Gost emisije „Oko u Oko“ portala Dešavanja u Bijeljini bio je specijalista urgentne medicine, doktor Srđan Mijatović. Doktor Mijatović zaposlen je u bijeljinskom Domu zdravlja skoro 20 godina, a od toga je većinu radnog vijeka proveo u Službi Hitne medicinske pomoći.
Da može ponovo da bira svoj put, ponovo bi se odlučio za urgentnu medicinu, jer to je, kako kaže, ljubav.
„Urgenta medicina se mora voljeti. Urgentna medicina je jedna od najtežih grana medicine, najstresnijih, nije komercijalna, a nije ni cijenjena od drugih kolega. Ipak smo mi ti koji imamo prvi kontakt sa povrijeđenim, bolesnim i svim drugim koji se javljaju u našu službu ili ih na terenu pregledamo. 20 godina sam proveo u Hitnoj pomoći i to je zaista veoma značajan i dug period, bilo je lijepih i manje lijepih trenutaka, ali iz ovog ugla kada sada posmatram, smatram da urgentnu medicinu zaista trebaš voljeti da bi je radio. Smjene su teške. Naš radno vrijeme je drugačije. Mi svoje radno vrijeme počinjemo ujutru u 7 pa do uveče do 19 časova, onda narednog dana od 19 uveče do 7 ujutru. Znači 12 sati traje radno vrijeme i zaista je to dug period provođenja vremena na poslu. Nikad ne znaš gdje ćeš otići, ko će te dočekati u kućnoj posjeti, ko će po noći doći u Službu Hitne pomoći“, kaže doktor Mijatović.
Timski rad je neophodan u svakoj grani medicine, ali u urgentnoj medicini najviše dolazi do izražaja. Kako kaže doktor Mijatović, timski rad je naročito značajan kada je riječ o hitnom slučaju ili izlasku na teren.
„Kada imamo situaciju da nam dođe pacijent, tehničari koji su sa mnom već duže vremena, oni znaju tačno što ja hoću da oni urade. Da otvore vinski put, da izmjere nivo šećera u krvi, da urade EKG, da pacijenta zbrinu…Oni sve to znaju što ja želim i zbog toga je neophodan taj timski rad. Nema sudaranja i svako zna šta će uraditi, koji je njihov dio posla, tako da timski rad je neophodan i jako bitan u urgentnom medicini“, priča doktor Mijatović.
Kada je riječ o interesovanju mladih ljekara za urgentnu medicinu, doktor Mijatović ističe da mladi nisu zainteresovani za ovu granu medicine. U posljednjih osam godina, kroz Službu HMP prošlo je preko 100 ljekara, a posljednja specijalizacija iz urgentne medicine bila je 2016.godine.
„Specijalizacija je teška, traje pet godina, obaveza svakog ljekara je da deset godina provede u radnom odnosu nakon specijalizacije da bi mogao da promijeni ustanovu. Smjene su teške, puno se radi, osam noći u prosjeku provedemo u Službi HMP, osam noći ne spavamo u svom krevetu. Posljednja specijalizacija je dodijeljena 2016. godine. Od tada niko nije izrazio želju da uzme specijalizaciju u urgentnoj medicine. Mi smo pokušavali na razne načine unutar službe da pokušamo da se izborimo za lakše i bolje uslove rada, ali nikada nismo u tome uspjeli, jer mislim da bi ti uslovi rada značajno doprinijeli tome da mlađi ljudi žele urgentnu medicinu“, kaže doktor Mijatović.
Jednom prilikom, doktor Mijatović je rekao da je urgentna medicina u Bijeljini dotakla dno. Time je, kako kaže, mislio na situaciju u prethodnom periodu kada su cijelu jednu godinu radili sa smanjenim brojem ljekara.
„Bilo je zaista teško. Ne mogu reći da menadžment Doma zdravlja nije želio da primi ljekara, jednostavno ih nije bilo na tržištu rada. Cijelu godinu smo radili sa smanjenim brojem ljekara i to je baš bilo neizdrživo. Urgentna medicina dotakla je dno i kroz to što smo necijenjeni od pacijenata koji dođu i traže šta god hoće. Vrlo je teško u današnje vrijeme raditi sa pacijentima u svim granama medicine. Pacijent tačno zna kroz Google šta on hoće. Dođe i kaže, ja sam došao da primim infuziju. To je za nekog ljekara koji radi jako dugo, pomalo i poražavajuće. Nije problem da ti dobiješ infuziju, ali da li znaš kakve posljedice može donijeta ta infuzija, šta se može loše desiti od te infuzije i da li ti je zaista neophodna.To su neke stvari sa kojima se mi susrećemo non stop, ali kažem ogromno strpljenje moraš imati“, rekao je doktor Mijatović.
Svojim najvećim uspjehom, doktor Mijatović smatra svoju porodicu, svoju suprugu i djecu. Kako kaže, imati zdravu porodicu i zdravu djecu je najveći uspjeh.
Na pitanje gdje vidi sebe za nekoliko godina, doktor Mijatović kaže da se i dalje vidi u urgentnoj medicini.
„Vidim se tu da radim i dalje posao koji voim, vidim se da pomažem ljudima, da radim sa ljudima“, kaže doktor Mijatović.
Za kraj, kao poruku svim mladim specijalistima urgentne medicine, Mijatović je rekao da je urgentna medicina stresna specijalizacija u kojoj ima mnogo smijeha, tuge, života, smrti, uspjeha i neuspjeha.
„Sve to imamo u urgentnoj medicini. U mom životu je mnogo više, na sreću, bilo uspjeha, reanimacija, ljudi koji žive i danas i to je nešto što nosi svakog ljekara ka daljem radu. Moja poruka je da urgentnu medicinu morate voljeti. Urgentna medicina je jedna predivna specijalizacija gdje možeš da se izgrađuješ i kao ljekar i kao čovjek, možeš da radiš mnogo toga. Sva medicina je u urgentnoj medicini. Pozvao nih sve ljekare da na početku svog rada dođu da rade u urgentnoj medicini“, poručio je Mijatović.