Sve ono što neko zamisli da bi se moglo konstruisati i napraviti za potrebe ljudi koji žive na selu, Lazo će i napraviti. Lazine novotarije, koštaju od 80 do 180 KM, zavisno od toga da li je u pitanju torkula za voće, razbacivač vještačkog đubriva, čekičar ili perutaljka za piliće.
„ Zadovoljan sam svojim životom. Tri kćerke sam othranio, udale su se, imaju svoje porodice i rade. Djeca žive bolje od mene i to sam od njih i očekivao. To ti je kao sa učiteljem koji nastoji da nauči učenika tako da bude bolji od njega. Bavim se uzgojem ovaca, pomalo radim i u radionici, onoliko koliko mogu. Ljudi me često pitaju, kakvi se radni efekti mogu postići sa tim mojim malim mašinama. Nisam stručnjak za to, niti ih mogu testirati. Važno je da dobro rade i da mogu obaviti određene radnje i usluge u seoskom domaćinstvu. Prikupljam stare mašine za veš, odbačene bojlere i drugi repromaterijal. Prepravljam ih, dokupljujem neke limove i dijelove, i od toga nastaje dobar stroj koji će pomoći čovjeku na selu. Nekada je u ovim selima bilo više voća i više naroda. Sada su i klimatske promjene uzele svoj danak. Sve se mijenja oko nas“, kaže za portal Dešavanja u Bijeljini Lazar Đokić, ističući da jednu torkulu za voće može napraviti za tri dana. Za čekićar mu treba oko dva dana.
„ Nekada sam dnevno prodavao po dvije perutaljke za piliće. U protekla tri mjeseca nisam prodao nijednu, iako imam oglas i na „Pik.ba“. Zovu ljudi iz Gradačca, Tuzle i traže da im napravim mašinu, čak insistiraju da je dovezem do kupca. Kupcima moram i praktično pokazati da li čekićar melje sitno ili krupno, da li i kako moja perutaljka peruta piliće“, priča penzioner Lazar Đokić, inovator iz Priboja kod Lopara.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
