Gradski park: Car je Bijeljinu vječno darivao (foto)

Datum:

Share post:

Ima jedno neobično mjesto u Semberiji, u njenoj Bijeljini, do kojeg vode svi putevi, sve ulice i trotoari – bijeljinski perivoj.

Gradski park u Bijeljini je ponos svih Semberaca – rajsko mjesto prvih uzdaha i poljubaca, radovanja i tuge, uzdizanja do neba i padanja u kal…

To je perivoj platana, tajni i suza, prigušenih "ah", grčenja i opuštanja. On je je nekad bio promenada cipela, brčića, dugih zolufa, kožnih jakni, farmerki, prvih plesova, sigurno konačište za odocnjele putnike i beskućnike…

On je, on je – i začeće. Poodavno je napunio vijek postojanja, botanička je rijetkost i prirodna ljepota po kojoj se Bijeljina prepoznaje.

Njime diše veliki bijeli, široki, ravni i prepuni semberski grad.

Vremešniji je od većine građevina u Bijeljini. Zasađen je 1891. godine kada je Bijeljina, nakon duge turske vladavine, polazila prvi put u Evropu po škole, bolnicu, apoteku, korzo i svijetle trgovine. Kada je robom zamijenila espap.

Alejama perivoja šetali su Jovan Dučić, njegova Magda (bijeljinska poetesa Magdalena Živanović), Silvije Strahimir Kranjčević, Dušan Baranin, Sofka Nikolić i drugi.

Bijeljinski perivoj u početku je imao sličnu sudbinu kao i Tajšmajdanski park u Beogradu. Tašmajdan je prvo bio kamenolom i na periferiji naselja, a bijeljinski velika ledina, svačija i ničija pustolovina, kaljuga uz čaršiju. Oba parka dobri ljudi su uredili i zasadili drveće i cvijeće, prosjekli im aleje, zasijali travu i žbunove, postavili klupe i kandelabre – napravili raj na zemlji.

I sada se bijeljinski park može porediti sa Tašmajdanom po veličini, posjeti, namjeni i značaju. Samo što je u pjesmi na Tašmajdanu bila Višnja, a u bijeljinskom perivoju zanosna Drinka sa čudesno vragolastim čuperkom kose.

Nekada pusta i jalova blatnjava gradska poljana – sada najznamenitiji dio grada. Nema ni jedne bijeljinske porodice koja nije, s ponosom, u park vodila goste, rođake i prijatelje kada im dođu u posjetu. Na prste se mogu izbrojati gradska djeca koja nisu prohodala i na njegovim travnjacima i alejama načinila prve klecave, nesigurne ali za život bitne korake.

I kada se potisne nostalgija i "žal za vremenima starim", mirne duše mora se priznati da je bijeljinski zasad slika i ogledalo grada, njegova dika, odredište, sastajalište, izletište, prečica, mjesto plača, poletište za "deveto nebo" i samo jedino i jednostavno – park.

Uvaženi Bijeljinac, profesor srpskog jezika, književnik i novinar Slobodan Petrović, hroničar Bijeljine i Semberije, zapisao je da je bijeljinski park prije stotinu i više godina počeo saditi car!

Bijeljina je zbog toga jedini grad na svijetu kome je car podigao park i bio mu čuvar!

Naime, u sadašnje Novo Selo, istočno od Bijeljine, gdje je sada Poljoprivredno dobro "Semberija", Austrougarska je, kada je anektirala ove krajeve, dovela svoje podanike i podigla naselje i nazvala ga po svom monarhu Franc Jozef Feld – Selo Franca Jozefa.

U njega je 1882. godine, sa roditeljima, iz Austrije, doselio i plavokosi dječak Johan Kajzer što u prevodu na srpski jezik znači Jovan Car. Otuda i priča da je car podigao park i čuvao park.

Zavolio je mali Jovo Car, ravnicu ali su mu nedostajale šume iz rodnog, zavičaja. U Franc Jozef Feldu tada nije bilo ni jednog jedinog drveta, čak ni žbuna. Zbog toga je mali plavokosi Car maštao o tome da, kada odraste, sadi drveće. Mnogo drveća. Da posadi čitavu šumu.

San mu se i ostvario.

Nakon školovanja u Austriji Johan Kajzer vratio se u Bijeljinu i postao beamter (službenik) u opštini u "Odjelu za uzgoj lovstva i podizanju šuma".

Na njegovo traženje opština je odobrila kupovinu sadnica raznog drveća za budući park. Johan Kajzer prionuo je povjerenom mu poslu, sa germanskom preciznošću i pedantnošću, ali i kao veliki zaljubljenik u prirodu.

Brzo je napravljen plan budućeg parka i sačinjen raspored sadnica na velikoj povrljini. Predviđeno je bilo da najviše bude sadnica platana (do tada nepoznatog drveta u Semberiji), kestenova za parkovske aleje, zatim topola, jablanova, lipa, tuja, jela, bora, bukve i niskog alpskog rastinja za imitaciju grmova.

Da bi nabavio sadnice Johan Kajzer je dva puta išao u Beč i Budimpeštu. Nabavio je i sadnice rijetkog egzotičnog drveta koga sada u parku, nažalost, nema.

S proljeća 1891. godine Johan Kajzer počinje sadnju – pratvarajući svoj dječački san pretvarati u stvarnost.
Kajzer je bdio nad poslom. Nadgledao je radove, pokazivao ljudima kako se sadi drveće, a i sam je uzimao ašov i lopatu. Kaljava i pusta bijeljinska utrina postala je park.

Sadnice su propisno bile zaštićene od glodara, ali ne i od djece i gradske sirotinje, jer tadašnji ljudi nisu mogli shvatiti da više neovlašteno mogu ulaziti na bivšu gradsku ledinu, koja je, dok Kajzer nije posadio drveće, bila svačija i ničija – ni carska ni spahijska.

Bila je, u stvari, utrina nekog bega po kojoj je svako mogao plandovati i raditi šta mu je volja. Sav tadašnji bijeljinski svijet čudilo je što plavokosi Švabo i iz Franc Jozef Felda sadi toliko drveća, koje nije voće i koje ničemu ne služi.

Kajzer je imao dosta muke sa razuzdanom djecom da bi sačuvao park. Neki su mu krali sadnice i nosili ih kućama, pa je Johan morao trčati s kraja na kraj parka, mlatarati rukama i štiti svoj zasad.

Mlatarao je tako Car Jovo, kako su ga Bijeljinci po svome prekrstili, po parku od jutra do sutra čuvajući drveće. I ostario je mlatarajući rukama i, što na njemačkom što na jedva naučenom srpskom jeziku, do kraja života je prijetio, psovao, molio, preklinjao, vrištao i bogoradio.

– Luda sfijet! Luda, luda! Blesafa! Ne čupala drfeće! Ostafila to, komšija, molila te ja… Ostafila ta drvo đafo te odnijela! O, luda sfijeta! Luda, luda… – godinama se razlijegao gradskim parkom glas Johana Kajzera.

I uspio je. Sačuvao je svoje carstvo od nekoliko hektara – sadašnji velelijepi bijeljinski park.

Kasnije su Bijeljinci sve čuvare parka zvali kajzer (car), pa ma koje on vjere bio. A kajzer u parku je bilo značajno i poštovano zanimanje. I sada stariji ljudi u parku plaše djecu kajzerom, tim čudnim, nabreklim, plavokosim, zadihanim i upornim Austrijancem koji je begovu kaljavu pustolovinu, obraslu divljim jabukama, trnjinama, trešnjama i gloginjama, pretvorio je u najznačajniji dio Bijeljine i čitave Semberije.

Jovo Car je uspio i ostavio iza sebe djelo neprocjenljive vrijednosti.

Bio je jedini car na svijetu kome je glavno i jedino zanimanje bilo da čuva park. To samo može biti u Semberiji i nigdje više na zemaljskom šaru.

Perivoj su uspjele sačuvati (mada u nekim vremenima izuzetno teško) i mnoge generacije Bijeljinaca. Osim Bijeljini, park pripada i svakom Ravničaru. Za sve je park svetinja, mjesto iz mladosti koje se ljubomorno čuva i ne dozvoljava se nikome da pomuti uspomene iz njega.

Bijeljina i semberska ravnica u parku imaju svoje blagorodno mjesto, na kome se rađaju velike i prve ljubavi, u kome se mame prvi drhtavi, slatki i vreli poljupci. U njemu se mrse se i vole čuperci i – i, na kraju, provode se penzionerski dani sa pričom o čuperku zanosne Drinke.

Bijeljina je opet pošla u Evropu.

Sada sa svojim perivojem.
To nije mala stvar, jer njoj je park podigao i čuvao jedan car!

Izvor: rtvbn.com/Tihomir Nestorović

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

POVEZANE VIJESTI

AD ’’GRAD’’ BIJELJINA: Dr Saša Lalić predsjednik Organizacionog odbora ’’Interagro 2024’’ – “ZEMLJA SE BRANI JER HRANI, KAO MAJKA’’ (foto)

“ZEMLJA SE BRANI JER HRANI, KAO MAJKA’’ U sali za sastanke AD“GRAD“ , održana je prva sjednica sa konstitutivnim...

“Z Marketi” otvorili vrata svog najnovijeg objekta u Račanskoj ulici u Bijeljini (foto,video)

“Z Marketi” vodeći lanac supermarketa poznat po svojoj širokoj ponudi kvalitetnih proizvoda, danas je otvorio vrata svog najnovijeg...

Đurđević, predsjednik SG Bijeljina, otvorio Vaskršnju izložbu članova Udruženja likovnih umjetnika „Sveti Luka“ (foto)

Predsjednik Skupštine grada Bijeljina Aleksandar Đurđević svečano je otvorio Vaskršnju izložbu članova Udruženja likovnih umjetnika ''Sveti Luka'' iz...

DODIK: Igranka muslimana obiće se o glavu BiH (foto)

Igranka koju su priredili bosanski muslimani po pitanju članstva samoproglašenog Kosova u Savjetu Evrope na kraju će se...