Za nas nema nemogućeg, ali vatru nikada ne smiješ podcijeniti
Mile Spasojević se za vatrogastvo odlučio jer je to human posao koji se, kako kaže, radi srcem ili nikako. U vatrogastvu je 26 godina i iza sebe ima veliki broj intervencija svih oblika i obima. Ističe da za vrijeme intervencije nema umora, samo cilj da se spase nečiji život, kuća, imovina.
Kada ste i gdje počeli da se bavite ovom profesijom za koju možemo slobodno reći da je predodređena samo za najhrabrije? Kako je tada bilo organizovano vatrogastvo?
-U vatrogastvu sam od 1993. godine, a vatrogasac sam prvih deset godina bio u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu ,,Podrinje“ u Janji, a zatim sam prešao u Bijeljinu na mjesto zamjenika starješine vatrogasnog društva. Nakon šest mjeseci, po odlasku tadašnjeg starješine u penziju, dolazim na mjesto starješine, na kom sam i danas. U vrijeme kad sam počeo kao vatrogasac, vatrogasno društvo u Janji imalo je samo četvoricu zaposlenih, a vatrogasci dobrovoljci angažovani su po potrebi. Ni bijeljinsko vatrogasno društvo tada nije bilo brojno, imalo je 16 zaposlenih. Godine 1993. gorjela je Tehnička škola ,,Mihajlo Pupin“ i taj slučaj je ukazao da se mora ozbiljnije pristupiti organizaciji vatrogasnog društva. Pokrenuta je inicijativa da se formira profesionalna vatrogasna jedinica, što je i urađeno 1994. godine, a kao Profesionalna vatrogasna jedinica funkcionisali smo do 2012. godine, kada smo, po Zakonu o zaštiti od požara, preimenovani u Teritorijalnu vatrogasnu jedinici koja djeluje u sklopu Gradske uprave grada Bijeljine. Godinu poslije, gasi se Vatrogasno društvo Janja koje 2014. godine postaje odjeljenje bijeljinskog vatrogasnog društva koje opslužuje Janju i petnaestak sela koji gravitiraju toj mjesnoj zajednici. Danas Teritorijalna vatrogasna jedinica Bijeljina ima 63 zaposlenih, od toga 56 operativaca, a to su vatrogasci, zamjenik stariješine i stariješina.
Kako je Vatrogasna jedinica osposobljena za protivpožarne intervencije? Koliko imate vozila, te u kakvom je stanju lična oprema vatrogasaca?
-Kada sam počeo da radim, vozila kojima se raspolagalo bila su stara, najmlađe vozilo bilo je 1986. godište. Prvo novo vatrogasno vozilo kupljeno je 2005. godine. Od tada do danas kupili smo 17 vatrogasnih vozila različitih namjena. Inače, trenutno raspolažemo sa 19 vozila. Vatrogasci su opremljeni novom ličnom opremom koja se sastoji od interventskog odijela za pristup vatri, vatrogasnih čizama, vatrogasnog šljema, opasača, rukavica i izolacionog aparata.
Zvanje vatrogasca je plemenito i časno. Pomažete ljudima spašavajući njihove živote i imovinu od požara, pomažete unesrećenima u saobraćaju, te našu lokalnu zajednicu čuvate od mogućih požara. Vatrogastvo je posebno težak i opasan posao i u mnogim situacijama u opasnosti se nađu i vatrogasci. Da li ste od 1993. godine, od kada ste Vi u vatrogastvu, imali slučajeva teško ozlijeđenih i stradalih vatrogasaca?
-Na našu veliku sreću nismo imali slučajeva niti teško ozlijeđenih niti stradalih vatrogasaca. Lakših povreda je bilo, ali nikada ništa ozbiljno. Taktika u radu je takva da se prvo mora zaštititi sebe, da bi se mogla pružiti pomoć drugome. Jer, ako vatrogasac nije dobro zaštićen on ne može pružiti pomoć ni drugome.
Vatrogasna jedinica Bijeljina, kao i svaka druga vatrogasna jedinica, vodi svoju statistiku o intervencijama. Kakva je bila prošla godina?
-Prošla godina je bila rekordna po broju intervencija, bilo ih je 479 i svakodnevno smo bili na terenu. Najveći je to broj unazad 26 godina, koliko sam ja u vatrogastvu. Od tih 479 intervencija, 21 je bila na privrednim objektima, 47 puta smo intervenisali na stambenim objektima, 27 na poljoprivrednim, a 191 put je gorilo nisko rastinje, a bio je jedan šumski požar. U 2018. godini bilo je 25 požara na putničkim automobilima, 34 požara na dimnjacima, a 40 puta smo intervenisali gaseći kontejnere. U 11 slučajeva smo intervenisali u saobraćajnim nesrećama, intervencije otvaranje vrata i lifta 36 puta, a bile su i 42 razne druge tehničke inervencije. Kad je riječ o materijalnoj šteti, procjenjujemo da je preko 1.500.000 maraka, jer je bilo požara sa velikom materijalnom štetom. Požari su, izdvajam, zahvatili četiri pilane, gorjela je farma svinja u Dvorovima, objekat firme ,,Globus“ u Krivoj Bari, te domaćinstvo u Gornjem Kojčinovcu u kom su izgorili pomoćni objekti, poljoprivredna, mekanizacij i jedan broj stoke.
Godinama ste ukazivali na problem neadekvatne lokacije vatrogasne jedinice. Smješteni ste u objekat koji je sagrađen još u doba austrougarske vladavine, a u koji se, kako piše istorija, po osnivanju, davne 1886. godine, smjestilo vatrogasno društvo. Početkom ove godine javnost saznaje da će se graditi novi vatrogasni dom. Možete li nešto više reći o tome?
– Istorija vatrogasnog društva na neki način je i istorija našeg grada, jer rasli smo zajedno. I u dobrim i u turbulentnim vremenima , ponosni prije svega na činjenicu što smo se kroz sve ove godine uspješno razvijali, brinuli smo za sigurnost naše zajednice.
Da, dislokacija nam se smiješi, zahvaljujući našoj upornosti i razumijevanju Gradske uprave na čelu sa gradonačelnikom Mićom Mićiće. Ovaj objekat je u prvoj gradskoj zoni, u Majevičkoj ulici, i iza objekta Elektro Bijeljine. Problem je što je uska uličica koja vodi od našeg objekta na glavnu ulicu, što otežava izlazak naših vozila na intervencije, a pored toga smetnja znaju biti i nepropisno parkirani automobili građana.
Za izgradnju vatrogasnog doma već je kupljeno zemljište. To je parcela od oko 10 dunuma, prije raskrsnice prema Velikoj Obarskoj, na lijevoj strani. Novac je iz budžetskih sredstava grada Bijeljine, a iz budžeta su i sredstva za izradu tehničke dokumentacije. Projekat će uraditi Direkcija za razvoj grada, a biće to prvi put da se u Bijeljini gradi vatrogasni dom. Zato ćemo se potruditi da izgledom, veličinom, sadržajima i funkcionalnošću bude u skladu sa potrebama novog vremena i kao u razvijenim sredinama.
Gradnja će početi ove godine, a dinamiku gradnje diktiraće finansijska sredstava.
Izvor: semberske.info