Kada se rodio, Vuk Grujičić bio je manji od očeve šake, a njegovo još manje srce kucalo je nadljudskom snagom. Šest godina kasnije, nije odustao od borbe, a nedavno je izvojevao još jedan životni pehar – sada sjedi u stolici i održava ravnotežu bez ikakvog oslonca!
Nema ko nije upoznat s pričom o malom Vuku. Rođen u 24. nedjelji sa samo 470 grama zbog greške ljekara, na svijet je došao s ocjenom nula i prognozom da neće preživjeti. Ipak, ovaj maleni heroj svakodnevno pobija prvobitnu prognozu ljekara.
Reporteri “Blica” posjetili su porodicu Grujičić i uvjerili se koliko su neizmjerna ljubav, nepresušan optimizam i bezrezervna podrška ključ za uspjeh, uprkos lošim prognozama.
A u njihovom domu, sve je namešteno naspram Vukovim potrebama – nekada dnevna i spavaća soba, sada je tapacirana crno-bijelom podlogom kojom se kod Vuleta budi koordinacija, percepcija…
– Narednih šest mjeseci Vuk vježba po Doman metodama. Po tom programu dijete bi trebalo da što više bude na podu i puzi. Dok smo imali krevet i namještaj, pokušavali smo da se s Vuletom igramo na krevetu, fotelji, što njemu nije prijalo. Njegova igra je puzanje, korak po korak – priča za “Blic” Vukov ponosni tata Stojan.
A na crno-bijeloj prostirci neumorno je puzio maleni dječak. Nekada potpuno statičan i tih, Vuk sada gleda samo kako da se izmigolji iz roditeljskog zagrljaja. Iako novinare Blica vidio prvi put, nije propustio da u prolazu dotakne šake. Čisto da se pozdravi.
– Vule se ne smiruje. Ranije ga stavimo da se igra i on ostane na tom mjestu okružen svojim igračkama. Sada, puzi s jednog kraja sobe na drugi, brzo mijenja igračke, smije se i, što je najvažnije, sve više se oslanja na laktove i sjedi – pojašnjava nasmijani Stojan, piše Blic.
Po Doman metodi će raditi narednih šest mjeseci, nakon čega idu na provjeru pred konzilijum ljekara u Italiji i, ako sve bude kako treba, dobiće individualni program vježbanja. Cjelokupan proces je za ovu porodicu veoma skup, ali kao i uvijek do sada, vjeruju da će uspeti.
Dok razgovaramo sa porodicom koja je u Srbiji postala sinonim za borbu i neodustajanje, u stan Grujičića ulazi i Vuletova terapeutkinja Dragana Čukavac, koja inače radi u Njemačkoj, ali svaku svoju posjetu Srbiji iskoristi da vježba s Vukom. Stojan i Aleksandra su malog borca prevashodno vodili u Njemačku kod nje i vidjeli ogromno poboljšanje.
– S Draganom vježba po Feldenkrajs metodi. Kada je jednog dana sam od sebe ustao i sjeo u krevecu, mislili smo da je dobio napad. A naš sin sjedi, gleda i smješka se. Tada smo shvatili koliko je taj način vježbanja značajan za njegov napredak – priča Aleksandra, ne skidajući osmijeh s lica nijednog momenta.
Foto: Privatna arhiva
Gledajući očima laika dok Vule i njegova terapeutkinja vježbaju, teško se može zaključiti šta tačno rade. Vuk leži i odmara, dok ga Dragana Čukavac ovlaš pritiska duž tijela.
– Vule i ja ne vježbamo, igramo se. A igra je takva da ja ispitujem njegov nervni sistem. Svaki dodir je pitanje: “Da li ovo prija tvom nervnom sistemu ili ne?” Ako osjetim da se on ukoči, ja to ne radim – objašnjava za “Blic” Dragana Čukavac dok nježno pritiska Vukovo desno rame.
Ovaj mali heroj dugo je imao poteškoća da pomjeri desnu ruku, a sada je naučio da to može da uradi, a da ne osjeća bol i napor.
– Dijete zapazi vremenom da je unosnije ako nema toliko stegnuto rame i da ruku zapravo može da koristi. Nama je cilj da dijete osjeti lakoću pokreta – kaže Čukavac.
Nakon ovih vježbi, malom Vuku je došla druga terapeutkinja. Sobu su ispunili osmijesi, igra i pjesma. Vuk je listao slikovnice, uzvikivao “mama, tata, teta, djeda”, svirao, a sve sjedeći samostalno u svojoj foteljici. Izdvojio je vremena da mahne i pošalje poljubac na rastanku, nakon čega se brzo vratio igranju.
Na vratima ovog doma ispunjenog ljubavlju ostavili smo Stojana i Aleksandru. Ne znaju, kažu, kako izdržavaju. Ali ne žele da kukaju. Tužnih priča, ističu, ima svuda.
– Pozitivni smo, moramo da budemo. Imali smo svoje padove, zapravo, ja sam ih imala, bila sam uplašena za Vuletovo zdravlje. Ali Stojan je bio tu da me pridigne. I ne želim da bilo ko drugi bude tu. On i Vuk su moja porodica i mi smo najsrećniji na svijetu – kaže nasmijana Aleksandra.
Enormno skupi troškovi liječenja
Iako im Vukov osmijeh daje snagu, Stojan i Aleksandra se plaše da polako gube bitku zbog enormno skupih troškova.
Svi koji žele da pomognu ovom malom borcu to mogu uraditi uplatom na dinarski račun u Rajfajzen banci za Vuka Grujičića: 265-4877320-12 i devizni u istoj banci: RS35265090000000004722 sa šifrom deviznog plaćanja 767, a sve pod svrhom primanja: donacija. Uplatu možete i izvršiti i putem Pejpal naloga: [email protected]
Izvor: srpskainfo.com
