Bijeljinsko SPCD „Srbadija“ postoji već 124 godine i za to vrijeme, naročito posljednjih 30 godina, ostavilo je velike ciljeve i zapaženje rezultate. Dirigent hora, dr Jelena Trakilović za naš portal pričala je o horu, uspjesima, ambicijama, kao i pripremama Majskih muzičkih svečanosti i nastupu na Svjetskim horskim igrama u Južnoj Koreji.
SPCD „Srbadija“ osnovano je 1899. godine, a aktivno kao dirigent, profesor Desanka Trakilović je obnovila društvo 1992. godine i do danas zajedno radimo. Naši ciljevi u proteklim godinama bili su mlad sa mladim, talentovanim ljudima, na polju horskog pjevanja, što smo i pokazali na svjetskoj sceni od 2000. godine od kada se aktivno takmičimo i mi smo najbolje rangiran hor sa srpskog govornog područja, sa našeg regiona, na tim top listama – među 1.000 najboljih horova svijeta. Mi smo u proteklih godinu dana osvojili brojne nagrade, odnosno 2022. godine takmičili smo se u Italiji na prestižnom horskom festivalu međunarodnog karaktera i tamo smo bili apsolutni pobjednici u kategoriji folklorne muzike, što nas je automatski kvalifikovalo na Svjetsku horsku olimpijadu koja se održava 2023. godine. Zahvaljujući Gradonačelniku Bijeljine Ljubiši Petroviću i Gradskoj upravi, uspjeli smo da skupimo pare za Svjetske horske igre koje se ove godine održavaju u Južnoj Koreji.
Čime se posebno ponosite?
Hor „Srbadija“ je nosilac mnogih priznanja, kao i naša profesorica Desanka. Oni su nosioci Ordena Njegoša od predsjednika Republike, Ordena Svetog Save od patrijarha srpskog, onda brojnih međunarodnih priznanja, crkvenih i drugih velikih priznanja. Mi smo ponosni na naš kontinuitet i vjerujte da je jako teško ostvariti veliki uspjeh u inostranstvu, ali i kod nas, ali je još teže to i održati. Od 2000. godine mi se takmičimo na svjetskim takmičenjima i uvijek smo u nekom vrhu. Kada kažete hor „Srbadija“, tačno znaju da je tu trka za zlatnu medalju, pobjednika kategorije. Mi smo od 2000. godine i kvalifikovani na sva međunarodna takmičenja i „Srbadija“ je već tad probila „međunarodni led“ i u tom vrhu smo pune 23 godine.
Koliko je teško biti u vrhu? Da li je teže doći do vrha ili tamo ostati?
Iskreno da vam kažem, u tom periodu kada je mama probijala led prema vrhu za međunarodna takmičenja, jako je bilo teško. Ne mislim samo u radu sa djecom, nego obezbijediti sredstva i pojaviti se kao hor iz male zemlje kao što je naša i vjerujte da su u početku bili skeptični, jer se horovi iz naše zemlje nisu takmičili u inostranstvu. Htjeli su da se informišu. Sjećam se, tada sam bila dijete, željeli su da vide u kakvim uslovima radimo, da li mi imamo uniformu u kojoj ćemo se pojaviti, međutim, to je kod nas na zavidnom nivou. Kada smo se tamo pojavili prvi put, zasjenili smo sve ostale. Sjećam se da su svi u crkvi tada plakali kada je hor „Srbadija“ pjevao u kategoriji duhovne muzike, jer su ljudi dolazili samo da dodirnu naše pjevače. Nisu mogli da vjeruju da dolazimo iz jedne zemlje o kojoj je vjerovatno ružna priča u inostranstvu zbog svega što se izdešavalo, da je naša muzika toliko lijepa, da su naši ljudi toliko lijepi, da smo mi divna zemlja u kojoj se i pjeva i svira.
Koliko članova sada ima hor „Srbadija“?
Mi u velikom mješovitom horu imamo 80 aktivnih članova hora. Članovi nam se priključuju cijele godine, nemamo određene audicije. Uglavnom su to srednjoškolci i studenti iz našeg grada, ali ono što je važno je da imamo kulturu horskog pjevanja i sa malim horom „Srbadija“ koji ja vodim, pa i tako sva postava velikog hora je porasla, ponikla je u tom malom horu. Oni zaista imaju i bogato pjevačko iskustvo i bogatu vokalnu tehniku koju su prošli kod nas godinama. Nije isto kad kod nas dođe dijete od pet godina i sa 15 ili 16 prelazi u veliki hor i neko ko počinje da pjeva sa 15 ili 16 godina. Jako smo ponosni na našu školu pjevanja. U dječijem malom horu isto imamo oko 70 članova.
Koliko je djeci danas interesantno, a koliko su mladi zainteresovani za horsko pjevanje?
Taj dječiji hor je najbolja riznica pjevača za „Srbadiju“, jer oni zavole pjevanje od malena i rijetko ko od njih se opredijeli da napusti tako nešto, jer ih druženje i kolektiv jako veže, naša putovanja… Ovdje se upoznaju mladi iz različitih škola, dolaze ne zato što moraju, već zato što vole i gaje ljubav prema muzici. Njima ovo nije obaveza. U „Srbadiji“ su uglavnom amateri, imamo dosta djece koja idu u Gimnaziju i druge škole, ali imamo i nekoliko djece iz Muzičke škole. To su studenti sa različitih fakulteta, imamo i dosta profesora…
Pred vama u Svjetske horske igre. Kako se pripremate, kako teku same pripreme za manifestaciju?
Te Svjetske horske igre će se održati u Južnoj Koreji. Mi bismo trebali da putujemo 1. jula i da se predstavimo u jednoj kategoriji. Mi se spremamo već dugo za tako nešto. I prije smo učestvovali na horskim igrama i horskim olimpijadama, samo što su one bile održavane u drugim državama i išli smo tamo gdje su nam naše mogućnosti dozvoljavale, s obzirom da je to jako skupo takmičenje. Bili smo na posljednjoj Horskoj olimpijadi u Gracu, tamo smo bili jako zapaženi, osvojili smo zlatnu medalju i pobijedili u kategoriji. To nam je bilo blizu, sada ipak putujemo daleko. Predstavićemo se sa bogatom kulturom, scenskim nastupom i našom bogatom pjesmom. Aranžmane smo uradile profesor Desanka i ja. To je proces otkako smo se vratili iz Italije, otkako smo dobili dozvolu da možemo omogućiti sredstva da otputujemo, od tad traju te pripreme. A i kad se vratimo korak unazad, možemo reći da te pripreme traju već možda i 23 godine.
I sami kažete da je finansijski potrebno mnogo ulaganja. Koliko je potrebno ulagati sebe i odricati se za jedan takav nastup.
Mi se nekako svi borimo za to i svima nam je stalo isto i profesorki Desanki i meni i svim članovima pojedinačno. Prosto vas ponese atmosfera da se vi takmičite među toliko stotina zemalja iz čitavog svijeta i želite da pobijedite. Vi ste mala zemlja koja želite da pobijedite sve. Tako je bilo i u Italiji, tako će, vjerovatno, biti i u Koreji. To su svakodnevne probe, to je puno sati rada, puno vježbanja… Već smo svi iskusni na toj svjetskoj sceni da možemo da znamo šta može da nas ponese prema zlatnoj medalji.
Hor „Srbadija“ je svjetski poznat hor koji dolazi iz male sredine, šta je to što je želja? Šta još niste dostigli, a željeli biste?
Mi uvijek imamo ambicije i ciljeve. Hor „Srbadija“ je u protekle tri godine imala istorijski poduhvat. Mi smo orkestrirali operu, imali smo premijeru opreme… Bila nam je ideja da vratimo knez Ivu u naš grad, u njegovu domovinu, u Semberiju. To je bilo uspješno i zapaženo. Učestvovali su solisti iz beogradske i novosadske opere, orkestar je bio iz Srbije, jer mi nismo imali svoj orkestar. Sve je bilo u našoj sali Sokolskog doba i ponosni smo na taj naš poduhvat koji smo ostvarili. Imamo ambicije da okupljamo i dalje mlade ljude, da vježbamo, da radimo na sebi i korak po korak da „grabimo“ svjetsku scenu, a naravno i našu.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com