Bijeljinsku etno grupu „Bogojavljenska noć“ čine dvoje mladih koji u sebi gaje preveliku ljubav prema muzici, ali i očuvanju naše tradicije. Violeta Krajišnik, učenica Srednje muzičke škole, na prvo mjesto stavlja pjevanje, dok Aleksandar Jovanović, učenik Poljoprivredne i medicinske škole u krvi ima harmoniku.
„Nas dvoje smo se družili od malena, išli smo zajedno i u školu. Dok je on svirao harmoniku, ja sam pjevala uz njega. Prije par mjeseci smo došli na ideju da oformimo etno grupu „Bogojavljenska noć“ i da nastupamo kao grupa sa svojim imenom. Prvi naš nastup kao etno grupa nam je bio na Svetosavskoj akademiji u Dvorovima“, rekla je Krajišnikova za portal Dešavanja u Bijeljini.
„Kada smo imali deset godina, prvi put smo nastupili zajedno, a ja sam tek počeo da sviram i tada smo se i uklopili. Završio sam privatnu školu harmonike, gdje sam učio da sviram kako klasičnu, tako i narodnu muziku, ali ipak malo više volim da sviram narodnu muziku. Svi u porodici sviraju poneki instrument, počev od pradjeda, djeda, oca, pa je red bio na mene. Harmonika mi se svidjela i jedini je instrument koji može da uklopi i ritam i harmoniju da idu zajedno“, iskren je bio Jovanović.
Violeta planira da ostane u muzici i da nakon srednje škole upiše Muzičku akademiju u Novom Sadu. Aleksandar uči za veterinarskog tehničara i planira da upiše Veterinarski fakultet, ali i da ostane u muzici koja mu je velika ljubav. Kako kaže, oduvijek je želio da upiše veterinu, jer smatram da su životinje bezazlena bića koja žive u prirodi i bore se za opstanak.
Violeta Krajišnik, Aleksandar Jovanović
„Upisala sam muzičku školu isključivo zato što volim muziku i nije mi teško da navježbam neku kompoziciju, jer učim ono što volim. Može se reću da sam orijentisana na umjetnost i da tu rade geni. Pored pjevanja, koje je na prvom mjestu, sviram klavir, harmoniku i gusle, a pored toga usmjerena sam na kreativan rad, recimo volim da budem sa mamom u njenoj radionici, da se bavim najviše dekupažom, šivenjem… Gusle sam prve počela da sviram isključivo zato što sam cijeli život bila okružena njima. Ujak mi svira gusle, pa sam imala priliku njega da slušam kako izvodi i probala sam da vidim kako zvuči i da dokažem da mogu i žene da sviraju gusle“, istakla je Krajišnikova i dodala da je klavir i harmoniku počela da svira u sklopu muzičke škole i da ih je zavoljela, pogotovo klavir.
„Ne mogu reći da mi je bilo lako u muzičkoj školi. Prve četiri godine svirao sam kod jednog profesora, onda sam morao da promijenim profesora što mi je bilo najteže. Nakon nekog vremena, kada sam se uklopio s novim profesorom, postalo je dosta lakše i sve je teklo samo. Nastupao sam na raznim koncertima – u Bijeljini, Njemačkoj, Bugarskoj, Crnoj Gori. To su uglavnom bili koncerti sa folklorom gdje sam imao svoj solo nastup. Moram da priznam da je u Njemačkoj dosta drugačiji odnos publike prema onome što ja sviram, jer tamo ovo gledaju i cijene kao umjetnost“, rekao je Jovanović i dodao da se do sada dobro snalazio i uspio da uklopi te dvije ljubavi, pa je siguran da će to uspjeti i na dalje.
Ovo dvoje mladih iskreno kažu da uživaju da budu na sceni i sa publikom dijele svoju ljubav prema muzici, ali i da su ljudi do sada imali samo riječi hvale za njih i prije i nakon formiranja etno grupe.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
