Kada vam je životni poziv jedan od najopasnijih mogućih na svijetu, a radni zadatak gledanje smrti u oči kako bi spasili nedužne, onda je jedini lijek biti pozitivan sve vrijeme.
Deminer Republičke uprave civilne zaštite Duško Anikić danas je bio heroj, jer je svoj život doveo u opasnost kako bi uklonio ručnu bombu pronađenu ispod automobila u banjalučkom prigradskom naselju Šargovac.
Pojedini vjerovatno neće nikada ni čuti za pomenuti događaj, ali i to je zahvaljujući Anikiću koji je svoj život izložio opasnosti kako se priča iz Šargovca ne bi pretvorila u tragediju.
Fotografija na kojoj je Anikić veseo i nasmijan dok u ruci drži bombu nakon što ju je uklonio sa kritičnog mjesta, nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.
Za Duška ono što je danas uradio sastavni je dio posla, ali za nas ostale, ovo je herojski podvig bez premca i povod da barem na kratko razgovaramo sa deminerom iz Banjaluke i pokušamo nešto više saznati o njegovom radu.
Nije trebalo dugo da sa Duškom pređemo na ti, iako je razgovor bio telefonski.
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija
Saznajemo da se deminerskim poslom bavi već 22 godine, plus ratni staž. Odmah dodaje da mu za penziju treba još godina.
Kada su u pitanju opasne situacije i gledanje smrti u oči, Duško kaže da ih je u više od dvije decenije rada bilo mnogo.
– Svakoga jutra, prije nego što odem na posao pomolim se bogu i poljubim svoju ženu – kroz smijeh priča banjalučki deminer.
Kaže da je u njegovom poslu vrlo bitna priprema.
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija
-Prije uklanjanja eksplozivnih naprava, a u ovom slučaju ručne bombe, neophodno je napraviti pripremu, a sve kako bi se na što bezbjedniji način naprava uklonila i sačuvali životi nevinih- ističe Anikić.
Dodaje da je u dosadašnjoj karijeri bio i u daleko opasnijim situacijama nego što je ova danas.
-Uvijek postoje procedure, napravimo plan, a zatim slijedi realizacija. Neophodno je identitifkovati o kakvoj vrsti eksplozivne naprave se radi kako bih na što bezbjedniji način pristupio njenom uklanjanju- navodi Duško.
Priznaje da je u posljednje vrijeme malo situacija u kojima izlaže svoj život opasnosti, ali se ujedno prisjeća i onih kada je radio okružen mrtvima.
-Bilo je svega, ali eto spojio sam mladost i iskustvo i hvala bogu još uvijek sam živ – kroz smijeh zaključuje banjalučki deminer.
Izvor: srpskainfo.com
Svaka čast Dušku i ostalim deminerima!
Pitam se da li je normalno da jedan deminer radi 22 godine taj tako opasan posao i da ga država zasluženo ne penzioniše mnogo ranije.