Čitajući medijske naslove posljednjih nekoliko dana, pravorazuman čovjek ne može a da se ne zapita šta se krije iza silne priče o ekologiji. Scenario u kom se u ovoj razmjeri toliko popularizuje tematika ekologije, štetnosti otvaranja rudnika, istraživačkog rada poput geologije, sasvim sigurno ima vještu režiju i scenario. Kao što to inače biva na našim prostorima, ništa od navedenog se ne radi iz pukog uvjerenja, stava, istinske brige za opšti boljitak.

I tako je u etar puštena i nova sezona blaćenja naučno istraživačkog rada, koja kroz vrlo razvijenu mrežu kvazi ekologa plasira ideju kako je istraživanje prirodnih potencijala (resursa) jedne države, krajnje pogubno za zdravlje, ali i novčanik njenih građana.

Kako je za svaki kvalitetno obrađen film ili seriju (pored režije, scenarija, glumaca) potrebno puno finansiranja, tako i kvalitetno usađivanje nebuloznih ideja poput ove iziskuje ozbiljan fond. A ko je ozbiljniji u svojim namjerama da pokori Republiku Srpsku od Sjedinjenih Američkih Država.

Nije tajna da se iza svakog rata koji su prouzrokovali decenijama unazad krije krajnje sebičan interes za mineralne resurse tih država. Sličan šablon je i sa BiH, tačnije potentnijim entitetom RS. Kako entitet RS u geološkom smislu nije toliko istražen (barem ne u poređenju sa komšijskim entitetom FBiH), javlja se interes mnoštva stranih stručnjaka da se upuste u istraživanje.

Kako to može biti prijetnja Federaciji? Vrlo jednostavno: istraživanja zahtjevaju investicije, strane investicije se slivaju u entitet u svrhu istraživanja, nakon čega se potvrđuje da entitet raspolaže resursima koji mogu dovesti do ekonomskog procvata, a to nikako nije u interesu Federacije.

Ovaj scenario, naravno, ne pije vode i ne percipira se kao problem u velikoj Njemackoj, jakoj Švajcarskoj, zelenoj Austriji, Portugalu, blago razvijenijoj FBIH, ali u RS – naravno da je problem!

Pitaju li se građani zašto neko želi da spriječi ekonomski procvat Republike Srspke? Možda je sama činjenica postojanja manjeg entiteta, i koncept vlasništva nad rudnim potencijalom problem? Možda bi bilo „korisnije“ da Republika Srpska kao entitet uopšte ne postoji?

Razvijene države se itekako hvale svojim prirodnim bogatstvima i stepenom razvoja. Najsvježiji primjer iz medija je Austrija koja u srcu planina i turističkih mjesta otvara rudnike, i to litijuma!

Ne moramo ići ni toliko daleko, obzirom da su pomenute zemlje svjetlosnim godinama ispred nas, možemo samo pogled baciti u komšiluk. Evidentno je da je jedan od najzabrinutijih faktora po pitanju ekologije RS, Federacija BiH, te da po tom pitanju „školuju“ najviše kvaziekološkog kadra.

Da potkrijepimo primjerima…

Svim sredstvima se opstruišu geološka istraživanja u opštini Jezero, dok na samo 15 km udaljenosti, u općini Jajce cvjetaju rudnici (rudnik boksita) i kamenolomi, aktivno vršeći eksploataciju i zarađujući još od 1958. Ozbiljnu zabrinutost je izazvala i informacija da je u Loparama nađeno rudno tijelo litijuma, dok u komšijskoj Tuzli nesmetano rade rudnici Dubrave, rudnik soli, Mramor, Đurđevik, Šikulje. Štaviše, rudnik soli se nalazi u samom centru grada, aktivno snabdjevajući cijeli svijet. Potencijalna geološka istraživanja na Ozrenu su takođe predmet zabrinutosti, dok u isto vrijeme industrija iz Lukavca truje rijeke i vazduh. U prilog tome govori činjenica da je Lukavac najzagađeniji grad u Evropi. Paradoksalno, načelnik najzagađenijeg grada u Evropi je ozbiljno zabrinut za Ozren.

I tako sarajevski portali svaki dan izbace 4235 objava o Loparama, Jezeru, Mrkonjiću, a rudnik u Varešu proglase projektom od drzavnog interesa! Usput, degradirajući predsjednika Republike Srpske, koji im se jedini otvoreno surpotstavlja, znajući da je iza svega ovoga strateški plan rušenja entiteta i prelaska svih rudnih potencijala u vlasništvo države.

S druge strane, koliko su rijeka, divljih deponija – stvarnih zagadjivača uklonili pomenuti ekolozi u tom periodu? Da li stvarno mislite da se iza njihovih aktivnosti krije čist aktivizam i briga za prirodu, ili sve ovo rade iz lične koristi…

Da li stvarno mislite da je nekoga iz Tuzle briga za neko Jezero? Nekoga iz Sarajeva za jedne Lopare?

U pitanju je čista računica – smatrate li da smo u takvom stanju svijesti da bi sa platom od 800 KM putovali 300+ km iz pukog aktivizma?

Teško je povjerovati.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: tanjug-srpske.com

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име