Damjan Lukić iz naselja Hase kod Bijeljine svira šargiju od mladih dana, kada je kao dijete slušao strica i druge muzičare koji bi na veseljima i sijelima uzimali u ruke ovaj tradicionalni instrument, i obično uz violinu, izvodili muziku karakterističnu za ozrenski kraj.
– Rodom sam sa Ozrena, tačnije iz Gornje Brijesnice. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma i završetka rata, došao sam u Semberiju, u Trnjake, a u Hasama sam od 2005. godine. Sedamdeset i neke sam, kao učenik osmog razreda, kupio šargiju od jednog komšije i počeo da sviram. Mogao sam da se ugledam na strica, ali i druge koji su svirali na veseljima. Tu prvu šargiju sam imao sve do unazad pet godina, kada sam je zamijenio za drugu, sa čovjekom iz Teslića – priča Lukić za portal Desavanja u Bijeljini
U svom domu u Hasama Lukić sada ima dvije šargije – svoju koja je neka vrsta polu-saza i služi pretežno za sviranje uz violinu, i drugu koja je za solo sviranje.
– Šargija je karakteristična po tome što ima sitan ton i po tome što su sve žice iste debljine. Prva se obično štima na tonalitet A. Ovaj instrument prave od raznih vrsta drveta, u zavisnosti od toga da li se radi zaista profesionalna i kvalitetna šargija za sviranje, ili se pravi za suvenir. Koristi se vrba, trešnja, javor od koga najbolje zvuče, ali i orah. Vrat se izrađuje od jasena, mada je od šljive još bolji, a prednja daska pretežno od smreke ili jelovine – pojašnjava Lukić.
Damjan se prije godinu i po učlanio u KUD „Semberija“ kako bi sa rekreativcima naučio da igra različita kola, ali ubrzo se saznalo da svira šargiju. Izvježbao je određene melodije i pridružio se veteranima, te ih sa članovima orkestra prati na nastupima.
– Kod kuće ili sa prijateljima volim da sviram muziku ozrenskog i derventskog kraja, ali imam veliku želju da naučim pjesme iz Semberije. Zbog toga mnogo istražujem, baš sam ovih dana bio kod jednog starog šargijaša iz Ljeljenče i zabilježio način na koji on svira. Mnogi su za šargiju govorili da je to „seljačka“ muzika, pa odatle valjda i toliki otklon kod ljudi prema ovom instrimentu, ali to je izvorna muzika i treba je poštovati – naglašava za Desavanja u Bijeljini Lukić.
On dodaje da muzičari koji sviraju šargiju obično imaju perfektan sluh, jer šargije moraju tačno da prate druge instrumente i njihove tonalitete.
– Na šargiji se ne hvataju akordi kao, na primjer, kod gitare. Svira se i prati svaki ton i zato su šargijaši dobri sluhisti. Trenutno u KUD-u „Semberija“ jedini sviram šargiju, ali se nadam da će se u budućnosti bar neko od mlađih zainteresovati za ovaj instrument. Ja imam dva sina, ali oni se bave drugim poslovima i za sada nisu izrazili želju da nauče da sviraju. Šargija je dio tradicije i smatram da ne smije da padne u zaborav – kaže Damjan Lukić.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com