Radnik iz Bijeljine danas važi za respektabilnog premijerligaša. Na čelu sa predsjednikom Mladenom Krstajićem, direktorom Nebojšom Tomićem i mladim trenerom Mladenom Žižovićem, koji su proteklih godina, od tima koji se borio za opstanak, napravili najuspješniji klub u Semberiji i najveći brend u Bijeljini. Sistematski i kontinuirani rad uvijek se dugoročno isplati, a od Radnika i Žižovića nema boljeg primjera u bh. fudbalu

Radnik iz Bijeljine danas važi za respektabilnog premijerligaša. Na čelu sa predsjednikom Mladenom Krstajićem, direktorom Nebojšom Tomićem i mladim trenerom Mladenom Žižovićem, koji su proteklih godina, od tima koji se borio za opstanak, napravili najuspješniji klub u Semberiji i najveći brend u Bijeljini. Sistematski i kontinuirani rad uvijek se dugoročno isplati, a od Radnika i Žižovića nema boljeg primjera u bh. fudbalu.

Mladen Žižović jedan je od glavnih tvoraca “evropskog Radnika”. Kluba skromnih finansijskih dometa, mnogo ispod većine bh. premijerligaša, ali u kojem je sjajna organizaciona struktura donijela stabilnost i prosperitet. Sportski segment vode ljudi koji razumiju procese u fudbalskoj teoriji i praksi, a to je Bijeljincima proteklih godina omogućilo da pišu nove stranice historije.

Nakon okončanja igračke karijere u sezoni 2015/16 u kojoj je Radnik osvojio Kup BiH, Žižović je praktično “iz kopački” prekomandovan u stručni štab Radnika kao jedan od pomoćnika trenera Slavka Petrovića, a zatim je istu ulogu imao i kod Nebojše Miloševića.

Već tada su ljudi u klubu prepoznali njegov trenerski potencijal i ambicioznost, jer je i kao igrač u ekipama za koje je nastupao bio vođa i “produžena” trenerova ruka na terenu. Gotovo kompletnu karijeru Žižović je proveo u Premijer ligi i što bi se reklo, poznaje je u dušu. Krstajić, nekadašnji fudbaler evropskog pedigrea i bogatog iskustva znao je to valorizirati, pruživši mu pravu šansu.

Kada je Milošević u finišu sezone 2016/17 “digao sidro” i napustio kormilo Radnika, tada 36-godišnji Žižović imenovan je kao vršilac dužnosti trenera. I uprkos tri vezana početna poraza, Krstajić i Uprava kluba ukazali su mu dodatno povjerenje na startu nove sezone kada je imenovan za šefa stručnog štaba.

Pokazalo se to kao pun pogodak, jer Žižović je danas trener sa najdužim angažmanom među svim premijerligaškim trenerima. Dvije godine i četiri mjeseca na klupi jednog kluba, za bh. prilike je svojevrstan podvig, s obzirom da nakon dva ili tri loša rezultata treneri po automatizmu mogu pakovati kofere.

A, Radnik je itekako znao upasti u krizu. Rani dio sezone 2017/18 bio je vrlo loš. Računajući i poraz od Širokog u Kupu, tim iz Bijeljine je u avgustu i septembru vezao šest poraza. I tadu je Uprava kluba stala iza Žižovića koji je do kraja sezone ekipu odveo u Ligu za prvaka, a na kraju je Radnik zauzeo sjajno peto mjesto.

Prošle sezone semberski premijerligaš ponovio je sjajne rezultate i ponovo je bio petoplasirani, a nakon neizdavanje licence za Evropu FK Željezničar, zauzeo je njihovo mjesto i po drugi put se našao na evropskoj sceni. U dvomeču protiv Spartak Trnave, klub iz Bijeljine je pokazao da se može nositi i sa renomiranijim rivalima, ali je nesretno eliminisan nakon penala.

Da Krstajić i ostatak čelnika Radnika znaju šta rade potvrdio je i početak ove sezone. Žižović je dugo figurirao kao glavni kandidat da naslijedi Baku Sliškovića u Zrinjskom, u klubu u kojem je tokom igračke karijere stekao status legende, ali u Radniku ga nisu željeli pustiti tek tako.

Uz punu podršku i čvrsta uvjerenja ostao je u Bijeljini, jer Radnik je postao zdrava i dobra sredina za napredak, ne samo za fudbalere nego i za trenera. Pritiska i imperativa rezultata nema, ali u svakom trenutku zna se ko šta radi i čemu klub teži.

Uz mnogo rada i truda, Žižović je u protekle dvije sezone izgradio trenersku reputaciju. Mladi stručnjak koji je svojeveremno zabilježio i četiri nastupa za bh. reprezentaciju veliku pažnju pridaje i razvoju mladih fudbalera, a posebno je fascinantno kako je u hodu riješavao igračku križaljku, jer Radnik je po nepisanom pravilu u svakom prelaznom roku ostajao bez nekoliko nosilaca igre.

Žižović, koji je uz direktora Tomića zadužen za dovođenje igrača, napravio je sjajan posao u svakom prelaznom roku i zaista ima nevjerovatan “njuh” za dovođenje fudbalera. Sa oskudnim sredstvima, u kratkim vremenskim periodima, uspio je da oformi kvalitetne ekipe, dovoljno konkurentne i onima iz samog premijerligaškog vrha.

Tim iz Bijeljine je kroz kompletan taj period zadržao prepoznatljivu igru i već odavno svi ih posmatraju kao “čvrst orah” za svakog protivnika. Žižovićeva ekipa znala je gubiti, nerijetko i nezasluženo i spletom raznih okolnosti, a rijetki su timovi koji su u potpunosti nadigrali Bijeljinice.

Uz već izgrađen stil igre, mladi trener je stvorio jak kolektiv što je dodatna snaga Radnika. Jednostavno, razlike u kvaliteti u Premijer ligi su premale, a Žižović zna kako izvući maksimum od svakog igrača i na taj način kompenzirati određene nedostatake u ekipi.

Osim toga, demonstrirao je dovoljno taktičkog umijeća. Pokazao je da “zna igrati” na rezultat i da u teškim momentima može preokrenuti situaciju u svoju korist.

Tri poraza u prva četiri kola ove sezone bila su opterećenje i za Žižovića, iako su bila uslovljena igranjem u Evropi i promjenama u igračkom kadru. Mnogi su ih nakon lošeg starta vidjeli u borbi za opstanak, ali igrači i stručni štab nisu klonuli duhom. Radili su još jače, a nakon toga vezali su tri pobjede, uključujući gostujuću protiv Veleža i domaću protiv favorizovanog Zrinjskog, koji je bio potpuno nadigran i nemoćan na Gradskom stadionu.

Bijeljinici su ponovo na pobjedničkom kolosijeku i u gornjem dijelu tabele, a za njih je svakako najvažnije da bez prevelikih turbulencija mogu igrati ostatak sezone i po običaju, iz drugog plana, pokušat će pomristi račune favoritima. Zbog toga je Radnik danas poželjna destinacija za mnoge fudbalere, gdje u zdravom okruženju mogu biti potpuno skoncentirsani na fudbal. Marljiv rad na kojem Žižović insistira prihvatili su i fudbaleri, svjesni da tim iz Bijeljine može biti odskočna daska u njihovim karijerama.

Žižovićev Radnik je spoj mladosti i iskustva u kojem su svi podređeni kolektivu, a nerijetko “isplivaju” i pojednici.

Veteran Velibor Đurić proživljava drugu mladost i trenutno je najbolji veznjak u šampionatu. Slaviša Radović prethodnu sezonu bio je najbolji lijevi bek, a i na početku ove sezone to potvrđuje. Demir Peco se vraća u pravu formu nakon serije povreda koje su ga usporile i od nega se očekuje mnogo u nastavku sezone.

Miloš Simonović i Ivan Šubert su jedan od najboljih stoperskih tandema u ligi, a Dejan Maksimović se nakon epizoda u Srbiji i Hrvatskoj vratio u PL i nametnuo se kao jedan od najboljih igrača ekipe. Luka Bilobrk već je godinama jedan od najboljih golmana u prvenstvu, a nakon razlaza sa Širokim prihvatio je poziv iz Bijeljine.

Jovan Motika je na širem mladih reprezentativaca BiH. Vladimir Bradonjić je veliki potencijal i tek treba da zablista u skladu sa talentom. Igrače poput Nedima Mekića, Aleksandara Vasića, Mahira Karića ili Srđana Bečelića uvijek je korisno imati u ekipi kao zahvalne fudbalere.

Neki igrači su u dosadašnjem Žižovićevom mandatu naprosto “eksplodirali” i napravili iskorak u karijerama.

Irfan Hadžić je od relativno anonimnog napadača postao najtraženiji igrač Premijer lige, koji je preko Zrinjskog i Akhisrarspora postao i A reprezentativac. Besim Šerbečić je svojevremeno napravio sjajan transfer u Rosenborg i stekao status mladog reprezentativca. Dino Beširović je također bio među najboljim veznjacima lige, stigao je i do A reprezentacije i transfera u Hajduk, dok je i Aleksandar Glišić pronašao inostrani angažman.

Marko Obradović i Samir Memišević su nešto prije Žižovića doživjeli igračku afirmaciju, ali su potvrda kvalitetnog rada i puta kojim je bijeljinski premijerligaš krenuo posljednjih godina.

I sve to sa budžetom od 300.000 KM, bez prave podrške navijača i vrlo male ili nikakve pomoći lokalne zajednice. Radnik je istinsko sportsko čudo u BiH, a među zaslužnim za veliki progres Bijeljinaca ističe se mladi i perspektivni trener Mladen Žižović.

Nešto stariji ljubitelji domaćeg fudbala pamte ga kao vrsnog veznjaka, sasvim sigurno kao jednog od najboljih od osnivanja Premijer lige. Oni koji ga se ne sjećaju iz igračkih dana, imali su razlog da ga već sada detektuju kao kvalitetnog stručnjaka, koji je na dobrom putu da ostavi značajan trenerski pečat u bosanskohercegovačkoj fudbalskoj eliti.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: scsport.ba

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име