nije bilo podsticaja na pšenicu. Onda smo Gradonačelnik i ja imali kritike da smo dali 2 pfeninga i da će cijena biti smanjena za taj iznos i onda smo držali sastanke. Nadao sam se da ćemo i ove godine imati tu vrstu sastanka. Međutim, čim je počela polemika i licitiranje sa 82 pfeninga koji nisu ni blizu nekoj berzanskoj cijeni, pa prijetnje da se može izvesti u Tursku, tako da naši mlinari neće imati zrno pšenice da kupe na ovom području, pa spominjanje robnih rezervi… Formiranje cijene i utvrđivanje je zabranjeno po Zakonu o konkurenciji. Vidio sam da je tu politika. Izborna je politika i naravno da opoziciji odgovara haos, a poziciji odgovara stabilno stanje i zadovoljni građani, a i poljoprivredni proizvođači kao dio građanstva u Bijeljini i RS. Tek kad smo otišli u Banjaluku smo vidjeli da je taj problem predimenzioniran u Bijeljini. Bili su poljoprivrednici iz Lijevča polja, iz Posavine i kod njih nije bilo drame, cijena tamo nije prebacila 61 pfening koliko ja znam. Tu smo vidjeli da je to kod nas podignuto na nivo koji je bespotreban i na kraju su poljoprivrednici imali štetu. Dosta ih je lagerovalo pšenicu, oni koji su vjerovali u neke priče. Sad mlinovi ne primaju i imamo situaciju da su oni koji su prodali pšenicu, sa ovim podsticajima uradili pravu stvar. Za Bijeljinu smo za sada izvukli maksimum. Agrarni fond pokušavam da podignem na veći nivo, da imamo korespodenciju sa ministarstvom poljoprivrede i da osim podsticaja koji Agrarni fond isplaćuje poljoprivrednicima u Semberiji imamo i korespodenciju s njima. Na poziv Agrarnog fonda su došli ministar poljoprivrede Boris Pašalić i srpski član Predsjedništva Milorad Dodik. Bilo je oko 125 poljoprivrednih proizvođača svih kategorija i iz svih dijelove Semberije, od malih, do velikih proizvođača. Nismo gledali da bude stranački obojen sastanak, bez obzira što pokušavaju to da implementiraju. Ko je bio na sastanku, to je vidio. Htjeli smo da budu realni poljoprivredni proizvođači koji će da iznose realne probleme, a da oni koji odlučuju imaju realnu sliku. Rezultat tog sastanka je budžet za sljedeću godinu koji ide na 150 miliona, a ove godine je sa kompenzacionim fondom iznosio 95 miliona KM. Odmah je dogovoreno 500 KM po hektaru za pšenicu. Bilo je još nekih mjera kao prijedlozi, ali je ostalo da o tome razmišljamo i imamo neki dogovor da posljednja tri dana avgusta organizujemo jedan takav sastanak i sumiramo sve ovo što smo sad dogovorili, tako da vidimo šta ćemo dalje. Mislim da bi drugi sastanak trebao biti još konstruktivniji. Na ovom sastanku ljudi nisu očekivali da će imati priliku da kažu ono što misle, da „izbace iz sebe“ bijes zbog svega. Suša je bila nezapamćena, poskupili su agrotehničke mjere, ali svuda u svijetu. Ja imam podatak da je u prošloj godini u Semberiju došlo 16 miliona podsticaja i 6 miliona iz Kompenzacionog fonda za interventne otkupe mesa – za svinje i za junad. 22 miliona je došlo u Semberiju. Godine 2014. taj podsticaj je bio 9 miliona, a 2016. godine 12 miliona KM. Skoro 7 miliona od toga je podsticaj za mlijeko, skoro 2 miliona je podsticaj za mehanizaciju, za pšenicu je u 2020. godini bio oko milion i 300 hiljada. Ovaj sastanak koji smo organizovali je možda jedan od najplodonosnijih sastanaka koje smo organizovali u poljoprivredi. Išli smo s namjerom da uradimo nešto korisno za poljoprivredne proizvođače. Svako ko je želio da ubaci nešto drugo – sistem ga je izbacio. Ja sam u politici, ali nisam išao politikom. Meni je to samo omogućilo da ih što prije prepoznam i da ih eliminišemo, jer to samo odmaže poljoprivrednim proizvođačima. Kada napravimo jaz između poljoprivrednika i mlinara, ko je na gubitku? Poljoprivredni proizvođači. I ubuduće moramo voditi te sastanke u smislu pomoći poljoprivrednim proizvođačima, a ne da vodimo svoju ličnu promociju da bismo zadovoljili neke ljude iza koji traže nešto od nas. Poljoprivrednici na prvom mjestu.

Kako gledate na najave ipak jednog većeg agrarnog budžeta za iduću godinu od do sada rekordnih 150 miliona? Sada se javljaju recimo mljekari, neki voćari koji kažu da to nije ni za doručak?
LAZAREVIĆ: Sad sam iznio podatke – od 22 miliona, 6 iz Kompenzacionog fonda za otkup mesa, 16 je podsticaj za ljude koji su direktno aplicirali, a od toga 6 miliona ide za mlijeko. Mislim da je svaki dalji komentar suvišan. Otprilike da imamo situaciju da oni koji najviše dobijaju, najviše se bune. Vjerovatno je da ljudi imaju probleme, ali moraju da shvate da je Vlada RS u proteklom periodu dosta uložila u mljekarstvo. Zato sada i vjerovatno ima mnogo ljudi koji se bave tim i samim tim došlo je do probijanja budžeta u septembru prošle godine. Predviđeno je bilo potrošeno. Koeficijent je bio 0,95 ispunjenosti i morali su da se smanje sa 30 na 25 pfeninga. Vidjećemo kako će biti za iduću godinu. S ovim budžetom, mislim da to može da se vrati na stare staze, a možda i da se poveća. Te konstatacije su vrlo sarkastične – „nije ni za doručak“… za 150 miliona KM ne može niko da kaže da nije… Svake godine imamo po dva miliona KM više i sve su redovnije isplate. Mislim da poljoprivredni proizvođači treba da razdvoje ono čime su zadovoljni i to da jasno i glasno kažu. Ako neko nešto dobro radi, da mu se kaže, a ako nisu zadovoljni, opet da kažu. Tu onda izbacujemo politiku.

Da li se pretjeralo u zahtjevima i da li su ti zahtevi realni da agrarni budžet bude 600 miliona kao što je to prije neki dan izjavio gospodin Usorac?
RADIĆ: Ja ne bih komentarisao gospodina Usorca ili bilo koga od tih ljudi. Mi u Bijeljini gledamo „svoja posla“ i ne dozvoljavamo da u naše ime govore ljudi koji su u ranoj fazi života „s kruške pali“. Imam pravo da kažem da je 90% zahtjeva iz Bijeljine uvaženo od strane Ministarstva. Ne bih rekao ni da su zadovoljni ni mljekari, ni proizvođači pšenice… ja gledam da to bude maksimalno korektno. Moram da kažem da u mom Udruženju niko ne plaća članarinu tri godine, pa mi opet funkcionišemo. Ovih 150 miliona budžeta, neće biti raspoređeni kako ministarstvo želi, već kako žele poljoprivredni proizvođači. Mi ćemo biti ti koji ćemo iz Bijeljine forsirati priču, priču koja ima da bude domaćinska. Sada neću da govorim mjere koje ćemo predlagati. Ali ponovo kažem, 90% zahtjeva iz Bijeljine je ispunjeno. Mene ne interesuje komentar nekoga ko je na budžetu i kome poljoprivreda dođe kao dodatna djelatnost da pošalje dijete na more, da ide on na more, da registruje auto i slično. Mene interesuje onaj koji se isključivo bavi poljoprivrednom proizvodnjom, onaj koji nema tatu u Austriji ili Njemačkoj da mu pomogne u sjetvi, onaj koji je vezan i živi od toga. Ove godine, odnosno sljedeće ćemo napraviti da u svakom selu imamo dva silosa urađena. To će ići preko IRB. Ako misle da treba da lageruju pšenicu, neka lageruju, ali ako kažeš nekome da lageruje, moraš da snosiš odgovornost zbog toga. Ne možeš čovjeka dovesti u situaciji u kojoj se sad nalazi – u lageru ima pet vagona pšenice, a dužan je 20.000 KM. To neće niko. Mora postojati dijalog, moramo se dogovarati, moramo biti jedinstveni ako mislimo da nam bude bolje. Mene ne interesuje ko će biti na vlasti, ja znam da ko god bude na vlasti da će nas „imati na vratu“ i da neće moći manipulisati kao što misli. Cijenim to što je Milorad Dodik došao prije neki dan i čuo ono što je u duši poljoprivrednog proizvođača. Počela je rasprava, ljudi su donekle u pravu, ako ima problema, tu smo da rješavamo. Dignut je podsticaj sa 300KM na 500KM. Tih 500KM nije malo, ali nije ni dovoljno. Sve je poskupilo, sve je „daleko“ otišlo. Jedna ozbiljna mašina koja danas radi „traži“ 1.000 KM goriva. Iz Bijeljine sigurno postoji komunikacija sa Ministarstvom poljoprivrede i više je nego dobra. Ne branim ministra, ali je tako. Imali smo velike rasprave da se više sredstava izdvoji kada je u pitanju Agrarni fond. Ja u toj priči sebe ne vidim. Tu su limiti i u svakom limitu sam probijen. Daleko više treba da dobijem, ali ćutim. Idemo u priču polako i pomijeramo svake godine. Kada je čovjek nezadovoljan kaže malo mi je 3.000 KM, a on radi u „Vodovodu“. Njemu je malo kad bi mu dao i 5.000 KM. Ova priča mora da se svodi na ljude koji se isključivo bave poljoprivrednom proizvodnjom. Kada bi se ušlo u dublju analizu i uradila analiza Ministarstva poljoprivrede i Agrarnog fonda i kada bi se dala sredstva samo onima koji se isključivo bave poljoprivredom proizvodnjom, to bi bila smiješna cifra, jer tih ljudi nema možda 20%. Prije neki dan kada su na sastanku bili gospodin Dodik i ministar Pašalić, ja sam iznio sramotno zapažanje – dovoljno je 20 dunuma zemlje da se registruje, mehaničar i da kupi traktor od 150.000 KM i da dobije podsticaj. Više toga neće biti. Ako treba da se koljemo – klaćemo se, ali mora da se uvede reda. Svi oni koji imaju neregulisane poljoprivredne parcele, a rade, nek se jave, sve se može legalizovati. Svaki posijani dunum biće pokriven podsticajima, ali se ne može posijati ječam, a prijaviti pšenica.

Srpski član Predsjedništva Milorad Dodik nedavno je izjavio da poljoprivrednici mogu da očekuju i dodatnih 100, odnosno ukupno 500 KM po hektaru pšenice za iduću godinu. Hoće li to biti pozitivan signal za jesenju sjetvu?
RADIĆ: Ulazimo u priču nove sjetve. Tu imamo nove momente i nove probleme. Sve je „otišlo daleko“, sve je otišlo drastično „daleko“. Postoje ljudi koji su počeli žetvu pet do šest dana prije nego što je počela priča o cijeni pšenice. Šta su oni mogli da urade, nego da pšenicu odvezu kući. Znači, imamo ljude koji nisu prodali pšenicu, digli su kredit, kukuruz je izgorio i treba da krene u novu sjetvu pšenice. Koliko god da mu daš, taj čovjek ne može biti pozitivan niti može opstati. Svi se mi borimo da imamo novu mehanizaciju. Ja sam prvi dizao kredit. Ljudi su za mene davali garancije da bih mogao da krenem, da počnem. Nijednom se nije desilo da sam podsticaj koji sam dobio od Ministarstva poljoprivrede, uložio u nešto drugo. Sav podsticaj se ponovo ulaže u mehanizaciju i stalno se obnavlja. Mi bez kredita ne možemo da funkcionišemo. Ove godine smo krenuli u dobru priču preko Agrarnog fonda. Može da se povuče IRB kredit sa 3,9 % kamate i to može svako ko je bilo koliko likvidan. Ako Agrarni fond dubvencioniše, kada pogledate, to je kamata smiješna. Ljudi moraju biti malo više uključeni. Svaki realan zahtjev iz Bijeljine upućen Ministarstvu poljoprivrede, biće riješen. Ministar kaže da nemaju adekvatnog sagovornika iz Bijeljine, jer je kod nas „trla baba lan“ u 90% slučajeva. Niko ne kaže konkretno šta mu treba. Ko konkretno kaže šta mu treba, taj će i da dobije. Moramo biti jedinstveni. Najteža je sigurno proizvodnja kod mljekara, nema tu ni slave, ni praznika, ni mora. Čovjek je tu od jutra do sutra, ali ako bude suša, nema ni silaže i on je bankrot.

Kakav je kvalitet naše pšenice i da li možemo biti konkurentni sa jednom Srbijom i Mađarskom?
LAZAREVIĆ: Koliko ja imam informacije o Srbiji, tu smo negdje sa kvalitetom. A Mađarska ima pšenicu sa većom energijom i svi naši mlinare uvoze 20 do 30% te pšenice i melju je zajedno sa našom. U principu za naše podneblje je normalna pojava. Što se tiče glutena, vlažnosti, hektolitarske težine, tu smo konkurentni i sa Srbijom i sa Mađarskom i jedino ta mađarska energija je jača nego i u Srbiji. To je posao ljudi koji prerađuju pšenicu. Ljudi koji melju i zarađuju od brašna i koji imaju složeniji proces otkupa pšenice, njih to interesuje. Imao sam priliku da se na sastancima upoznam i sa tim stvarima. U principu, ono što je bitno je da naša proizvodnja opstane. Teška su vremena, a svi pričaju da su u budućnosti najveća blagodet energija i hrana. Mi treba sada da očuvamo proizvodnju, da pričamo realne priče. Vjerovatno će doći i vrijeme kada će te otkupne cijene biti mnogo bolje, vjerovatno će se uvoz koji ruši naše cijene mnogo smanjiti kada dođe kriza u tim zemljama iz kojih se uvozi. Potrebno je da idemo sa realnim mjerama. Ja sam sa 15 godina „uvučen“ u poljoprivrednu mašinu. Sadila se paprika i bilo je vrijeme kada se radilo na otvorenom. Međaši su bili jedni od najboljih proizvođača paprike 90-tih godina. Moj otac je uvijek govorio, ako želiš da se baviš poljoprivredom, moraš da imaš kontinuitet od deset godina da bi na nekom proizvodu dočekao godinnu kad je cijena super. Oni koji su se bavili poljoprivredom, a svake godine mijenjali djelatnost, jer je dobro bilo to i to, oni su propali u poljoprivredi. Kada imaš kontinuitet, u deset godina će naići dvije ili tri godine kada je cijena odlična i kada čovjek postigne prinos, a u ostalim godinama je bitno da opstaneš. Kupus kad se sadi, u šest godina, jedna bude ekstremno dobra, a pet bude loša. Ko nije spreman da se bavi deset godina, ne treba da se bavi tom djelatnošću. Agrarni fond pokušava u ovu priču da uvede ljude koji imaju časne namjere prema poljoprivrednicima, ljudi koji se bore za njih. Nadam se da će oni koji imaju druge namjere da budu razotkriveni, jer samo nanose štetu poljoprivrednicima. Traženje nečega što je ljudima lijepo za uši, a ustvari pravljenje suprotne situacije nije nikakva pomoć poljoprivrednicima. Prava pomoć poljoprivrednicima je tražiti nešto realno i dobiti to. Kao što je Boško rekao, 90% zahtjeva iz Bijeljine upućenih ministarstvu su bili realni i zato su bili i uvaženi. Semberija i treba da bude ta koja diktira. Ovako i treba da se desi u Semberiji, da se u Bijeljini kaže da će budžet sljedeće godine biti 150 miliona i da će podsticaj biti 500KM po hektaru. Ne podcjenjujem ni Lijevče polje, ni Posavinu koja su isti poljoprivredni krajevi, ali Semberija je u Republici Srpskoj poljoprivredni kraj broj jedan i treba da zauzme to mjesto u sistemu poljoprivrede, prvo kod Ministarstva poljoprivrede, Vlade RS. Ne znam da se ranije u ove stvari miješao Agrarni fond. Koristim i tu političku pogodnost, a sve u korist poljoprivrednika. U narednom periodu se moramo boriti da održimo naše poljoprivrednike, da ne odustani ni od jednog dunuma obradive površine, da ih obrađuju, a u nadi da će doći neka bolja vremena, nemoguće je pričati o energiji i hrani, a da to ne dođe na red – doći će. Republika Srpska sebi proizvede pšenice 30% u upotrebi. Mi ne da nemamo viška, već imamo manja. Samo treba da dođe nivelacija u okruženju, da svako počne da misli o sebi, da čuva svoje zalihe hrane, pa će onda proizvodnja doći na cijenu. To je moja vizija za narednih pet godina.

Za šta se naša pšenica ustvari koristi? Da li za ishranu stoke i neke druge stvari ili ishranu ljudi? Prema izjavama mlinara dosta pšenice ide u izvoz, za pite u Turskoj, tjesteninu i Italiji, šta ustvari ostane kod nas i koliko? Da li našom pšenicom ustvari hranimo naše ljude?
RADIĆ: U ovoj godini je teško. Imali smo kompanije koje su do prije dvije do tri godine odlično poslovale sa nama. U momentu žetve se pošalju kamioni na lice mjesta i iz kombajna se direktno vrše u kamione i pšenica je išla za Tursku, za Italiju. Mene nije ni interesovalo gdje ide, već da je komunikacija sa firmama bila dobra. Međutim, samim problemima u svijetu, taj vid poslovanja se prekida. Borba je za preživljavanje, ne za trgovinu. Kada smo ušli ove godine u priču, prvo sam pitao da li pričamo o pšenici koja treba da se izveze ili da narod preživi. Pojedini su mlinari rekli da imaju problem sa pšenicom koja je ostala od prošle godine. Pa ako ste imali problem sa tom pšenicom, na osnovu čega ste digli cijenu brašna zimus? I ti mlinari imaju problem sa uvozom brašna. U čitavoj priči mora se biti realan. Ne može biti da niko ne valja. Morate tražiti sagovornika sa kojim možete pričati i u ovom momentu dobiti najviše. Ako je gospodin Milorad Dodik rekao 150 miliona, ulazimo u kampanju, neka ovi drugi kažu da će dati 300 miliona. Nije to šuplja priča. Ako se nešto to kaže i ako je jačina tog čovjeka koji to kaže – mora da se ispuni. Moramo da razmišljamo da pšenicu koju proizvedemo, treba da potrošimo ovdje i ovdje sameljemo. Svi oni koji imaju neki prijedlog, ne moraju biti članovi Udruženja, neka dođu kod mene i ja ću to prenijeti. Ni dosad niko nije plaćao članarinu i ne treba da plaćaju. Neka kažu koje probleme imaju. Mi ćemo ih iznijeti i sigurno ćemo biti prihvaćeni na pravi način. Mi smo imali problema prije dvije godine kada sam, ja prvi, sve u garažu sasuo – 200-250 tona. Odjednom se pojavljuje priča da pšenica nije za ljudsku upotrebu. U toku noći sam zvao ministarstvo i ministar je ujutru poslao ljude koji su uzeli uzorke i na pet različitih lokacija uzorci uzeti i na pet različitih mjesta urađeni. Nismo htjeli da izađemo u javnost dok nismo vidjeli o čemu se radi. Radilo se o priči da se u tom momentu kaže da je pšenica bolesna, da ne ide za ljudsku upotrebu da bi se oborila cijena. Mi smo sitni ljudi, a to su velike kompanije koje drugačije razmišljaju i ja ne zamjerim. Ljudi brane sebe, a mi treba da branimo sebe. Moramo da budemo jedinstveni ako želimo da nam bude bolje.

Najavljeni prootesti, odnosno najava prosipanja pšenice po ulici put ka rješenju nekih problema ili se ide na, kako neki kažu, uz dužno poštovanje, neki rijaliti šou?
RADIĆ: Cijenim sve poljoprivredne proizvođače. Onaj ko nije pravio proteste, on i ne zna šta su protesti. Ja sam pravio proteste prije deset do dvanaest godina. Kada dođete u situaciju da dođete do Poljoprivredne škole, a zadnji ulazi u kružni tok na ulazu od Brčkog. Takvu jednu kolonu vodite. Nisam bio sam, već nas dvojica koji smo to vukli na leđima. Uplešće se i politika i milion drugih stvari. Mene to ne interesuje. Ja ne mogu rušiti institucije RS koje sam ja stvarao sa svojih 18 godina. Nek je prosipa ko hoće. Ne interesuju me drugi, podrška ljudi koji će, dajem primjer, doći da podrže neke ljude iz Federacije BiH. Ja živim u RS. Ovaj budžet RS vuče i SPC na neki način i Islamska zajednica i svi. Svima je ovdje dobro što se tiče toga. Niko nije izbačen. Zato mi ne pada na pamet da je ja prosipam. Ko hoće da prosipa, alal vera – prospi. Moramo da vidimo prvo ko to prosipa, ko su ti ljudi koji prosipaju, koja je vrijednost tih ljudi. Ne podcjenjujem ja nikoga.

LAZAREVIĆ: Ja ne bih puno komentarisao te najave s obzirom da u razgovorima sa realnim poljoprivrednicima nisam čuo nijednu konstataciju da će neko prosipati pšenicu. Ne bih se bavio time. Pokušavam da se bavim realnim pričama i mjerama i realnim koristima za naše poljoprivredne proizvođače, a meni je to malo nadrealno. Nemoguće je da nisam u posljednjih 25 dana sreo poljoprivrednika koji je rekao da je spreman na to, s obzirom da smo učesnici tih pregovora i da su mi se ljudi obraćali, da ih srećem u svom selu, da dolaze kod mene u Agrarni fond da podnesu zahtjeve. Ja nisam čuo poljoprivrednika koji je spomenuo prosipanje pšenice. 125 ih je bilo u Hotelu, pričalo se o nekim drugim temama, nekim drugim nezadovoljstvima, a niko nije spomenuo prosipanje pšenice i u tom smislu, te najave ne bih komentarisao.

RADIĆ: Po meni, u ovom momentu je bitnija druga priča – da vidimo kako da pomognemo ovima koji su ostavili pšenicu i nisu bili u mogućnosti da je odvezu. Kako te ljude da izvadimo iz problema s obzirom da su u velikom problemu. Pustite prosipanje, treba da vidimo na koji način da omogućimo ljudima koji su voljni da prodaju i koji u momentu žetve iz nekog razloga nisu mogli da je odvezu – da vidimo na koji način da se oni izvuku iz problema. Ako smo mi to dali na 64 pfeninga, ne moramo da budemo bezobrazni, da mi njima platimo 57 pfeninga. Ima mlinara koji i to rade. To je sramotno. Plaćali su ljudi 64 pfeninga, kada je Žitopromet tako počeo, ostali su nastavili. Bilo je nekih koji su plaćali 62 i kasnije zvali ljude i dodali ljudima još 2 pfeninga. Realno govoreći, u Bijeljini trenutno ne kupuje niko, a imaju ljudi probleme. Pustite prosipanje, hajde da vidimo kako oni da prodaju, kako da prežive i oni i dočekaju jesen.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

POVEZANE VIJESTI

LOPARE: U Piperima ulica Đorđa Mitrovića, poginulog borca u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu (foto)

U Piperima organizovana svečanost povodom završetka akcije čišćenja U Piperima kod Lopara je upriličena svečanost povodom završetka velike proljećne...

JANJIĆ: Osveta Ljubiše Petrovića preko dodjele sredstava za sport – zbog ličnog nezadovoljstva Gradonačelnika, ispaštaće sportski kolektivi (foto)

Član Upravnog odbora FK Radnik i predsjednik Opštinskog fudbalskog Saveza Bijeljina, Goran Janjić, istakao je da je budžet...

Palata Republike Srpske u bojama ruske zastave

U čast pobjede Vladimira Putina na predsjedničkim izborima kao znak prijateljstva Srpske i Ruske Federacije, Palata Republike večeras...

I DALJE TRAJE ŠTRAJK: Rudari traže SMJENU uprave RiTE (foto)

U RiTE Ugljevik i danas (18. mart 2024.) traje štrajk rudara, koji održavaju minimalni proces proizvodnje. Rudari zbog novonastale...