Rođen je 11. septembra 1914. godine kao Gojko Stojčević u selu Kućanci, tada u Austrougarskoj, a sada u Hrvatskoj.
U Beograd je došao 1936. godine, gdje je upisao Bogoslovski fakultet. Upisao je i Medicinski fakultetu, ali je stigao do druge godine studija.
Izabran je za episkopa raško-prizrenskog 1957. godine. U Eparhiji raško-prizrenskoj gradio je nove crkve, obnavljao stare i porušene. Kao episkop svjedočio je o stradanju srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
Za patrijarha Srpske pravoslavne crkve izabran je 1. decembra 1990. i na tom mjestu je bio do 2009. godine.
U teškim vremenima za srpski narod, u periodima ratova i kada su sve institucije pokazivale urušavanje društva u kojem smo živjeli, patrijarh Pavle je svetleo kao duhovni putokaz.
Bio primjer asketizma, smatran za “živog sveca”
Patrijarh Pavle je svako jutro, osim ako nije išao u neku drugu crkvu, služio liturgiju u Patrijaršiji i pričešćivao se, a svako veče je bio na večernjoj službi u Sabornoj crkvi zajedno sa ostalim sveštenicima za pjevnicom.
Sa sobom je uvijek nosio Sveto pismo i molitvenik.
Živio je asketskim životom, sam je šio i krpio odijelo i cipele. Svuda je išao pješke, a ponekad bi sjeo i u gradski prevoz.
Dok je bio patrijarh nije primao patrijaršijsku platu, nego jedino penziju iz perioda dok je bio episkop raško-prizrenski.
Mnogi smatraju da je baš zbog te skromnosti patrijarh Pavle bio toliko voljen i poštovan.
Niko u bučnijem vijeku nije govorio tiše a da se čuo dalje. Niko nije govorio manje a da je rekao više.
Patrijarha Pavla narod pamti kao mudrog čovjeka, čiji se govori prepričavaju i pamte. Ovo su neke od njegovih riječi.
– Čovek je jači mrtav nego nečovek živ.
– Kad se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da, kad umre, ceo svet plače, a samo on se raduje.
– Ne brini, nije Gospod daleko. On je tu sa tobom, zato dočekuj sve mirno, bez žurbe i nervoze, pa ćeš moći sve izdržati sa Njim. To je stvarnost.
– Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi, i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi.
– Proćiće sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvek.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
