Sonja Karadžić Јovičević, potpredsjednica Narodne skupštine Republike Srpske i član Glavnog odbora SDS-a, odgovorila je Nebojši Vukanoviću, poslaniku ove stranke u Parlamentu Srpske.
-Skrenuše mi pažnju na tekst jednog tzv. blogera kojeg inače ne pratim. Prijateljima za ljubav, mada nerado, daću mu na značaju i pojasniti na način na koji će, nadam se, razumjeti.
Dakle, Vukanoviću, naravno da je na prijemima povodom Božića i Dana Republike bilo mnogo osmijeha i radosti. Ljudi se mirbože i raduju. Raduju se i rođendanu Republike Srpske. Primirja su se sklapala o velikim vjerskim praznicima. Kršili su ih takvi destruktivci kao ti. O radosti što se praznuje Dan Republike, uz sve koji na nju kidišu, da ne pričam.
E tu je tvoja i samo tvoja propast. I tvojih suflera.
Prirodno je da prijeme organizuje vlast, a opasno što vjeruješ da prijema i proslave ne bi bilo da su pobijedili kandidati SzP. Ili ne bi zvali sve funkcionere, kao što ovi jesu. Sve.
Pri tome ne znaš da godinama idem tamo gdje me pozovu, ko god, i kad god mogu. I uz saglasnost predsjednika SDS-a i/ili šefa Kluba.
I jedni i drugi znaju da ne idemo tamo da bismo izdali SDS, nego zato što je to i naše. Svih nas. I što niko nema monopol ni nad jednim takvim praznikom. Ima ih mnogo kojima je drago da vide da se možemo okupiti oko Božića i Dana Republike. Da nas lične sujete ne razdiru. Da se ne odričemo stvari većih od nas samih. Ko god je na vlasti, ako je to u ovakvim momentima bitno.
Mnogo je bitnije da se za mene zna gdje pripadam i tu sam jednoglasnom odlukom onih kojima se udvaraš, ali u stranku nećeš da uđeš, samo joj trošiš mandat zabavljanjem naroda. Malo bješe što si uludo potrošio mjesto za pravog člana uvalivši se u Bosićev kabinet, istog tog u čiju stranku nećeš. I to javno ističeš, „nisam član nijedne stranke“, i nije ti smetalo da u ime „nijedne“ potpišeš široku SzP koaliciju.
Što se tiče Poslovnika – kako tebi, tako i meni i svima ostalima – lijepo piše, pa nauči. To što ispucaš sve minute na početku i pobjegneš iz sale, imaš pravo, ma koliko je bijedno.
I konačno – dugo sam bila van sale i nisam se vratila na glasanje. Zakasnila sam. Mada moje „protiv“ ne mijenja ništa. Da sam to planirala, izvadila bih karticu, kao neke kolege iz opozicije koje ne smiješ da pomeneš, a koji su očigledno planirali da ne glasaju.
Ništa nisi stvorio, napravio, sačuvao, žrtvovao, pa je otužna stvarnost da je sav tvoj životni domet čekati da drugi urade bilo šta da bi ti samo kritikovao. Zabavljaš narod i to je lijepo. Neka se ljudi smiju. Ali ništa više koristi od toga.
Kada bih radila što i ti, bila bih ti „drug“, a to ne mogu da podnesem. Ni jedno ni drugo. Radije ću ovako – argument na argument, dostojanstveno i sa poštovanjem, umjesto jalove pljuvačine. Probaj. Više se postigne za one koje predstavljaš.
Mada sumnjam da ćeš.
Ipak si ti samo običan kratki i loš vic.
Izvor: realno55.eu/rtr.tv
