U Muzeju Semberije večeras je otvorena zannimljiva izložba likovnih radova Spomenka Đekića, apsolventa na Akademiji likovnih umjetnosti u Banjaluci, pod nazivom „Agonija i ekstaza“ kojom je Đekić želio da poruči da „jačina leži u korijenu“. Vraćajući se djelima starih majstora želio je da predstavi „sirova umjetnička osjećanja, koja se ispoljavaju kroz borbu bez bilo kog štita ili mača, bez pomagala, borbu kroz umjetnost, sa samim sobom“.
Đekić kaže da je poenta ove izložbe izražavanje nezadovoljstva činjenicom da se danas crtež stavlja u drugi plan i što ljudi koriste projektore i plotere, a neki idu i tako daleko da štampaju fotografije na platno i da ih nakon toga „slikaju“.
„ Crtež je, po meni, najbitniji i najčistiji segment u umjetnosti. Na crtežu se sve vidi. Svaka greška je na crtežu vidljiva i tu nema laži i obmane. Neki umjetnici preskaču jedan tako važan segment i počinju odmah da slikaju, što je apsurdno. Želio sam ovom izložbom da pokažem koliko je crtež važan u umjetnosti i da može stajati sam za sebe i da opet ispolji svoju pravu snagu“.
Đekić kaže da je kroz figure i skulpture iz doba renesanse i baroka želio da prikaže i osjećanja kroz koja prolazi dok slika.
„Ima tu i agresije, agonije, bijesa, pa čak i usamljenosti i odbačenosti. Opet, kada se crtež ili slika završi, nastupa momenat ekstaze kada se doživljava vantjelesna blaženost i osjećaj sreće koji se ne može osjetiti na nekom drugom mjestu, osim dok slikate i stvarate“, kaže Spomenko Đekić, svojevremeno jedan od najboljih učenika u Slikarskoj radionici „Paleta“, likovnog majstora Jove Lalića iz Zvornika. Đekić svoje slikarsko stvaranje podvodi pod akademski realizam, sa izletima, kako kaže, i u hiperrealizam.
Izvor: desavanjaubijeljini.com
