Jedina farma gusaka u BiH nalazi se u selu Triješnica kod Bijeljine, a za proizvodnju ove peradi odlučila se porodica Pantić prije šest godina, smatrajući da su guske deficitaran proizvod na tržištu.
Međutim, sve češće razmišljaju da prestanu sa ovom proizvodnjom, jer na tržištu BiH nema potražnje za guskama. Jedini spas vide u donošenju uredbe kojom će BiH biti dozvoljen izvoz peradi i njihovih proizvoda na tržište Evropske unije.
Pantići su prije šest godina počeli sa proizvodnjom gusaka registrujući se kao Poljoprivredna zadruga “Anser” sa željom da se probiju na ino-tržište. Kažu da nisu uspjeli u tome prvenstveno zbog prekograničnih barijera i zakonske procedure koja još nije regulisala izvoz guščijeg, odnosno mesa peradi na tržište Evropske unije.
Trenutno njihovo jato broji oko 500 gusaka, što je prevelik broj za tržište BiH na kojem je mala zainteresovanost za guščije meso, kaže Boro Pantić.
– Držimo do 500 komada u čistoj rasi, talijanke bijele guske, koje imaju uravnotežen odnos mesa i masti, vrlo otporne na sve bolesti i imaju prednost na druge guske. Guska je biljojed, koristi svu biljnu masu i žitarice. Hranimo je sa našeg imanja, a ako zafali dokupimo. Guska dnevno pojede oko 300 grama kukuruza, ako se hrani samim kukuruzom, a ako ima biljnu masu, onda je to daleko manje – kaže Pantić.
Guščija džigerica je izuzetno cijenjena i skupa. Kilogram košta oko 200 KM. Na cijeni je i rastopljeno guščije salo, posebno traženo za liječenje respiratornih bolesti. Ako se dobro hrane, guske mogu dostići težinu i do šest, pa i sedam kilograma. U posao uzgoja gusaka je uključena i Milica Pantić.
– Naše tržište je nedovoljno, a da izvozimo ne možemo. Kucali smo na mnoga vrata i svi obećavaju, ali ništa konkretno nije učinjeno. Ispunjavamo sve zahtjeve EU i njihovog tržišta – kaže Milica.
Pantići s nestrpljenjem čekaju na donošenje uredbe kojom će BiH biti dozvoljen izvoz peradi i proizvoda od peradi u EU.
– Mogli smo sve guske da prodamo u Njemačku za katolički Božić. Imali smo i kupca iz Švedske, ali zbog nemogućnosti izvoza, on je otišao u Rumuniju i tamo kupio guske koje su skuplje. Ni guščije perje na području BiH nemamo kome da prodamo, dok se izvan naših prostora plaća 10 evra po kilogramu. Za prodaju perja bio je zainteresovan i jedan kupac iz Kine, ali su ponovo zakonske prepreke stale na put i u realizaciji ovoga posla – kaže Boro Pantić.
Peradarstvo nije obuhvaćeno ni strategijom grada Bijeljina, a ni iz Agrarnog fonda nema podsticaja za ovu proizvodnju.
Zamjenik direktora u Agrarnom fondu Bijeljina Zdravko Mikić kaže da je u Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa potvrđeno da bi određene firme uskoro trebalo da počnu izvoz pilećeg mesa, ali da li će tu ići i guščije meso, to je sada upitno. Pantići mogu da podnesu inicijativu gradskoj upravi, Agrarnom fondu i Ministarstvu poljoprivrede, pa će se verovatno naći način da se pomogne i ta vrsta proizvodnje – kaže Mikić.
Mnogi odustali zbog njihovog iskustva
Problem predstavlja i nedostatak linije za klanje gusaka u BiH, a takvu opremu nema niko ni u Srbiji. Za Pantiće je ova oprema skupa i nedostižna, pa ovaj posao za sada rade ručno. Njihove guske dostižu prosječnu težinu od četiri do sedam kilograma, a kilogram mesa žive vage prodaje se po cijeni od pet maraka.
Guske jaja nose samo u proljeće i tada Pantići dio jaja prodaju, a drugi iskoriste za novu proizvodnju. Iako su mnogi bili zainteresovani za ovu proizvodnju, vidjevši kako oni loše prolaze na tržištu, ubrzo su odustali, tako da je ova porodica i dalje jedina koja ima farmu gusaka u BiH.
Izvor: Srpskainfo.com
Izvor: www.bijeljina.org