Gorska služba spašavanja Bijeljina postoji nepune dvije godine i ima oko 40 članova, većinom mladih ljudi. Nažalost, otkako su osnovani, imali su nekoliko situacija kada su morali da se angažuju i pomažu ljudima u nevolji.
„Za nepune dvije godine koliko postojimo, nažalost, imali smo dosta situacija gdje su naši ljudi bili angažovani, pored Civilne zaštite Grada i Republike Srpske. S obzirom na sve klimatske promjene i novo doba u čitavom svijetu, za očekivati je da ćemo, nažalost, imati još više akcija gdje će biti potreba za našim angažovanjem. Kada je Bijeljinu zahvatilo nevrijeme, mi smo se tu noć samoorganizovali. Oko 20 ljudi iz GSS je bilo prisutno i kolegama i prijateljima iz a.d. „Komunalca“ smo pomagali da uklone drveće koje je palo preko ulica. Za nepuna tri sata zajedničkim naporom smo uspjeli i sve ulice u gradu su bile prohodne“, rekao je Nenad Jovanović iz GSS za portal Dešavanja u Bijeljini.
U istom periodu, preko RUCZ RS su bili angažovani da pomognu opštini Šamac, što su oni rado i prihvatili.
„Bili smo angažovani preko RUCZ RS s kojom imamo potpisan Memorandum o saradnji. Poslali su nas kao tim za spasavanje za rad na visini. Situacija je bila katastrofalna, bilo je dosta zgrada koje su oštećene, objekata javnih preduzeća i ustanova. Takođe, mislim da ne postoji objekat koji nije pretrpio neki vid štete. Išli smo dva dana u Šamac i radili smo na dvije zgrade, Parohijskom domu… Uklonili smo dijelove krova koji su bili rizični po bezbjednost ljudi“, ispričao je Jovanović.
Kako kaže, raduje ga činjenica da u Bijeljini ima 40 ljudi koji su spremni da rizikuju svoj život i zdravlje da bi nekome pomogli i to sve – bez ikakve nadoknade.
„U planu nam je da se iduće sedmice sa Pedagoškim fakultetom, koji organizuje Kamp na Tari za djecu, pojavimo i predstavimo toj djeci – od 3. do 9. razreda. Mi ćemo im pokazati čime se mi bavimo, kako da naprave kamp, kako da se snalaze u prirodi, orjentiring, ronjenje, alpinizam koji će im, pretpostavljam, biti posebno interesantan. Pokušaćemo da kroz saradnju sa fakultetom nove naraštaje približimo nama“, istakao je Jovanović.
Imao je priliku da sa grupom hrabrih ljudi otputuje u Tursku kada su pomagali ljudima kojima su domovi uništeni razornim zemljotresima.
„Pored pripadnika GSS koji su otišli u Tursku, ja sam otišao kao dio Republičkog tima za spasavanje iz ruševina. Ti ljudi su za mene heroji. U situaciji kada je sve porušeno, kada ste ostali bez porodice, mjesta za život, taj grad više ne postoji, ti ljudi su imali dovoljno nekog dostojanstva da to stojički podnesu… Dok čekaju da im izvučemo tijelo najbližih, oni su imali snage da nude i čaj i hranu i slatkiše… Ne mogu Vam opisati tu situaciju“, iskren je Jovanović.
Kako kaže, emocije kod njih prorade tek kada se nešto završi. Dok traje akcija, nisu ni sami svjesni gdje se nalaze i koliko dobra čine, ali kada sve prođe, osjećaj je za njih neprocjenjiv i neopisiv.
„Iz ličnog iskustva, emocije prorade tek kad se nešto završi. Bilo koja akcija da se radi, te emocije tek na kraju prorade. Ti ljudi su kao ja – budu srećni, zadovoljni, osjete ispunjenje… Vi znate da ste dali svoj doprinos da nekome pomognete… To je neopisivo i neprocjenjivo“, rekao je Jovanović i dodao:
„Kada je redovna situacija, mi imamo redovne nedjeljne treninge gdje radimo i aplinizam i ronjenje i orjentiting… mi prvo radimo na tim bildingu, da se ljudi upoznaju, zbližavaju, uče da sarađuju i da se oslanjaju jedni na druge. To je najbitnije. Mi smo imali čovjeka koji se ekstremno plašio visine… Tu niko nikoga ne primorava da svoj strah prevazilazi na silu, da ga guramo u neku situaciju u kojoj se ne osjeća bezbjedno, ali uvijek pokušavamo da ljude iz zone komfora bar malo pomjerimo, za milimetar ili centimetar i on na taj način sam prevazilazi svoj strah uz pomoć kolega“, ispričao je Jovanović za Dešavanja u Bijeljini.
U planu im je da se i dalje razvijaju, prave organizacionu strukturu oko načina prijema novih članova, kako, šta i na koji način da se primaju.
„Imamo zainteresovanih koji nas svaki dan pitaju kako da pristupe, a opet tu mora da postoji neki red, raspored i način kako neko postaje član GSS. Nije samo dovoljno obući majicu i reći da si član. Moraju se posjedovati određena znanja, a i da se prođe određena vrsta testova. I kada neko postane član, on je određeni period pripravnik, sve dok ne prođe sve potrebne obuke i kvalifikacije kako bi postao pravi spasilac. U narednom periodu, krajem mjeseca, planirali smo da idemo na stažno ronjenje u Crnu Goru gdje bi naši članovi, koji su položili za prvu ronilačku zvijezdu, trebali da obave stažna ronjenja koja su potrebna kako bi održali tu kategoriju i kako bi stekli uslove da polažu za sljedeću“, objasnio je Jovanović.
Inicijalna kapisla za osnovanje GSS je bio zemljotres u Kostajnici. Svaki grad bi trebao da posjeduje službu, kako god da se zove, da bi evakuisala ljude sa određenih visina, gdje vatrogasne korpe to ne mogu da urade.
„To je bio zamajac za osnivanje, a sada je sve na nama da razvijemo, sačuvamo i da njegujemo. Imamo podršku i grada i republičkih institucija i nadam se da ćemo uspjeti u tome“, zaključio je Jovanović.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
