– Kada sam diplomirala na Akademiji u Banjaluci, ubrzo je stigao poziv iz Gradskog pozorišta Semberija da se pridružim njihovom ansamblu i to je zaista bilo iznenađenje. Znamo svi koliko je u današnje vrijeme teško doći do posla, pogotovo u oblasti umjetnosti, ali očigledno su se neke kockice posložile u tom trenutku. Bijeljina mi je pružila mogućnost da se bavim poslom koji volim – priča za portal „Dešavanja u Bijeljini“ glumica Dragana Arsenić, rodom iz Kotor Varoša.
Akademiju umjetnosti u Banjaluci Dragana je završila u klasi profesorke Jelene Trepetov Kostić, a bijeljinsko Pozorište pozvalo ju je prije dvije godine da im se pridruži u predstavi „Najstariji zanat“.
– U tom trenutku nisam bila u mogućnosti da se nađem u datoj podjeli, ali s obzirom na to da im je nedostajala glumica, postala sam stalni član ansambla. U prvoj godini sam odradila pripravnički staž i evo već drugu godinu sam u sastavu Gradskog pozorišta „Semberija“. Moj prvi profesionalni proces bila je predstava „Kumovi“ po tekstu Dušana Kovačevića, u režiji Dragane Miloševske, i to mi je jedna od dražih predstava – navodi Arsenićeva.
Ona ističe da je prethodno radila alternacije za jednu od koleginica, ali da je rad sa Miloševskom na komadu „Kumovi“ ostavio na nju najjači utisak.
– Divna rediteljka koja ima mnogo razumijevanja za mlade glumce. Inače volim i poštujem djelo Dušana Kovačevića i, eto, imala sam sreću da igram u jednom njegovom komadu. Inače, igram još u predstavi „Pevanje i ćutanje Sofke Nikolić“, te alternacije u predstavama „Iluzije“, „Sada nije juli“, „Komedija ometena u razvoju“, „Mornar bez kompasa“… Ipak, smatram da mi lik Sofije iz predstave „Kumovi“ i dalje najbolje leži. Na njemu sam radila predano, trudila se, istraživala i stvarno se lijepo osjećam kada igram tu predstavu – naglašava Arsenićeva.
Iako Gradsko pozorište Semberija postoji tek pet godina, Dragana ističe da su sve predstave koje igraju veoma posjećene i da ih raduje što se pored stalnih posjetilaca uvijek pojavljuju nova lica u publici.
– Mnogo toga smo uradili, mnogo priznanja dobili. Čini mi se da se glas o našem kvalitetnom radu veoma brzo pronosi među ljudima i zato nas uvijek obraduje kada vidimo novu publiku. Bijeljina ima veliki potencijal kada je generalno riječ o kulturi i umjetnosti, ovdje sam upoznala mnogo kvalitetnih pojedinaca, pisaca, slikara, glumaca, i nadam se da će u godinama koje dolaze ovaj grad znati da im priži priliku, da iskoristi njihov talenat na pravi način. U Bijeljini postoji repertoar i za najmlađe kada je riječ o predstavama, naše pozorište izvodi komade za odrasle, ali nedostaju predstave koje bi bile interesantne učenicima viših razreda osnovne škole i srednjoškolcima. Voljela bih kada bismo i njima približili pozorišnu umjetnost – dodaje Dragana Arsenić.
Govoreći o glumačkom pozivu, ona navodi da je za nju gluma magičan osjećaj koji je obuzima ne samo tokom izvođenja predstave, nego i u toku procesa pripreme i poslije igranja.
– Obično glumci kažu da su znali da će se time baviti u životu, ali ja nisam. Bila sam član amaterskog pozorišta u Kotor Varošu, zahvaljujući nastavnici Srpskog jezika Velidi Popović koja nas je uvela u svijet glume i predstava. Tada sam zavoljela glumu, ali nisam znala da će to biti moj životni poziv, sve do momenta kada sam odlučila da ću upisati Akademiju. Nisam se pokajala nijednog trenutka i voljela bih da ostanem pri ovoj profesiji, bez obzira šta život nosio sa sobom u budućnosti – ističe Arsenićeva za „Dešavanja u Bijeljini“.
Ona naglašava da su je Bijeljinci dobro prihvatili i da joj je Bijeljina postala veoma draga u prethodne dvije godine.
– Voljela bih, kao i moje kolege, da naše pozorište nastavi da napreduje, da širimo ansambl, da dobijemo našu zgradu. Trebaju nam i tehnička lica – šminkeri, frizeri, dekorateri, garderoberi, scenografi, kostimografi… Nadam se da ćemo kroz naš rad promovisati i domaće autore, pisce iz Republike Srpske, kojih ima i te kako kvalitetnih – zaključuje Arsenićeva.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com