Grupa entuzijasta iz Bijeljine ima veliku želju da široj javnosti Republike Srpske približi pomalo egzotičan sport na ovim prostorima – gađanje glinenih golubova. Tako su prošle godine osnovali Klub za gađanje letećih meta “Semberija” Bijeljina, prvi u Republici Srpskoj, koji broji oko 40 članova.
– Istina je da klub i ovaj sport možemo okarakterisati kao nešto novo, ali aktivnosti postoje dugi niz godina. Široj javnosti nije poznato da je upravo u ovoj disciplini na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine za BiH nastupao Zoran Novaković iz Dvorova kod Bijeljine. Što se tiče popularnosti, u okruženju je situacija drugačija. Tu se naročito izdvaja Hrvatska, koja ima dvije zlatne medalje sa posljednje dvije Olimpijade, Đovani Crnogorec i Josip Glasnović. Crnogorci su sami sebe nadmašili dovitljivošću i kreativnošću jer su ove godine u Budvi organizovali Olimpijske igre malih zemalja (države do milion stanovnika) i riješili dugogodišnje infrastrukturne probleme. Čestitam Jovici Markoviću, Nikoli Perišiću, Draganu Mrkajiću, Ivi Stanišiću i drugim momcima iz crnogorskog tima, zaista sjajan posao – izjavio je jedan od osnivača i predsjednik kluba Miladin Stjepanović.
Ovaj sport u prethodnom periodu razvijao se kroz lovačka udruženja u okviru Lovačkog saveza Republike Srpske. Međutim, da bi bili postignuti određeni rezultati i da bi se strijelci mogli predstaviti na višem nivou, bilo je potrebno organizovati sportske streljačke klubove.
– Radi sticanja potpune afirmacije i materijalizovanja izuzetnih vještina strijelaca iz Semberije, prije svega članova lovačkih udruženja “Podrinje” Janja i “Semberija” Bijeljina, došlo se na ideju formiranja kluba ove vrste pod okriljem streljačkih saveza RS i BiH. Višegodišnji prvaci u lovnom streljaštvu Mladen Simić, Slađan Milošević i ja kao vicešampion Republike Srpske vidjeli smo priliku da organizovani kroz klub i kroz organizovanje lige za gađanje letećih meta izađemo izvan okvira LSRS, te u ovaj sport uključimo i druge sportiste, a ne samo lovce i da se na taj način borimo za normu neophodnu za izlazak na međunarodnu scenu, te olakšamo nabavku sportskih rekvizita – kazao je Stjepanović.
Prema njegovim riječima, stanje bi bilo mnogo bolje kada bi dobili samo dio sredstava namijenjenih fudbalskim i košarkaškim klubovima.
– Lokalna zajednica nam čak ni ne odgovori na upite koje pošaljemo, bar za sada, dok sa druge strane Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS ima razumijevanja za naše probleme i dalo nam je veliku podršku prilikom osnivanja kluba, tako da se bez njih ne bismo organizovali – dodao je Stjepanović.
Interesovanje za bavljenje ovim sportom svakim danom sve je veće.
– Otvoreni smo za upis novih članova, naročito mlađih simpatizera do 18 godina, koji su oslobođeni plaćanja bilo kakvih obaveza prema klubu. Svi su nam dobrodošli, ali cijenim da je za razvoj sporta bolje da imamo što više aktivnih klubova sa prostora cijele Srpske i BiH. Nismo očekivali ovakvo interesovanje i javljaju nam se ljudi iz Tuzle, Srebrenika, Orašja… koji ne mogu da se organizuju u svojoj sredini, pa žele da se učlane kod nas i učestvuju na takmičenjima u našem klubu. Pored nas, egzistira još klub u Brčkom koji se zove “Target”. U toku je registracija kluba Igman u Istočnom Sarajevu, sa kojim smo u svakodnevnoj komunikaciji. Žalimo što u Banjaluci više nema nijedan aktivan klub koji se bavi ovim sportom. Nekada je postojao klub, sa bogatom tradicijom i dobrim rezultatima, ali je ugašen nakon usvajanja novog zakona o oružju i municiji, odnosno nakon propuštanja rokova za preregistraciju. Imali su odlično strelište na Rakovačkim barama, po međunarodnim standardima, tako da nam je naročito žao zbog toga – naglasio je Stjepanović.
Njegov klub broji 40-ak članova, od kojih je 15 juniora koji su prošli obuku rukovanja sportskom trap puškom, a imaju u planu da na Mitrovdanskom vašaru 11. novembra u Bijeljini ponovo demonstriraju vještine i posebnosti koje krase ovaj sport. Nadaju se da će uspjeti izgraditi strelište opremljeno kvalitetnim mašinama za izbacivanje glinenih golubova.
– Postoje discipline trap, dabl-trap i skit, a naše strelište ne ispunjava uslove koje je propisao ISSF (Međunarodna streljačka federacija), a ono podrazumijeva pet bunkera sa po tri automatske mašine za izbacivanje letećih meta. Trenutno jedino takvo ima “Target”. U nedostatku sredstava improvizacijom nastojimo da izvučemo maksimum iz ono malo što imamo. Skupljamo novac i nadamo se pomoći da formiramo potpuno funkcionalno strelište, a treba imati na umu da jedno takvo sa setom od 12 mašina i pripadajućom elektronikom košta oko 40.000 evra. Takođe, puška košta od dvije do 15 hiljada maraka, a kutija patrona od 25 komada je oko 15 KM – rekao je Stjepanović.
Obuka
Da bi se neko počeo baviti ovim sportom, potrebno je da prođe određenu obuku.
– Ovaj sport zahtijeva posebnu budnost jer se radi o vatrenom oružju. Sa starijim generacijama je mnogo lakše raditi jer su služili vojni rok i imaju određena iskustva. Mlađe generacije koje dolaze, čak i oni koji su kod kvalifikovanih organizacija prošli obuku za rukovanje vatrenim oružjem, nažalost, vrlo malo znaju. O neophodnoj rutini rukovanja oružjem na liniji gađanja da i ne pričamo. Kao naročit kvalitet bavljenja ovim sportom istakao bih činjenicu da su strijelci koji su određeno vrijeme aktivno učestvovali u gađanju letećih meta stvorili značajnu vještinu i kulturu nošenja i korišćenja oružja i to na najbezbjedniji način. Nije se još desilo da je nekom strijelcu puška sama opalila ili da je nehotično došlo do samoranjavanja ili uopšte ranjavanja – kazao je Miladin Stjepanović.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: glassrpske.com
