Nekad je korparstvo bilo unosno u Posavini, pa je bilo glavno zanimanje mnogih. Do 1992. godine plantaže industrijske vrbe prostirale su se na više od 200 hektara. „Korpara“ je bila najsnažnije preduzeće u ovom gradu. Ali, proizvodnja industrijske vrbe, njena obrada i primjena ponovo su u modi u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Korparstvo kao zanat
Na području Bosanskog Šamca pod industrijskom vrbom je više od 30 hektara obradivih površina. Doduše, za razliku od osamdesetih godina prošlog vijeka, sada industrijsku vrbu kao sirovinu koristi najviše stotinjak korpara bosanskog dijela Posavine.
Jedan od njih je Marko Prgomet iz Bosanskog Šamca. Kaže da se ovim poslom bavi cijeli svoj život. I danas radi punom parom, iako ima 86 godina. Prisjeća se da je još kao dječak počeo plesti korpe. Prodavao ih je u Slatini, Batkuši, a onda se 1951. godine, nakon srednje škole, zaposlio se u šamačkoj „Korpari“.
Moj brat jedno je vrijeme radio u Njemačkoj i kada se vratio, počeli smo proizvodimo namještaj. Prve stolice i danas poznate pod imenom „švajcarke“. Poslovni partner iz Švajcarske dolazio je kod nas i primao robu, kaže Prgomet.
Školovao kćerke
Sjeća se ovaj vitalni starina da je preduzeće tada proširilo proizvodnju te organizovalo kurseve u Brvniku, Obudovcu, Modriči i Gradačcu i jedno vrijeme imalo 600 radnika, a onda je taj broj dosegao 3.500 na bazi kućne radinosti. Podvlači da je “Korpara” bila najjače preduzeće u Bosanskom Šamcu.
Školovao sam dvije kćerke od korparstva. Sada sam u penziji, zdrav sam, radno sposoban, radim sitnije stvari, ne namještaj, već korpe. Važno je da sam zdrav, pa koliko napravim toliko i poklonim, a poneku i prodam, zaključuje Prgomet.
Spreman pomoći u učenju zanata
Nekad je imao šegrta, danas mu ne treba, ali kaže da bi volio nekoga obučiti, jer korparstvo je zanat koji će uvijek biti interesantan.
Ako bi neko htio naučiti ovaj zanat, spreman sam od srca da mu pomognem. Zaključuje ovaj razgovor Prgomet.
Izvor: agroportal.ba