Profesor doktor Zlatko Maksimović, direktor JZU Bolnice „Sveti Vračevi“ u Bijeljini, bio je gost emisije „Da pređemo na TI“. Maksimović je govorio o svom privatnom životu, svojim ostvarenim ciljevima i željama.
Kako kaže, jedna od najsrećnijih uspomena iz djetinjstva je kada je na poklon, sa svojih 14 godina dobio motor. Zahvalan je Bogu na svojoj porodici i zdravlju, a smatra da je potrebno ulagati u sebe i da je život jedan, te ga treba maksimalno iskoristiti.
Šta bi prvo pokazao u Bijeljini nekome ko dolazi prvi put u grad?
Vjerovatno manastir Svete Petke, nakon toga Univerzitet Bijeljina, pa bih se poslije toga provozao obilaznicom da pokažemo šta sve Semberija ima – plodno tlo, par privatnih uspješnih firmi… Nažalost, malo je državnih firmi posljednjih godina, nije nešto urađeno po tom pitanju, nije otvorena nijedna velika fabrika i te stvari treba mijenjati.
Koja je tvoja najsrećnija uspomena iz djetinjstva?
Više ih je bilo. Recimo, da izdvojimo jednu, kada sam mlad, mnogo mlad dobio motor, motocikl APN 6. U to vrijeme, tih godina, sa nekih mojih 14 godina bila je sreća imati taj motor.
Na čemu si najviše zahvalan?
Zahvalan sam Bogu, zahvalan sam svojoj porodici, zahvalan sam što me, hvala Bogu, zdravlje služi u određenim okvirima. Bez zdravlja – sve je ništa.
Šta je to što te čini drugačijim od ostalih?
Možda što ne petljam. Kod mene se uvijek zna na čemu si, za razliku od drugih koji uvijek nešto petljanju. Mnogi. Bar iz svijeta poznatih.
Radiš li ono u šta vjeruješ ili samo pokušavaš vjerovati u ono što radiš?
Nije teško raditi što voliš, treba voljeti što radiš.
Koja osobina kod ljudi te nervira?
Upravo ova – kada neko petlja. Kada neko jedno misli, drugo radi… Jedno priča, drugo radi, a ko zna šta misli.
Šta je gore: doživjeti neuspjeh ili nikad ne pokušati?
Uvijek treba pokušati.
Čega se plašiš?
Ne daj Bože neke teške bolesti među najbližima.
Šta si uvijek želio učiniti, a nikada nisi?
Mislim da se izdvajam po tome što uvijek hoću više, što uvijek hoću bolje. Često sam nezadovoljan, jer uvijek može bolje. Pokušavam da sve ono čime se bavim i privatno i u javnom životu, da idem do granica perfekcije. Recimo u Bolnici se nekad čekalo sedam mjeseci, sad se nešto čeka sedam dana, a ja želim da se čeka sedam minuta. To je „problem“. To je moj „problem“.
Koje je najvažnije obećanje koje si dao sam sebi?
Slično kao i maloprije, da ću raditi više, bolje, marljivije, da nešto iza mene ostane u životu, da nekad neko za nekoliko godina kaže – bio jednom jedan taj i taj i uradio je to, to i to. Iza nas su djela, treba uvijek ostaviti djela iza nas. Dao sam sebi obećanje da učinim velika djela u životu. Treba život živjeti, a ne samo postojati.
Da možeš promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?
Svašta bih promijenio, ne samo jednu stvar. Mijenjao bih da budemo odgovorniji, sposobniji, da pravi ljudi budu na pravim mjestima, „sklanjao“ bih one koji pričaju čistu demagogiju. Trebaju samo ljudi koji imaju rezultat.
Da li bi promijenio nešto na sebi?
Mnogo. Mijenjao bih da manje budem radikalan. Ja sam sasvim drugačiji u nekom privatnom životu. Da ne odlučujem na prvu, da sačekam, da sačekam vrijeme. Ne treba nikad ne govoriti istinu, ali ponekad ne treba sve reći. To bih promijenio. Vjerujte mi, to košta. Ja znam koliko me košta i koliko me je koštalo. Ne bih puno, samo bih malo promijenio. Ako odgovorim u prvoj sekundi, odgovorio bih u drugoj. Ne moram baš u prvoj. Ne bih čekao onih deset, što većina čeka ili nikad ne uradi ništa.
Da možeš vratiti vrijeme, šta bi promijenio?
Vjerovatno bih učio više. Dosta ulažem u znanje. I danas dan učim i danas ulažem u sebe. Nedavno sam izabran za redovnog profesora na medicinskim fakultetima, što je u ovim godinama uspjeh. Međutim, vjerovatno bih učio više, ne bih gubio vrijeme uopšte. Život nema reprizu.
Šta radije biraš – ružnu istinu ili lijepu laž?
Uvijek istina ma kakva ona da je, istina je uvijek prioritet.
Poruka za kraj?
Uvijek ulažite u sebe, jer kada ulažete u sebe – isplati se. Znači, učite, radite, život je jedan i treba ga maksimalno iskoristiti.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
