Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas proslavljaju svetog Onufrija Velikog.
Sveti Onufrije je bio asketa iz 4. vijeka, koji je živio u pustinji Gornjeg Egipta. Smatra se jednim od pustinjskih otaca. Onufrije je isprva bio monah u manastiru pokraj Tebe, da bi zatim otišao u pustinju gdje je proživio sam ostatak svog života odnosno oko preko pedeset godina.Sve vlasi su mu bile “bijele kao snijeg”, kosa i brada su mu dosezale do zemlje, a tijelo mu je bilo obraslo dlakom jer je dugo živio bez odjeće. Nosio je jedino pojas od lišća. O njegovom životu znamo na osnovu pisanja monaha Pafnutija, koji ga je jednom prilikom posjetio u pustinji.
On kaže da je cio Onufrije izgledao bliješteći, uzvišen i strašan. Videći Pafnutija, Onufrije ga je oslovio imenom, i ispričao mu svoj život u pustinji.
Rekao je da ga je tu doveo njegov anđeo čuvar, i da se godinama hranio rijetkim pustinjskim rastinjem, dok anđeo nije počeo da mu donosi hljeba da utoli glad.
Nakon toga je, promišlju Božjom, izrasla kraj njegove ćelije i jedna palma, koja je donosila dobar plod urme, a tu je i nastao izvor vode.
Ipak, govorio je Onufrije – Najviše se hranim i pojim slatkim riječima Božjim.
Na pitanje Pafnutijevo, kako se pričešćuje, odgovorio je pustinjak, da mu anđeo Božji svake subote donosi pričešće i pričešćuje ga.
Drugog dana stari isposnik je rekao Pafnutiju, da je to dan njegovog odlaska iz ovoga svijeta, preklonio je kolijena, pomolio se Bogu i preminuo, nakon čega je Pafnutije video svetlost kako je osvetlila tijelo upokojenog sveca.
Stoga u nekim dijelovima Srbije postoji vjerovanje u narodu da ukoliko imate neku muku ili problem, valja ga danas reći, podijeliti tajnu s nekim, a ovaj svetitelj će pomoći i riješiti je.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
